Neposredno pred početak nove školske godine, 3. rujna u Požegi je održan susret vjeroučitelja Požeške biskupije te je ujedno podijeljeno 33 privremenih i 5 trajnih mandata. Nakon kratkog duhovnog programa u crkvi sv. Lovre tijekom kojeg su vjeroučitelji imali mogućnost i osobne ispovijedi, slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s predstojnikom Katehetskog ureda Robertom Mokrim i desetak drugih svećenika.
Pozdravljajući sve nazočne, biskup je rekao da se ovim susretom želimo podsjetiti kako vjeroučitelji nisu neki pojedinci ili privatnici koji trebaju nešto napraviti, već da pripadaju zajedništvu Crkve kojem je glava Isus Krist, koji je službu naučavanja povjerio svojim apostolima, apostoli je predali svojim nasljednicima biskupima, a oni je ostvaruju u suradnji s prezbiterima i vjeroučiteljima laicima te s drugim članovima Božjeg naroda. Podsjetio je da Crkva danas slavi spomendan sv. Grgura Velikog, pape i crkvenog naučitelja koji je, nakon što je napustio osamu svoga benediktinskog samostana i bio izabran za papu, učinio mnogo za Crkvu zbog čega je zavrijedio biti nazvan velikim. Naglasio je da nas sveti Papa svojim primjerom potiče da službenici Crkve, među njima i vjeroučitelji ne budu propovjednici o Božjoj riječi, nego da je životom svjedoče te da za to danas želimo moliti. Pored toga pozvao je nazočne da u ovoj svetoj misi iskažu molitvenu zahvalnost Bogu za nedavno preminulog maestra Anđelka Klobučara, koji se na poseban način ugradio u početke Požeške biskupije, kroz povezanost s biskupom Antunom još iz vremena dok je boravio u Zagrebu, a osobito kroz glazbena djela koja je za nas skladao i koja redovito pjevamo na misnim i drugim slavljima u našoj Biskupiji, napose na našim hodočašćima u Voćinu i Pleternici.
U homiliji biskup Antun je rekao da ga je nedavno obradovalo pismo jednog profesora teologije, u kojem hvali svog bivšeg studenta a sada vjeroučitelja naše Biskupije zbog njegove učenosti, predlažući da bude upućen na postdiplomski studij. Istaknuo je da mu ulomak iz Poslanice sv. Pavla Korinćanima naviješten u ovom slavlju pomaže šire razmišljati o navedenom pitanju. Naime, neki kršćani u Korintu bili su oduševljeni vrlo učenim i lijepim Apolonovim nastupom a drugi Pavlovim te su se zbog toga međusobno podijelili. Pavao ih upozorava da se ne opredjeljuju ni za njega, ni za Apolona, ni za Petra, nego jedino za Isusa Krista. Biskup je spomenuo kako nas Pavlov poticaj podsjeća na to da nije dobar vjeroučitelj onaj koji se odlikuje samo učenošću – koja je, naravno, po sebi dobra i poželjna – nego po svojoj opredijeljenosti za Isusa Krista i nastojanju da djecu i mlade uvede u zajedništvo njegova života. Pored toga, nastavio je biskup, navedeni Pavlov stav svjedoči kako u središtu vjeroučiteljeva života, poslanja i naviještanja ne smije biti on sâm, nego Isus Krist, jer je u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću ostvaren Božji naum s nama. Upozorio je na to, kako prvenstvo i jedincatost Isusa Krista u vjeroučiteljevu djelovanju sprječava da se u školskom sustavu jednim čovjekom nadima protiv drugoga – kao u Korintu Apolonom protiv Pavla, Pavlom protiv Apolona – i na koncu završi u međusobnim podjelama.
