PROSLAVLJENA DEVETNAESTA OBLJETNICA UTEMELJENJA POŽEŠKE BISKUPIJE

7

Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 5. srpnja u požeškoj Katedrali zahvalno euharistijsko slavlje prigodom devetnaeste obljetnica utemeljenja Požeške biskupije i imenovanja njezina prvog biskupa. S njim su koncelebrirali Josip Devčić, generalni vikar, Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola i katedralni župnik, biskupski vikar za kulturu u Zagrebačkoj nadbiskupiji Nedjeljko Pintarić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelko Košćak, i još tridesetak svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova, te iz Požege i drugih dijelova Biskupije. Među brojnim vjernicima na misi je bio nazočan pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije Davor Huška, župan požeško-slavonski Alojz Tomašević te požeški gradonačelnik Vedran Neferović. Na početku misnog slavlja biskup Antun je svima nazočnima čestitao 19. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije, izrazivši radost što danas s njima može zahvaliti za taj dar, i za sve ono što smo po služenje Biskupije tijekom devetnaest godina od Boga primili. Kao dodatni razlog za radost biskup je istaknuo blagoslov zgrade i postav Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije, koji će uslijediti nakon misnog slavlja, te u predmetima koji su ondje izloženi susretati našu prošlost i vjeru onih ljudi koji su je predali nama te mi od te baštine danas živimo. Nakon naviještenog evanđelja, svećenik Marijan Pavelić je pročitao ulomak iz Apostolskog pisma Preslavno djelo evangelizacije kojim je papa Ivan Pavao II. 5. srpnja 1997. godine utemeljio Požešku biskupiju. Biskup Antun se u homiliji nadovezao na riječi Apostolskog pisma, naglasivši da je papa Ivan Pavao II. u tom dokumentu spomenuo slavenske apostole Ćirila i Metoda iz razloga što je na njihov blagdan utemeljena naša Biskupija. Podsjetio je nazočne na freske ovih svetaca u Katedrali, koje su izradili hrvatski umjetnici Celestin Medović i Oton Iveković. Rekao je da su umjetnici na taj način utisnuli u ovo sveto zdanje memoriju sv. Braće Ćirila i Metoda, a da je papa Ivan Pavao II. to još snažnije učinio utemeljujući Požešku biskupiju upravo na njihov blagdan. Sveta Braća Ćiril i Metod, nastavio je biskup, ostvarili su određeni prodor u tadašnje europsko stanje, jer su se iz Soluna, istočnjaci po naobrazbi i po obredu, odazvali pozivu kneza Rastislava iz Moravske, i došli u slavenske krajeve, napisati svete knjige na staroslavenskom jeziku, i na taj način približili Božje evanđelje slavenskom svijetu. Kad su u tom svom poslanju naišli na poteškoće, pošli su u Rim zatražiti pomoć od pape Hadrijana, koji je u njima dvojici prepoznao izvrsne sinove jedne Isusove Crkve istoka i zapada, i nakon što je Ćiril ondje umro i sahranjen u crkvi sv. Klementa, papa je povjerio posebno poslanje Metodu, koji će kao nadbiskup i metropolit u Sirmiumu (današnja Srijemska Mitrovica) oko sebe okupljati brojne učenike, u čijim će krugovima biti rođena i naša glagoljica koja je odigrala važnu ulogu i u hrvatskoj povijesti. Stoga, zaključio je biskup, papa Ivan Pavao II. s pravom kaže da se po novoj Požeškoj biskupiji u novim okolnostima treba nastaviti ono djelo što su ga sv. braća Ćiril i Metod pokrenuli i koje ne smije stati. Povezujući to s ulomkom naviještenog evanđelja biskup Antun je ustvrdio da je Gospodin Isus snagom svoga Duha pokrenuo djelo svete slavenske braće, i poslao ih u svoju žetvu. Pojasnio je da Isus – govoreći o žetvi – misli na sve ljude ranjene negativnošću, zlom i smrću, i koje on želi učiniti dionicima svoje pobjede, punine života u kraljevstvu nebeskom. Rekao je da Crkva već dvije tisuće godina kroz slabe poslanike, ali osnažene njegovim Duhom, od dvanaestorice apostola, preko Ćirila i Metoda do našeg Alojzija Stepinca i današnjih biskupa i svećenika te tolikih drugih vjernika, služi Isusovoj pobjedi nad smrću. Upozorio je na redoslijed kojim se vrši Isusovo poslanje u Crkvi u kojem ima prvenstvo molitva Gospodaru žetve da pošalje radnike u svoju žetvu. Ustvrdio je da je molitva naša prva i najvažnija zadaća kako u biskupiji, i u župi, tako u obitelji i društvu, jer kroz molitvu stavljamo našu nemoć u odnos s Božjom moći. Pozvao je nazočne da, kao što su to i do sada činili, budu molitelji za svog biskupa, svećenike, nova duhovna zvanja, bračne drugove, mlade i stare, za sve koji su potrebni moćne Božje blizine, da ona u njima pobjeđuje njihove nemoći. Ustvrdio je da ako u našoj biskupiji i domovini bude više Isusovih poslanika, oni će u stanja nemoći na političkoj, gospodarskoj i drugim razinama, unositi moć Isusove ljubavi i pobjede nad zlom i smrću. Završavajući propovijed biskup Antun je zahvalio svima onima koji u Crkvi Isusovoj nastoje graditi na Isusovoj moći i u snazi njegova Duha. Zahvalio je nazočnima što vole Isusa Krista u njegovoj Crkvi i u našoj Požeškoj biskupiji, jer se, kako nas uči Drugi vatikanski sabor jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva ostvaruje u mjesnim Crkvama. Svi su pri svršetku pričesti zapjevali himan »Tebe Boga hvalimo« a biskup potom uputio molitvu sv. Ivanu Pavlu II., utemeljitelju Požeške biskupije, na što su svi uskliknuli pjevajući: »Sveti Ivane Pavle, moli za nas!« Biskup je zahvalio svima za sudjelovanje na zahvalnom euharistijskom slavlju u Katedrali te na njih i na daljnji povijesni hod Požeške biskupije zazvao Božji blagoslov.