SUSRET FORMACIJE DJELATNIKA KATOLIČKIH ŠKOLA

6

Redoviti susret formacije svih djelatnika katoličkih škola u Požeškoj biskupiji održao se 3. rujna u Dvorani blaženog Alojzija Stepinca predavanjem na temu Učitelji, učenici, roditelji, dok je duhovni dio susreta nastavljen u crkvi sv. Lovre. Okupljene djelatnike četiriju katoličkih škola naše Biskupije najprije je pozdravio Predstojnik ureda za katoličke škole Ivica Žuljević koji je i predmolio zajedničku molitvu časoslova. Potom je prisutne upoznao s programom susreta te najavio predavačice u prvom dijelu programa, a to su djelatnice upravo naših škola – psihologica u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi, Ana Matković, psihologica u katoličkim školama u Virovitici, Maja Ivanković, te pedagogica također u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi, Draženka Rotim. Budući da su predavačice stručni suradnici u našim školama, održale su predavanje na temu Učitelji, učenici, roditelji koja je najbliskija njihovom pozivu, a neposredno je vezana i za svakodnevnu učiteljsku praksu. Predavačice su svaka iz svoje perspektive predstavile neke od češćih situacija u kojima se učitelji susreću u nastavnom procesu, tj. suradnji s učenicima, ali i njihovim roditeljima. Predstavljeni su i neki od modela pristupa kako učeniku tako i roditelju, i to kroz prizmu učitelja kao moderatora toga procesa.
U drugome dijelu programa prisutnima se pridružio i biskup Antun Škvorčević, a Predstojnik ureda najprije je podsjetio da se u ovoj školskoj godini slave dvije obljetnice – deseta godišnjica naših gimnazija i dvadeseta obljetnica osnutka naše biskupije. Tom prigodom pozvao je ravnatelje i djelatnike gimnazija da te obljetnice što kvalitetnije osmisle i dostojno obilježe. S tim u vezi predstavio je i biskupijsko hodočašće u Rim (od 28. travnja do 3. svibnja 2017. godine) na koje su pozvani svi djelatnici, ali i roditelji djece koja polaze naše škole. Predstojnik je potom pozdravio oca biskupa i predao mu riječ.
Biskup Antun najprije je pozdravio prisutne a potom ih upoznao i s događajem koji se paralelno odvijao s njihovim, a to je dodjela mandata vjeroučiteljima naše biskupije. Istaknuo je kako nam je zajednička prisutnost u školama u kojima onda, umreženi, širimo prisutnost Crkve. Potom je prenio pozdrave pape Franje s kojim se imao priliku susresti na audijenciji 24. kolovoza, za vrijeme maturalnog hodočašća učenika naših gimnazija. Papa je pozdravio ne samo prisutne maturante, već je i svoj apostolski blagoslov zazvao i na sve one koji polaze i djeluju u našim školama.
„Mi smo katoličke škole. Je li to višak u Hrvatskoj?“ Zapitao se na samom početku biskup i odmah odgovorio: „Javna škola omogućuje da svi građani po zakonu RH mogu imati tu mogućnost po onomu što država organizira, međutim, Crkva, kao zajednica vjere, nade i ljubavi u Isusu Kristu prepoznaje model ostvarenog čovjeka. U svome poslanju smatra jednom od važnih sastavnica biti u školi i imati škole i to ne zato da bismo stvarali neke umjetne škole, već one koje će imati poseban cilj, a to nije dobra ocjena, nego dobar čovjek. To znači da nam je onda pristup svakomu djetetu i roditelju upravo u tom polazištu strašno važan – da prihvatimo svako dijete onakvo kakvo je, sa svim svojim sposobnostima ili nesposobnostima, sa svojim mogućnostima ili manjim mogućnostima i da ga prihvaćamo najprije kao čovjeka, jer to dijete je cilj vašega i moga djelovanja da mu pomognemo da raste kao čovjek i to da raste i onim sredstvima koja mi kao vjernici imamo na raspolaganju. Želimo mi da nam djeca imaju što bolje ocjene, ali na račun što boljih ocjena može se dogoditi da stvorimo neke traume kod djece, osobito kod onih koji su slabijih mogućnosti. Ovdje se trebamo podsjetiti da postoji i kršćanska antropologija, znati da postoji đak koji zna i koji ne zna, koji je zločest i koji nije zločest, a svaki je dijete Božje, Božji naum. Nijednom ne smijemo pristupiti s nekog drugog polazišta i s takvim raspoloženjem trebamo ponovno pristupiti u školu. Roditelji uvijek očekuju drugačije možda više i nego smiju očekivati, no mi ta roditeljska očekivanja moramo shvatiti i ne smijemo ih prezreti, već ih nastojati razumjeti i roditeljima poručiti mi ćemo učiniti za vaše dijete najviše što možemo i znamo i u tim nastojanjima treba nam i vaša pomoć.

