Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Iz 10, 5-7. 13-16; Ps 93, 5-6. 7-8. 9-10. 14-15; Mt 11, 25-27.
Obljetnica posvete crkve: Nova Kapela.
Klanjanje: Gornji Lipovac.
Evanđelje dana (Mt 11, 25-27)
“Sakrio si ovo od mudrih, a objavio malenima.”
U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje,
što si ovo sakrio od mudrih i umnih,
a objavio malenima.
Da, Oče, tako se tebi svidjelo.
Sve je meni predao Otac moj
i nitko ne pozna Sina doli Otac
niti tko pozna Oca doli Sin
i onaj kome Sin hoće objaviti.«
Razmišljanje
U današnjem evanđeoskom odlomku čujemo Isusa kako slavi Svog Oca zbog Njegova djela i dara Objave. Ipak, ove riječi našega Gospodina treba razumjeti na ispravan način. Isus ne suprotstavlja mudrost jednostavnosti i razboritosti. Zato što se može i treba biti i skroman i razborit i mudar istovremeno. Iz konteksta ovog odlomka znamo da je Isus ranije ukorio one gradove u Galileji u kojima je većina ostala ravnodušna prema Njegovim riječima i djelima koje je u tim gradovima učinio, to jest ravnodušna prema objavi Boga Oca. Čak ih je usporedio s najpokvarenijim gradovima poput Sodome, Tira i Sidona rekavši da su gori od tih gradova. Između ostaloga, ovo pokazuje koliko su dalekosežne posljedice ne samo odbacivanja Isusa, već i određene ravnodušnosti prema Njegovim riječima i djelima. Stoga bi se svatko od nas trebao čuvati ravnodušnosti prema Isusovim riječima i Njegovu djelovanju u svome životu. A „mudrost i razboritost“ ovoga svijeta sastoji se upravo u odbacivanju ili ravnodušnosti prema Isusovim riječima, prema Njegovu daru spasenja. Nasuprot tome, u ovom odlomku Isus hvali one koji su ponizni, one koji se ne smatraju mudrijima od samoga Boga, one koji su spremni neprestano učiti i uvijek ponovno prihvaćati Božje smjernice. Ta, u Božjoj Riječi, po kojoj je objavio Samoga Sebe, ima toliko mudrosti, toliko istine, toliko sadržaja da nam cijeli život nije dovoljan da ih shvatimo i nikada ih nećemo moći sveobuhvatno pojmiti ni do kraja iscrpiti. Stoga sv. Augustin čitanje i upijanje Božje Riječi uspoređuje s crpljenjem iz izvora vode koji nikada neće presahnuti, koji je uvijek svjež i spreman utažiti našu žeđ. Bog objavljuje Sebe, Svoju Riječ, Svoju istinu malenima i poniznima, to jest onima koji su svjesni svoje slabosti, svoje nemoći, svoje ovisnosti o Božjoj milosti, o Božjoj pomoći i providnosti, o svjetlu Božje Riječi… „Mudri i razboriti“ ovoga svijeta razmišljaju po kriterijima ovoga svijeta, misle da im Bog ne treba, preponosni su i zaokupljeni sami sobom, svojim karijerama, svojim poslovima… Zato stvaraju svoj vlastiti zakon koji je često suprotan Božjem zakonu i koji, u konačnici, uvijek nanosi štetu čovjeku i odvodi u degradaciju, zakon koji često ne uvažava drugoga, iskorištava drugog čovjeka itd. Molimo za poniznost, molimo za jednostavnost svoga srca, svojih namjera, svojih želja, svojih postupaka kako bismo bili otvoreni Božjoj Riječi i kako bi nam se On mogao objaviti u Svojoj istini, u Svome svjetlu, po Svojoj pomoći… D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
