SUSRET BISKUPA S MATURANTIMA POŽEŠKE KATOLIČKE GIMNAZIJE

3

Jedanaest dana prije završetka nastavnog dijela srednjoškolskog obrazovanja za ovogodišnje maturante, 6. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je Katoličku gimnaziju u Požegi i susreo se s maturantima 4 a i 4 b razreda. Dočekao ga je ravnatelj Ivica Bedeničić i vjeroučitelj Marijan Pavelić te ga dopratili u kabinet prirodnih predmeta gdje su se okupili učenici obaju razreda. Zajednički su uputili Bogu molitvu Isusovim riječima na latinskom jeziku – „Pater noster“. Potom je učenik Dominik Josić uputio biskupu pozdrav i posvjedočio zahvalnost za sve primljeno u ovoj školskoj ustanovi koja nastoji formirati cjelovitog čovjeka. Zahvalivši se na upućenom pozdravu biskup se sjetio svojih školskih dana tijekom kojih je kao i svatko imao omiljenije i one manje omiljenije predmete, ali ono što mu je ostalo najupečatljivije jesu ljudi koje je u školi susretao – od učitelja i profesora pa sve do učenika. Otkrio je maturantima kako idućeg mjeseca lipnja njegova generacija slavi 50 godina mature. Posvijestio im je da čovjek najviše raste po onome što nastoji činiti, a da u srcu, iznutra kao osoba raste po onome što su mu profesori ili prijatelji prenijeli, vrijednosno opečatili njegovu osobnost.

