6. lipnja 2018.
srijeda
2 Tim 1, 1-3.6-12; Ps 123 (122); Mk 12, 18-27
Bog života i ljudi smrti
Isus raspravlja sa Židovima koji ne vjeruju u uskrsnuće. No, kako se može raspravljati o nekom stanju o kojem se ljudskim govorom ne može ništa reći (što je Isusu potpuno jasno kad kaže da će uskrsnuli biti »slični anđelima«)? Stoga se Isus drži jedne apologetike koja je poznata njegovim slušateljima: kad je živi Bog (Mk 12, 27) sklopio savez sa smrtnim ljudima kao što su patrijarsi, on je htio da učinci tog obećanja vrijede preko smrti. Što bi bio smisao takvog jednog saveza, ako bi mu smrt mogla biti kraj?
