BLAGOSLOVLJENA ZGRADA DIJECEZANSKOG MUZEJA U POŽEGI

5

Na 19. godišnjicu utemeljenja Požeške biskupije, u utorak, 5. srpnja svečano je blagoslovljena zgrada Dijecezanskog muzeja u Požegi, koja se nalazi na trgu Sv. Terezije Avilske, u neposrednoj blizini požeške Katedrale. Sudionici svečanosti blagoslova za tu su se prigodu okupili u prizemlju zgradu. Uz brojne svećenike, svečanosti su nazočili pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije Davor Huška, župan požeško-slavonski Alojz Tomašević, požeški gradonačelnik Vedran Neferović, biskupski vikar za kulturu u Zagrebu Nedjeljko Pintarić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelko Košćak, predstavnici javnog i kulturnog života iz Požege i okolice te vjernici iz nekoliko župa iz kojih je značajniji broj umjetnina pohranjen u Dijecezanskom muzeju. Biskup Antun Škvorčević predvodio je obred blagoslova te je nakon pozdrava pozvao prof. Maria Beusana iz Zagreba, idejnog začetnika i postavljača izložbe da predstavi postav Muzeja. Profesor je najprije spomenuo građevinske radove kojima je zgrada, kupljena i namijenjena za muzej, obnovljena i preuređena. Zahvalio je arhitektici Ireni Jurin iz Zagreba koja je izradila izvedbenu dokumentaciju prema njegovu idejnom projektu, i ishodila sve potrebne dozvole. Progovorio je o prostornoj organizaciji i scenariju stalnog postava Dijecezanskog muzeja. Kazao je da je izložba postavljena na tri etaže: u prizemlju, na katu i u potkrovlju. U prvoj dvorani prizemlja, gdje se odvijala svečanost blagoslova, bit će smještena čitaonica Biskupijske knjižnice a u drugom su dijelu izloženi predmeti iz razdoblja od 15. do konca 18. stoljeća. Na prvom katu se jednim dijelom nalaze predmeti od 19. do početka 20. stoljeća, a u drugom dijelu je galerija s djelima suvremene umjetnosti koja su izložena i u prostorima treće etaže. Sudionicima svečanosti blagoslova Dijecezanskog muzeja potom se obratio biskup Antun ovim riječima: »Osobita mi je radost što 19 godina nakon utemeljenja Požeške biskupije blagoslivljamo zgradu Dijecezanskog muzeja s dragocjenim i povijesno važnim ostacima sakralne baštine s područja sadašnje naše mjesne Crkve, od 15. stoljeća do danas. Dragocjeni su to ostaci zbog toga što ove naše prostore povijest nije štedjela, mijene vladara i osvajača bile su nerijetko popraćene razaranjima. Tijekom 150-godišnje vladavine Osmanlija gotovo je nestalo srednjovjekovno naše kršćansko naslijeđe, a u II. svjetskom ratu i u Domovinskom ratu i dio onoga što je nakon Osmanlija obnovljeno. Slavonija nije imala uvjete poput nekih drugih hrvatskih krajeva gdje su se sačuvali mnogobrojniji i umjetnički možda značajniji tragovi prošlosti. Stoga svaki sačuvani predmet kod nas zavrjeđuje vrednovanje s većom pomnjom nego li drugdje u njegovu umjetničkom i povijenom značenju. Nakon utemeljenja Požeške biskupije smatrao sam važnom zadaćom nastojati oko prikupljanja predmeta sakralne baštine izvan liturgijske uporabe. Njezinu jezgru tvorila je građa iz naših župa i drugih ustanova pohranjena tijekom XX. stoljeća u Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije, ostala njihovim vlasništvom. Ubrzo je osnovan Dijecezanski muzej Požeške biskupije u koji je sukladno Sporazumu potpisanom između Zagrebačke nadbiskupije te Požeške i Varaždinske biskupije baština u vlasništvu ustanova Požeške biskupije i podrijetlom s njezinih prostora postupno prenesena u Požegu i bila popunjavana predmetima pronađenima nakon toga u pojedinim župama. Izložbom „Sakralna baština Požeške biskupije“, postavljenom u požeškom Gradskom muzeju prigodom Velikog jubileja 2000. godine predstavili smo dio te baštine. Ona je sastavljena od oltarnih slika, kipova, metalnih predmeta – najvećim dijelom kaleži i svijećnjaci, bogoslužnog ruha i knjiga. Zbirka sakralne baštine u Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije trenutačno ima više od 400 predmeta, koji su velikim dijelom restaurirani ili konzervirani. Trajni postav Dijecezanskog muzeja zamislio je i ostvario prof. Mario Beusan. Izbor slika i kipova napravila je Mirjana Repanić Braun, metalnih predmeta Arijana Koprčina i liturgijskog ruha Jelena Ivoš. Uređenje muzejske zgrade i svega drugoga u pripravi za trajni izložbeni postav vodio je Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za gradnju i kulturna dobra naše Biskupije. Svima im od srca zahvaljujem za strpljivost, upornost i požrtvovnost kojom su dali svoj doprinos kako bi se ostvario trajni postav Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije. Izloženi predmeti svjedoci su duhovnog identiteta ljudi