Biskup je zatim progovorio vjeroučiteljima o mandatu koji primaju, istaknuvši da im time Crkva iskazuje povjerenje i očituje prikladnost da drugima svjedoče Krista koji je svojom mukom i smrću pobijedio smrt. Istaknuo je da vjeroučitelji trebaju stoga primiti mandat sa spremnošću da poput apostola trpe s Kristom i za Krista, jer su po sv. Pavlu žrtva i trpljenje oznake koje prate apostolsko poslanje njegovih učenika i jamče njihovu proslavu s Učiteljem. Kazao je da oni, vjerni Isusu Kristu postaju „Prizorištem (kazalištem) anđelima i ljudima“, izloženi nedobronamjernim pogledima i sudovima, porugama, gaženju i progonima, ali da time postaju sjedinjeni sa svojim Učiteljem u njegovim patnjama da bi u konačnici s njime pobijedili.
Upozorio je na opasnost da iz obzira prema onima koji nas negativno prosuđuju počnemo podilaziti ljude i prestanemo im naviještati raspetog Krista. Spomenuo je kako sv. Grgur Veliki u svojoj homiliji o proroku Ezekielu, koja se nalazi u službi čitanja Časoslova njegova spomendana, kaže da Bog onoga koga šalje navješćivati njegovu riječ postavlja stražarom nad narodom. Dodao je da plašljivac, slabić i kukavica ne može biti stražar. Primijenivši prorokov simbolični govor na vjeroučitelje, biskup je istaknuo da su oni po svojoj službi pozvani biti Božjim stražarima, napose nad djecom i mladim ljudima kako u njih ne bi ušlo zlo koje ih razara i oduzima im dostojanstvo, ali da tu stražarsku službu trebaju vršiti s Božjom nježnošću i u povezanosti s biskupom i svećenicima, jer se u suprotnom izlažu „uzaludnom trčanju“. Biskup je još rekao kako mu je veoma drag završetak današnjeg prvog čitanja, ulomak iz Pavlove Poslanice Korinćanima gdje ih Apostol uvjerava kako uz mnoštvo učitelja ostaje on otac koji ih je evanđeljem rodio, rekavši vjeroučiteljima da su oni svjedočanstvom svog života pozvani pomagati djeci i mladima da se rađaju na život u Isusu Kristu.
Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus za sebe kaže da je on gospodar subote, biskup je istaknuo da kao što subota nema svrhu u samoj sebi, nego u tome da ljude približi Božjem stvarateljskom djelu i njegovoj povijesti spasenja, tako Crkva i vjeroučiteljsko poslanje nemaju smisao u njima samima, već u tome da služe Isusu Kristu ući u živote ljudi i biti snaga njihove preobrazbe za život vječni. Biskup je priznao da je ono što govori i njemu samom tvrd govor, rekavši međutim da se oni koji nisu spremni prihvatiti taj evanđeoski mentalitet ne mogu zvati Isusovim navjestiteljima. Vjeroučiteljski govor o Bogu, bez njihova govora Bogu – kako je voljela reći sv. Terezija Avilska – bio bi neuspješan. Govoriti Bogu znači moliti, pojasnio je biskup, izrazivši želju da vjeroučitelji, dok suvremeni ljudi grcaju u svakodnevnim nemoćima, oni pružaju svjedočanstvo Isusove moći i njegove pobjede nad smrću. Omogućimo Isusu da na početku ove školske godine bude što prisutniji u nama, bude naša snaga, istina, svjetlo, naša radost i pobjeda, kazao je biskup ma, zaključivši homiliju željom da Bog blagoslovi sva njihova plemenita nastojanja i žrtvu.
Na svršetku misnog slavlja biskup je vjeroučiteljima uručio privremene i trajne mandate i taj čin zaključio Vjeroučiteljskom molitvom. Podsjetio ih je potom na Pavlovu riječ Korinćanima o evanđeoskom očinstvu te im rekao da trebaju druge dobro poučavati u vjeri, ali još više svojim učenicima biti očevi i majke koji im pomažu da se preporode u Kristu. Pozvao ih je i potaknuo da aktivno sudjeluju u svim crkvenim događanjima, uključujući i one kulturne naravi. Potaknuo ih je da zajedno s drugim učiteljima i profesorima, koji su vjernici, idućega 17. rujna sudjeluju na obnoviteljskoj skupštini Katoličkog društva prosvjetnih djelatnika u Požeškoj biskupiji. Izrazio je radost ponovnog susreta s njima na Biskupijskom danu idućega 24. rujna, i na sve zazvao Božji blagoslov.