Takvim pristupom stvarate posebno ozračje u katoličkoj školi u kojoj je dijete u prvom planu.“
Zatim je nastavio: „Katoličke škole u takvom identitetu mogu disati i rasti samo po vama profesorima i drugim djelatnicima. Kakav je učitelj u katoličkoj školi, takva je i katolička škola. To se ostvaruje formacijom i radom, ali i odgojnim dijelom – onim što vi nosite kao sustav vrijednosti i načinom kako živite. To je specifičnost učitelja katoličke škole jer on stalno propituje sebe kakav jest s obzirom na sustav vrijednosti. Postoji sustav kršćanskih vrijednosti – to je ponajprije čovjek koji je u središtu Božjeg interesa, pa je onda i u središtu našeg interesa. Katoličkoj školi nije cilj Crkva, već dijete, čovjek kojemu Crkva želi poslužiti. To je prva vrijednost nakon Boga – čovjek. Tu su još vrijednosti braka, obitelji i mnoge druge.“ Osvrćući se na opasnost sveprisutnih ideologija, kako u politici tako i drugdje, pojasnio je da „katoličko u školama nije ideološki predznak, već sustav kršćanskih vrijednosti koji si ponajprije mi moramo posvijestiti kako bismo to mogli i roditeljima prenijeti. Ako si to sami ne možemo posvijestiti, onda ne možemo biti učitelji u katoličkim školama. Mi vjerujemo da je ono dostojanstvo čovjekovo najveće koje je Bog objavio i ostvario u Isusu Kristu. Ako vjerujemo u neku drugu čovjekovu antropologiju, onda nismo dobri učitelji u katoličkim školi“ zaključio je.
U drugom dijelu svoga obraćanja djelatnicima katoličkih škola osvrnuo se i na njihovu prisutnost i sudjelovanje u događajima koji se organiziraju na svim razinama vjerskoga života, od župskih do biskupijskih. „Mi vas pozivamo da sudjelujete na događajima Crkve, biskupije, možda i župe. Trebate li vi sudjelovati na tim događajima? Ako se uzimate ozbiljnima kao vjernika, a onda i učitelja u katoličkim školama, onda bi za vas svaka prigoda koja se organizira trebala biti radosna okolnost u kojoj želite biti i uključiti se ne samo svojom prisutnošću, već i sudjelovanjem. Tako ulazite u dinamizam zajednice Crkve i na taj način ostvarujete i očitujete zajedništvo Crkve i svjedočite svoju vjerničku dimenziju života. Kad netko svede sebe na minimum svega, on postaje siromašan gledano općekulturno, a osobito gledano što se tiče kršćanske kulture. Kad ste vi učitelji u katoličkoj školi, onda svjedočite da ste crkva u školi, ali ako ste samo crkva u školi, a nema vas drugdje, to onda nije uvjerljivo niti vjerodostojno. Postoje događaji od kojih vi sami duhovno profitirate, izgrađujete se i ugrađujete se u duhovne dimenzije.“
Na kraju se biskup vratio na objekt našega poslanja, a to je dijete kao dar Božji. „Kad god stanem pred bilo koje malo dijete, onda sam silno pogođen istinom da je tu započeo onaj život koji je naumio Bog. Nema nijednog ljudskog života iza kojeg ne stoji Bog. I pred tim ljudskim životom treba se uvijek diviti i Bogu zahvaljivati. Stoga vi kao učitelji, kad stanete pred djecu koja su Božji dar pa se svojim djelovanjem ugrađujete u Božji naum kao učitelji i odgojitelji, onda nema ljepšeg i dragocjenijeg poslanja nego je vaše. Naravno, sve ono što je vrijedno i veliko, to je i teško. S tim teškoćama, sučeliti se s djetetom koje ima i dimenzije ranjenosti sa zlom, treba se sučeliti u radosti, jer tu se rađa bolji svijet, Božji svijet. U svojoj službi vi ste suradnici s Bogom u njegovom dalekosežnom naumu koji ima svoje odjeke u vječnosti. Volio bih da sebe vidite upravo na tom obzoru zajedno sa svim poteškoćama i da znadete da dok ima poteškoća, rađa se novi svijet. Tamo gdje nema poteškoća, ništa se ne rađa. Što god je od vrijednosti života, rodilo se kroz zasukane rukave, kroz trud, muku i znoj i mi uživamo plodove onih koji su prije nas zapeli, mučili se i trpjeli, orali duboko u brazdu kako bismo mi uživali plodove njihova rada. Nijedna žrtva nije besmislena, već je ona ugrađena u temelje našeg dostojanstva.“
Neka su blagoslovljene sve radosti u vašemu pozivu, ali neka je blagoslovljeno i sve ono što je poprilično teško, ali sa sviješću da se tu rađa budućnost, vječnost. S tim mislima želim vam blagoslovljen početak nove školske godine. Povezujte se s Bogom i iz te povezanosti budite jaki. Povezujte se i međusobno, podupirite jedni druge u dobru, u plemenitosti i ne dopustite da vas zavedu zloća ili sebičnost pa da počnete razmišljati u svojim sebičnostima i negativnostima u kojima ne možete opstati ni vi sami, a kamoli netko pored vas. Ne dajte da u vašem kolektivu bude nešto što vas suprotstavlja, već, naprotiv, prihvaćajte se u plemenitosti i dobrohotnosti i u svijesti poslanja koje vam je dano. Zahvaljujem vam na svemu što činite i nastojite činiti da škola bude zajedništvo između vas i djece, između vas i roditelja.“ zaključio je biskup Škvorčević.
Susret je nastavljen klanjanjem pred Presvetim u crkvi sv. Lovre koje su pripremili i animirali vjeroučitelji u našim školama, a potom prigodnim domjenkom u prostorijama Katoličke osnovne škole koji su i ovaj puta pripremili njihovi kuhari Melita Tušek i Vinko Kovačević.