DUHOVNE VJEŽBE ZA VJEROUČITELJE POŽEŠKE BISKUPIJE U VELIKOJ

5

Od 1. do 2. srpnja 2016. godine u Domu sv. Augustina u Velikoj održane su duhovne vježbe za vjeroučitelje laike i odgojiteljice u vjeri. Voditelj duhovnih vježbi je bio o. Robert Perišić, ofm, župnik Župe Uzvišenja Svetog Križa u Zagrebu, a tema je bila »Isus otkriva milosrdno lice Očevo«. Nakon zaziva Duha Svetoga za ispravno raspoloženje duha, voditelj je vjeroučitelje i odgojiteljice uveo u duhovne vježbe. Na temelju brojnih biblijskih tekstova približio im je milosrdno lice Oca nebeskoga, govoreći o temama pod naslovom: »Gdje su dvojica ili trojica u moje ime…«, »Zgrbljena žena«, »Marta i Marija«, »Iskusiti dobrotu Očevu«, euharistijsko klanjanje na temu »Jerihonski slijepac«, »Milosrdni Samarijanac«, »Emaus« i »Bacite mrežu na drugu stranu«. Brojnim primjerima iz svakodnevnog života voditelj je nastojao posvijestiti situacije u kojima se kao vjernici često nalazimo i koje postaju prilika za susret s Bogom i rast u vjeri. Vjeroučitelji su imali priliku za osobni razgovor s voditeljem tijekom cijelih duhovnih vježbi, kao i prigodu za svetu ispovijed. Sudionike duhovnih vježbi u subotu, 2. srpnja pohodio je požeški biskup Antun Škvorčević i u zajedništvu s njima slavio euharistijsko slavlje. Uz voditelja duhovnih vježbi, s njim su koncelebrirali Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije; Mario Sanić, velički župnik i Robert Kupčak, župni vikar. Pozdravljajući nazočne vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri na početku misnog slavlja, biskup im je rekao da najviše čine za sebe kroz ono što čine za Boga.
Homiliju je biskup Antun započeo pitanjem nazočnima kako su, ustvrdivši da smo onda najbolje kad Bog u nama ostvaruje svoj naum. Rekao je da su duhovne vježbe poticaj da promislimo što je u našem životu prvo i najvažnije. Podsjetio ih je kako Isus nije toliko pohvalio Martu radnicu, koliko Mariju slušateljicu, koja je osluškivala Božju riječ da bi razumjela istinu o sebi, i od te istine živjela. »Od koje istine vi živite?«, upitao je biskup nazočne vjeroučitelje, upozorivši da su istine s radija, televizije, općedruštvenog mijenja, politike i sl., istine kratkog vijeka jer najčešće nisu skrojene na mjeru onoga što u srcu nosimo kao Božje dimenzije. Tumačeći misna čitanja rekao je da je prorok Amos bio silno osjetljiv na socijalnu pravednost i odnose među ljudima, upozorivši na opasnost da svoje kršćanstvo svedemo na socijalu. Naglasio je da caritas nije socijalna ustanova, nego čin vjere, kojim bližnjem u potrebi pružam ruku pomoćnicu jer u njemu prepoznajemo lice Isusa Krista. Prorok Amos nam objavljuje Boga koji ne voli ruševine, nego gradnju. Prorokov govor o obnovi ruševina biskup je primijenio na sudionike duhovnih vježbi istaknuvši da smo mi ljudi bića izgradnje. Ustvrdio je da je vjeroučiteljima poslanje djeci i mladim ljudima pomoći – ne samo da nešto saznaju ili doznaju – nego da se izgrađuju. Izgrađivati se, nastavio je biskup, znači pomoći vlastitoj slobodi i slobodi drugog čovjeka da shvati kako smo darovani kao nedovršena bića koja rastu prema punini života otvarajući se Božjoj blizini, snazi njegova Duha, najboljem graditelju.
Govoreći o evanđeoskoj prispodobi o potrebi da se novo vino ulije u nove mješine, biskup je rekao da je Isus Krist snagom svoje ljubavi jače od smrti pobijedio smrt kao najveću pukotinu i razorenost kojom smo označeni na ovom svijetu. Zahvaljujući Kristovoj pobjedi rođen je novi čovjek u kojega on po trajnoj prisutnosti Duha Svetoga ulijeva novi život. On nas je po krštenju učinio novim ljudima, i darom Duha Svetoga želi nas trajno učvršćivati u toj novosti života do punine koju nam je namijenio Bog, ustvrdio je biskup. Upozorio je vjeroučitelje da se u njihovim duhovnim vježbama neće dogoditi ništa značajnije, ako one ostanu pokušaj uliti staro vino u nove mješine. Samo ako se u krsnu novost nastoji uliti još više Isusova Duha, onda se događa ono najljepše. Ponovivši misao kako Bog ne voli ruševinu, ne voli staro i mrtvo, i zato omogućuje da budemo novi, biskup je parafrazirao stihove Tina Ujevića da je teško biti mlad, a biti star; i biti zdrav, a biti bolestan, rekavši da čovjek po godinama može biti mlad, ali ako je ostario iznutra onda mu tjelesna mladost ne pomaže. Samo u snazi Duha Svetoga moguće je da ne ostarimo duhom, zaključio je biskup. Završavajući homiliju uputio je molitvu veličkoj Gospi od utjehe da svojim zagovorom prati nastojanja vjeroučitelja da budu trajno povezani s njezinim sinom Isusom Kristom.
Na koncu misnog slavlja biskup je najprije zahvalio Bogu što nas ne napušta, nego nas neprestano potiče da budemo u skladu s njegovom voljom. Potom je zahvalio nazočnim vjeroučiteljima na njihovoj čežnji i želji živjeti po mjeri Božjoj. Posebnu zahvalnost izrekao je o. Robertu Perišiću, voditelju duhovnih vježbi, podsjetivši na njegov doprinos koji je kao župnik i gvardijan u Virovitici ugradio u početke naše Biskupije. Zahvalio je djelatnicima Katehetskog ureda na čelu s predstojnikom Robertom Mokrim, kao i domaćem župniku Mariu Saniću. Pozvao je vjeroučitelje na sudjelovanje u programima proslave 19. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije i blagoslova Dijecezanskog muzeja u utorak, 5. srpnja 2016. godine u Požegi.