U ZAPOLJU PROSLAVLJENA 50. OBLJETNICA ŽUPE

5

Na svetkovinu Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja, župnog zaštitnika, 29. kolovoza biskup Antun Škvorčević pohodio je istoimenu župu u Zapolje te u župnoj crkvi zajedno s fra Ilijom Vrdoljakom, provincijalnim ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, tridesetak svećenika među kojima je bio i prvi župnik fra Branimir Kosec te mnoštvom vjernika predvodio misno slavlje prigodom 50. obljetnice župe. Na početku biskupa Antuna i sve nazočne pozdravio je zapoljski župnik fra Josip Poleto. Zahvaljujući na riječima pozdrava biskup je župljanima uputio dvije čestitke: za svetkovinu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, župnog zaštitnika, i za 50. obljetnicu njihove župe. Rekao je da se raduje zbog svega onoga što je Bog kroz pedeset godina podario u župi, i što je ona kroz to vrijeme bila živi organizam Isusove prisutnosti među njima. Biskup je kazao da svu dobrotu i žrtvu zapoljskih župnika i vjernika u ovom slavlju želi sjediniti s Isusovom žrtvom na križu, i zaželio da ova sveta misa bude čin duboke zahvalnosti Bogu. Primijetio je kako su se za ovu prigodu mnogi lijepo odjenuli, brojni od njih i u narodne nošnje te na taj način očitovali izvanjsku ljepotu, pozvavši nazočne da po pokajničkom činu povjere Božjem milosrđu ono što je u njima tama zla i sebičnosti te zasja njihova nutarnja ljepota.