Postavio je učenicima pitanje što se to s njima sve može dogoditi? Protumačio im je kako svatko od njih nosi upisanu istinu da može biti drugačiji čovjek nego li je ovaj kojeg sada ostvaruju, da je to trag Božji u njima i zaključio: „Govor o Bogu počinje onda kad počnemo misliti o čovjeku. I onaj koji nikada nije uzeo sebe za ozbiljno tomu ni Bog neće nikada nešto značiti. Božji tragovi su u nama takvi da kad počnemo o sebi razmišljati ne možemo ne primijetiti da u sebi imamo neku dubinu i to onu o kojoj je govorio sv. Augustin – grande profundus – veliku dubinu“. Kazao je učenicima da redovito pristupamo čovjeku kao slojevitom biću: tjelesnom – somatskom, duševnom – psihičkom te duhovnom – pneumatskom. Najlakše dohvaćamo tjelesnu dimenziju, jer je ona vidljiva, opipljiva, osjetna. Na psihičkoj razini stvari su već nešto složenije. Na duhovnoj se pak najteže snalazimo, a upravo je ona bitna, ustvrdio je biskup, jer smo po njoj otvorena bića za drugo i drugačije, za višu razinu života, za Drugoga. Upozorio ih je da isključiva usmjerenost na tjelesnost i vanjštinu, zanemarivanje sebe na duhovnoj razini zatvara mogućnosti našega istinskog rasta. Pojašnjavajući tko je to osoba, biskup je rekao da je ona neuhvatljiva dubina, neponovljivost i jedinstvenost našega bića, duhovni podatak. Podsjetio je maturante da u toj dimenziji nitko od njih nije plagijat niti kopija, nego jedinstven original. To nam svjedoči da se nitko od nas nije mogao pojaviti na ovom svijetu iz nekih vlastitih pobuda i mogućnosti, nego da svoje postojanje dugujemo drugome, da smo bića Božjeg nauma. Rekao je da Isus Krist nije došao ljude naučiti tek nekim istinama, nije zasnovao gospodarske, odgojno-obrazovne, znanstvene ili neke druge sustave, nego im darovati Duha Svetoga, jedino moćnoga ostvariti u njima preobrazbu života, pobjedu nad smrću. Kazao je da je znanje silno važno, no sv. Pavao upozorava da ono napuhuje, i da je od njega daleko veća ljubav, vrhunac svega i ključ razumijevanja našeg postojanja. Otkud smo došli i dokud možemo stići, jedino nam ljubav daje odgovor. I upravo na toj razini Isus Krist ostaje trajan izazov, napose za mladog čovjeka, jer je on na križu položio sebe za nas, išao u ljubavi dokraja, do u smrt, da bi tu granicu našeg postojanja pobijedio snagom ljubavi, rekao je biskup. Ustvrdio je da postoji put znanja i znanosti, napretka u gospodarstvu i na drugim razinama, ali da je od svega toga izvrsniji put najveće duhovne moći, ljubavi. Tko ima samo iskustvo znanja i određenih vještina, a nema iskustvo ljubavi, taj je siromašan i na neki način neostvaren. Istaknuo je da je Isus Krist nenadmašiv u ljubavi i da je ona moć njegova Duha kojom nas želi ispuniti i preobraziti na razini našega duha te postanemo dionicima njegove pobjede nad smrću. Podsjetio je maturante da im je Katolička gimnazija otvorila mogućnosti da se vježbaju upravo u tim dimenzijama i da u njima rastu. Rekao je da ih je ovim kratkim susretom želio potaknuti da kao zreli ljudi nastave promišljati duhovnu dimenziju svoga života, da u Isusovoj ljubavi, njegovu sebedarju za nas otkriju razloge vlastitih opredjeljenja te uz pomoć njegova Duha odvažnije idu putem ostvarenja punine i smisla.
Biskup je među ostalim progovorio maturantima i o kulturi kao nastojanju čovjeka da u različitom vremenu i prostoru konkretizira svoje postojanje i kako je transcendentna dimenzija, odnos prema Bogu kulturološka konstanta od kad poznamo čovjekovu povijest na zemlji pa sve do danas. Kazao je kako se upravo mladi trebaju oduprijeti određenim suvremenim društvenim modelima koji isključuju otvorenost za onostranost i za Boga, jer tehnički napredak i njegove mogućnosti ne mogu ispuniti čovjekovu nutrinu, skrojenu na mjeru Božjega Duha i njegove prisutnosti u njemu.
Uputio je maturantima pitanje – kakvoga čovjeka žele ostvarivati u svom životu i ustvrdio da danas u pluralističkom društvu postoje različite antropolo
gije, nerijetko s ideološkim predznacima, koje nisu znanstveno utemeljene niti u iskustvu ljudske povezanosti s Bogom. Istaknuo je kako je biblijska antropologija najdublje u skladu s ljudskom naravi, da ju je Isus, Sin Božji potvrdio svojim utjelovljenjem, naučavanjem i životom a da se ona bitno sastoji u tome da je čovjek Božje stvorenje, jedinstvena i neponovljiva osoba obdarena slobodom, muško i žensko jednakoga dostojanstva, osposobljeno ljubiti, živjeti bračno zajedništvo iz kojeg se rađa novo potomstvo kao ljudski sustvarateljski čin s Bogom, da mu je cilj i smisao puno zajedništvo Božjeg života, koje mu je omogućio Isus Krist svojom mukom, smrću, uskrsnom pobjedom i darom Duha Svetoga. Kazao je maturantima da im je Katolička gimnazija nastojala pomoći da što bolje shvate svoju veličinu i dostojanstvo upravo u okviru navedene kršćanske antropologije, da je usvoje kao vlastiti put i svjedoče svojim opredjeljenjem te tako budu naraštaj koji živi duboki smisao postojanja i hrvatskom društvu daje snagu i jamči budućnost. Saznavši da četvorica maturanata žele krenuti putem svećeništva, biskup je podsjetio mlade kako je dragocjeno kad oni ne dopuštaju da im bilo kakvi nasrtaji izvana zagluše srce, nego u molitvenoj sabranosti osluškuju Božji glas i u bistrini slobode donose opredjeljenja za život na koji ih Bog poziva. Dodao je da Bog nikada ne nastupa s takvom jasnoćom svoga zahtjeva da bi poništio ljudsku slobodu, nego prosvjetljuje ljudsko srce, potiče na razmišljanje o smislu vlastitog života i pomaže da donese pravo opredjeljenje. Pozvao je maturante da čestitaju svojim kolegama koji su spomenutim putem došli do jasnoće kamo žele dalje krenuti u životu, a same svećeničke kandidate ohrabrio da budu ponosni što ih je Bog pozvao i na poseban način računa s njima.
Među pitanjima koja su maturanti postavili biskupu bilo je i zanimanje za daljnje mogućnosti njihova školovanja uz potporu Požeške biskupije. Biskup im je protumačio kako se mogu kandidirati za biskupijske stipendije i mogućnost studentskog smještaja u biskupijskom Domu sv. Antuna u Zagrebu. Na kraju susreta biskup Antun je zahvalio maturantima na njihovoj pozornosti, ali i na svemu što čine za sebe i za druge. Poželio im je da uspješno završe maturalne ispite te s Božjim blagoslovom nastave svoj daljnji životni put.