na prostoru sadašnje Požeške biskupije, zapadne i srednje Slavonije. Svaka slika i kip, kalež, monstranca, svijećnjak i kadionica ima svoju kulturnu vrijednost po kojoj je naš čovjek tijekom više od šest stoljeća očitovao želju ugraditi u svoje teško i stradalničko postojanje dimenziju onostranosti, izdići se iz privezanosti za prolazno i smrtno te u slavljenju Isusove pobjede nad smrću postati i sam dionikom otajstvenog zbivanja što ga on ostvaruje u snazi svoga Duha. Po spomenutim predmetima duh naših očeva i majki uzdizao se Bogu, izgrađivalo se zajedništvo s Bogom, utvrđivalo u slobodi i dostojanstvu koje je Bog podario čovjeku. Stoga je ovaj Dijecezanski muzej svjedok snažnog duhovnog identiteta kojem pripadamo u okviru kršćanske kulture europskih naroda te izvrsna škola, napose za našu djecu i mlade u kojoj mogu upoznati baštinu kojoj pripadaju i iz koje su izrasli kako bi u njoj pronašli naznake vlastitog puta u nastojanju oko osmišljavanja svoga života evanđeoskim vrijednostima. U tom smislu Dijecezanski muzej nije ustanova mrtvih spomena i uspomena, nego živo svjedočanstvo vjere naših prethodnika, utisnuto u svaki ovaj predmet, koje može i našu vjeru učiniti snažnijom i životnijom, pokrenuti nas na vjernije življenje i svjedočenje vrijednosti koje smo naučili u školi evanđelja. Dijecezanski muzej je stoga uz Riznicu Katedrale pastoralna ustanova naše mjesne Crkve koja služi njezinu evangelizacijskom poslanju. Iskrena mi je želja da napose vjernici župa iz kojih su prikupljeni predmeti u Dijecezanskom muzeju ožive u ponosu zbog pripadnosti Isusu Kristu u njegovoj Crkvi te u zahvalnosti svojim pređima nastoje produbljivati i učvršćivati se u duhovnoj baštini iz koje su izrasli. To osobito želim onim župama u kojima su u nedavnome Domovinskom ratu bile srušene župne crkve i uništeno sve što se u njima nalazilo, a sačuvano samo ono što je bilo smješteno u Dijecezanski muzej u Zagrebu ili negdje drugdje. Među njima je župa Voćin koja je tako sačuvala i sliku Gospe Voćinske, župa Gornji Bogićevci čija je crkva sravnjena sa zemljom a sačuvana slika glavnog i pokrajnjih oltara iz 19. stoljeća, župa Čaglić iz čije je uništene crkve sačuvana samo slika sv. Šimuna i Jude Tadeja, župa Stara Gradiška čiju su crkvu komunisti srušili 1948. a kapelu kojom se služila Srbi u Domovinskom ratu opljačkali te su u Muzeju sačuvana samo dragocjena misna odijela iz 18. stoljeća, župa Pakrac sa svojim palama pokrajnjih oltara također iz 18. stoljeća, od kojih je jednu naslikao Požežanin Ivan Glavić. Ovaj Muzej stoga je i povijesni podsjetnik na sve ljudsko mučno i teško u kojem su stradavale i svetinje, u ujedno poziv da ne dopustimo diktatu mržnje razaranje onoga što je vjera i ljubav gradila. Uz spomenutu zbirku sakralne baštine Dijecezanski muzej tvori i zbirka suvremene hrvatske umjetnosti, najvećim dijelom donacija pojedinih umjetnika ili drugih plemenitih ljudi Požeškoj biskupiji ili osobno biskupu Antunu Škvorčeviću. Ona svjedoče o stvaralačkom duhu suvremenog hrvatskog čovjeka te je snažna sastavnica našeg duhovnog identiteta, kojoj je trebalo omogućiti da progovori i ovdje u Požegi a ne samo u Zagrebu i u nekoliko drugih gradova. Od oko sedamsto djela suvremen umjetnosti u Muzeju je izložen određeni dio po izboru dr. Ivanke Reberski a u postavu prof. Marija Beusana. Najveću skupinu tvore djela Ive Dulčića, s kojim započinje izložba suvremenih umjetnika, nastavlja se velikim donacijama umjetnika Đure Sedera, Zlatka Kesera, Šime Vulasa, Josipa Poljana i Šime Perića te kronološki niše ostale umjetnike po kojima je moguće dobiti osnovni uvid u suvremeno i moderno hrvatsko umjetničko stvaralaštvo. S dubokom zahvalnošću svim donatorima koji nam omogućuju u Požegi biti dionicima ljepote njihova stvaralaštva, kao i autoru izložbe prof. Mariju Beusanu i njegovim suradnicima, zazivam Božji blagoslov na ovo zdanje, na sve izložene predmete, napose na sve posjetitelje ovog Muzeja da budu obogaćeni snagom duha koja zrači iz svakog djela, postanu dionicima Božjeg svijeta ljepote, sklada i smisla. Neka Bog dadne da tako bude«, zaključio je biskup svoj govor. Potom je biskup zazvao Božji blagoslov na zgradu Dijecezanskog muzeja, na njezin sadržaj a napose na one koji će ga posjećivati da budu zahvaćeni snagom umjetničkog duha i Božjom ljepotom koja iz njih zrači. Blagoslovljenom vodom poškropio je i tamjanom okadio izložbeni prostor i predmete u njemu. Katedralni zbor popratio je čin blagoslova svojom pjesmom. Na kraju je biskup Antun nazočne sudionike svečanosti poveo u razgledavanje postava Dijecezanskog muzeja.