U homiliji je biskup najprije rekao da je osnivanjem župe u Zapolju prije pedeset godina Crkva ovdje prostrla Božji stol da ljudi koji tu žive mogu nahraniti, ne samo svoje tijelo plodovima s rodnih zapoljskih njiva, nego i svoje vjerničko srce i dušu. To je Crkva činila, pojasnio je biskup, po svojim službenicima, kad je ljude hranila Božjom riječju, njegovom blizinom i ljubavlju. Ustvrdio je da smo mi ljudi u najboljem stanju onda kad nam se u srcu dogodi Božja blizina, bude prisutan vječni Očev Sin, koji je postao čovjekom i na sebe preuzeo sav teret i muka našeg postojanja, i samu smrt, da bi u naše ljudske nemoći unio Božju moć.
Govoreći o župi biskup je još protumačio kako je ona očitovanje i ostvarivanje Crkve, u čijem je središtu živi uskrsli Krist prisutan među nama u snazi svoga Duha kojom nas uključuje u zajedništvo svoje pobjede nad smrću, ustvrdivši da je tako shvaćena župa najdragocjenija stvarnost u Hrvatskoj. Kazao je da župa u Zapolju nije osnovana radi Crkve, jer ona nema svrhu u sebi samoj, nego zato da se po njezinu služenju nasite ljudske gladne duše i da njihova srca budu ispunjena Božjom blizinom i ljubavlju. Po svom župniku župa je ugrađena u zajedništvo mjesne Crkve, a po biskupu u zajedništvo opće Crkve, jer je biskup član zbora apostolskih nasljednika kojemu je na čelu rimski biskup, papa. Crkva je dinamizam koji pokreće uskrsli Krist te nas trajno prisutan među nama hrani svojom pobjedničkom ljubavlju, i već nas ovdje na zemlji diže u konačnu stvarnost vječnog života u zajedništvu s Bogom. Taj se dinamizam Crkve najsavršenije ostvaruje u svetoj misi, kazao je biskup i potaknuo nazočne da još revnije nedjeljom sudjeluju na euharistijskom slavlju te da se u njem još obilnije hrane Božjom riječju i euharistijskim kruhom, pozvavši ih da se danas na ovom slavlju kao župa obnove u tom svom opredjeljenju.
U nastavku homilije biskup je progovorio o Ivanu Krstitelju, rekavši da je on platio glavom zbog toga što se umiješao u brak kralja Heroda i kraljice Herodijade, koja mu nije bila zakonita žena, i koja je mislila da je svojim spletkarenjem izvojevala konačnu pobjedu nad Ivanom kad je na pladnju dobila njegovu odrubljenu glavu. Dogodilo se baš suprotno, ustvrdio je biskup, rekavši da je Ivan bio najjači upravo u trenutku svoga mučeništva. Primjer Ivana Krstitelja nas poučava da postoji granica, koju je Bog postavio u čovjekovoj savjesti, i koju on ne smije prijeći; jer kad je prijeđe više ne zna tko je, postaje izgubljen na duhovnoj razini. Biskup je spomenuo da danas malo koga na javnoj razini zanima govor o savjesti, naglasivši da je ona tako važna za humano društvo da joj pripada mjesto na najvažnijim govornicama. Savjest je naše duhovno osjetilo kroz koje nam Bog neprestano govori da trebamo dobro činiti, a zlo izbjegavati, i da kad čovjek čini zlo prelazi granicu svoje ljudskosti, izdaje samoga sebe i opredjeljuje se za besmisao. Podsjetio je da se u današnjem društvu mnogo govori o ljudskim pravima odvojenima od morala te se u ime prava nerijetko zastupaju protunaravni i pogubni stavovi po kojima čovjek gubi svoje izvorno dostojanstvo utemeljeno u njegovoj dobro oblikovanoj savjesti. Spomenuo je da se u ime ljudskih prava iz određenih krugova mogu danas čuti stavovi koji razaraju brak i obitelj. Pozvao je nazočne da i oni poput Ivana Krstitelja čvrsto stanu na Božje granice i svima takvima posvjedoče kako ih ni pod koju cijenu ne želi prijeći. Jer, kazao je, povijesno nam iskustvo kazuje da se civilizacije koje ne poštuju savjest i moralna načela urušavaju u samima sebi. Dodao je kako je dobro za čovječanstvo kad se uklanjaju fizičke granice između država i naroda, poput onih u Europskoj Uniji, ali da je pogubno brisati Božje granice u ljudskim savjestima te promicati lagodan i ugodan život, ne pitajući se je li to pošteno i moralno ispravno. Pozvao je nazočne da se zajedno s Ivanom Krstiteljem ražare i oduševe za Božje istine o nama ljudima i na taj način spriječe da ih Zli i zlo zavedu te poput Herodijadine kćeri zaigraju ples u kojem se gubi dušu. Biskup je priznao da i sâm osjeća kako je to tvrd govor, ali je ustvrdio da nam valja duhovno odrasti i hraniti se čvrstom hranom Božje istine.
U završnim mislima homilije biskup je istaknuo da mu je Ivan Krstitelj osobito drag u svojoj izjavi kako Isus treba rasti, a on se umanjivati. Ukazao je na Božju logiku po kojoj postajemo veliki onda kad smo maleni, rekavši da je poniznost suspregnutost sebe pred drugim čovjekom, a osobito pred Bogom. Podsjetio je da je čovjek na smrt ranjeno biće, i da iz toga stanja ne može izaći sâm, nego mu je potreban drugi, Bog. Kazao je kako je razumljivo da se mi jako trudimo da nam usjevi rastu i donesu plod, da nastojimo oko gospodarskog rasta, a da je najvažnije je li rastemo kao ljudi o čemu ne vodimo dovoljno računa. Ivan Krstitelj nas poučava da je mjera našeg rasta Božji Sin Isus Krist, koji je postao čovjekom, da omogući u nama rast Božjeg života. Pozvao je nazočne da se, poslušni pozivu sv. Ivana Pavla II,. utemeljitelja naše biskupije, ne boje otvoriti vrata svoga života Isusu Kristu, jer će samo tako moći izrasti u velike pojedince i u veliki narod. Kao primjer velikog čovjeka predstavio je bl. Alojzija Stepinca, koji nije pokleknuo pred ideologijama svoga doba, nego je čvrsto ostao stajati na Božjim pozicijama, i bl. Majku Tereziju, koja će za nekoliko dana biti proglašena svetom. Zaključio je rekavši kako će biti divno ako Hrvatska po zapoljskim vjernicima koji proslavljaju 50. obljetnicu svoje župe učini nove korake u svom rastu. »Sveti Ivane Krstitelju, zaštitniče zapoljske župe, moli za nas i pomozi nam da poput tebe stojimo na granicama Božjim i izrastemo do tvoje veličine«, zaključio je biskup.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio Bogu za pedeset godina njegove posebne prisutnosti po služenju zapoljske župe. Zahvalio je župniku Josipu Poletu i njegovim suradnicima na svemu što su učinili u pripremi za slavlje župnog zlatnog jubileja. Čestitao je pedesetu obljetnicu misništva fra Vjekoslavu Kocijanu, nekadašnjem zapoljskom župniku i na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.