Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Došašće
Čitanja: Iz 35, 1-10; Ps 84, 9ab-10. 11-12. 13-14; Lk 5, 17-26.
Evanđelje dana (Lk 5, 17-26)
„Danas vidjesmo nešto neviđeno.“
Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
Vidjevši njihovu vjeru, reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!«
Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!«
I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: .»Danas vidjesmo nešto neviđeno!«
Razmišljanje
Sveto Evanđelje po Luki koje smo upravo pročitali govori o uzetom čovjeku koji nije mogao sam doći pred Gospodina. Mnoštvo koje se skupilo u toj kući kao da nije ni zamijetilo da je među njima čovjek koji je u potrebi. Oni koji su ga donijeli, tražili su da ga unesu i stave pred Gospodina, ali nije bilo odgovora. Međutim, onaj koji ima osjetljivo srce za svoje bližnje, uvijek nađe načina kako mu pomoći pa makar to bilo penjanje na krov i spuštanje između crjepova. Tako da možemo vidjeti dvije grupacije ljudi: oni koji nisu zamijetili čovjeka u potrebi i oni koji su bili spremni sve napraviti da tog čovjeka dovedu do Gospodina. Svatko od nas može sebe staviti u jednu od te dvije grupacije. Često se nama kršćanima dogodi da gledamo svoje potrebe i mislimo samo na se, da smo u svojim molitvama sebični i da ne molimo za druge. Druga zapovijed ljubavi glasi: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Naravno, potrebno je provoditi vrijeme u molitvi kako bismo imali osobni odnos i susret s Gospodinom. Međutim, donosim li i druge ljude Isusu u svojim molitvama? Isus je otpustio grijehe i ozdravio uzetoga jer je vidio vjeru ljudi koji su tog čovjeka doveli preda Nj. Potrebno je ponovno otkriti važnost molitve za druge, vidjeti braću i sestre pored mene koji su u potrebi i staviti ih u sredinu, pred Isusa. I. O.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
