HODOČAŠĆE VJERNIKA IZ ŽUPA IZ PODRAVSKOG DIJELA BISKUPIJE U VOĆIN

3

Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna navečer požeški biskup Antun Škvorčević u Voćinu je predvodio misno slavlje za hodočasnike iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata, Od Virovitice, preko Slatine do Našica. Nakon pozdrava upućenog Isusovoj Majci, biskup je pozdravio nazočne svećenike i hodočasnike, rekavši da nam je Bog u Marijinu rođenju podario veliku nadu, i da je Marija poslužila Božjoj pobjedi nad svim onim što je u nama ljudima nemoćno i smrtno, pozvavši nazočne da joj večeras zahvale za to njezino majčinsko služenje.
Homiliju je biskup Antun započeo uobičajenim pitanjem nazočnima kako su, i dobivši također uobičajeni odgovor da su dobro, rekao ponešto šaljivo da je večeras u Voćin došao dio Hrvatske koji je dobro, naglasivši da se u voćinskom svetištu i ne može biti drugačije nego dobro, iz razloga što se ovdje podsjetimo kako nismo sami u svojim nemoćima i umiranjima jer nam je Bog u Isusu Kristu jednom zauvijek posvjedočio da je s nama na putu svojom moćnom ljubavlju.
Osvrnuvši se na Riječ Božja koja se naviješta na današnji blagdan, biskup je naglasio kako nam ona govori o Isusovu rođenju, odnosno o naumu Božjem da po utjelovljenju svoga Sina Isusa Krista uđe u stanje naše ranjenosti i izliječi nas najmoćnijim lijekom – svojom ljubavlju. Ono što je značajno i veliko u Marijinu rođenju jest da je ona poslužila tom Božjem naumu i zato je – kako vjerujemo – već u svom začeću Isusovom zaslugom bila oslobođena ranjenosti zlom i osuđenosti na smrt. Radujemo se što je Marija u Isusovu rođenju i njegovoj smrti rođena na besmrtnost i mi s njome.
Ulomak iz knjige proroka Miheja, naviješten u prvom čitanju, govori o tome kako prorok u vrijeme nemoći svoga naroda naviješta da će se roditi jedan vladar koji neće biti nemoćan kao drugi vladari, nego će biti najmoćniji i povesti svoj narod prema konačnoj sreći. Rekavši da se to proroštvo ostvarilo u Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije, biskup ga je primijenio na našu hrvatsku situaciju, rekavši da je Bog svakom od nas dodijelio sasvim posebnu ulogu da budemo nositelji one Božje istine o čovjeku koja je objavljena u Isusu Kristu. Treba izaći na izbore, jer bi bilo neodgovorno s naše strane i protivno Božjem naumu reći da nas izbori ne zanimaju, i da nekom drugom prepustimo odluku o tome tko će biti nositelj organiziranog društva u Hrvatskoj, hoće li se u njoj donositi zakoni koji su u skladu s Božjim projektom o čovjeku ili oni koji razaraju čovjekovo dostojanstvo. Pozvao je nazočne da daju svoj glas onima koji vole Hrvatsku, koji su dokazali da mogu pokrenuti njezino gospodarstvo i zaustaviti proces njenoga sve većeg osiromašenje, upozorivši pritom da ono što se političkim djelovanjem može ostvariti seže samo do groba, a da se samo s Bogom i u skladu s njegovim naumom istinski gradi i preko groba, za vječnost. Bog koji je bogat milosrđem, koje je moć njegova Duha, ulazi u naše živote dublje od politike, i u dubinama našeg bića nas čisti i preobražava da budemo oslobođeni ropstva zlu i sebičnosti te i sami postanemo bogati milosrđem, praštanjem i ljubavlju, što stvara životna stanja u braku i obitelji koja ne može ostvariti materijalno bogatstvo.
Kao primjer osobe koja je proživjela svoj život u skladu s Božjim naumom i koja je surađivala s Bogom, biskup je spomenuo Majku Tereziju koja je prije nekoliko dana proglašena svetom. Rekao je da je ona svaki dan zahvaljivala Bogu što ju je pozvao u život i da je svaki dan nastojala učiniti nešto dobro za Boga kroz ono što je činila za bližnjega u potrebu. Mi obično od Boga tražimo, nastavio je biskup, da on stalno nešto čini za nas, a Majka Terezija je išla obrnutim putem pitajući se i tražeći što bi ona mogla učiniti za Boga. Rekao je da je Majka Terezija srcem osjetljivim za Boga bila osjetljiva i za čovjeka. U tom smislu biskup je pozvao nazočne da ne očekuju samo da moćnici nešto učine, nego da se potrude i sami nešto učiniti, jer nam primjer Majke Terezije jasno pokazuje kako onda kad se uključe u Božji projekt s čovjekom, postanu njegovi suradnici i mali, obični ljudi mogu mnogo toga dobroga i velikoga učiniti. »Kad smo bogati milosrđem i moćni praštanjem, onda nema te životne situacije u kojoj ne bismo mogli ostati u zajedništvu s drugim ljudima u obitelji i u društvu. Praštanjem postajemo veći od zla, a ljubavlju pobjeđujemo i samu smrt«, rekao je biskup, uvjeravajući nazočne da u tom stanju duhovnog bogatstva neće svoje materijalno siromaštvo živjeti u gorčini, nego u dostojanstvu. Jedanko tako, kazao je, kad duhovna vrijednost milosrđa i praštanja uđe u politiku, gospodarstvo i u ostala područja društvenog života, političari i drugi javni djelatnici prestat će se međusobno svađati i trovati naš duhovni okoliš nastupima zamućenima zloćom i međusobnim ocrnjivanjima. Umjesto da se bore jedni protiv drugih, biskup je nazočne pozvao da surađuju s Bogom, a onda jedni s drugima. Rekao je da nam sv. Pavao predstavlja Boga kao suradničko biće čiji je Sin »radi nas ljudi i radi našega spasenja« utjelovio i postao čovjekom, kako ispovijedamo u Vjerovanju. Pozvao je nazočne, kojeg god bili zanimanja, da se ispitaju i provjere u kojoj mjeri su Božji suradnici, osobito kao supružnici u braku koji su obdareni stvoriteljskom snagom da mogu začeti novo ljudsko biće, upozorivši da je to u aktualnoj demografskoj situaciji našeg izumiranja ozbiljno pitanje. Država je dužna omogućiti materijalne uvjete da mladi ljudi mogu stupati u brak, ali nikakva materijalna poboljšavanja u tom smislu neće uroditi plodom, ako se mi kao pojedinci i kao narod na razini vrijednosti ne opredijelimo za Božji projekt i naum o čovjeku kao suradničkom i kreativnom biću. Nakon što je pozvao supružnike da se otvore rađanju novog života, biskup je podsjetio roditelje na njihovo pravo zajamčeno u međunarodnim dokumentima da svoju djecu odgajaju prema vlastitom sustavu vrijednosti, i pozvao ih da ne propuste koristiti se tim pravom. Riječ utjehe i zahvalnosti uputio je starijim i bolesnim osobama, potaknuvši ih da svoje patnje i trpljenja sjedine s Kristovim patnjama u vjeri da su one ugrađene u njegovu pobjedu nad zlom i smrću. Marijo, Isusova Majko, pomozi svakom pojedinom od nas da izvrši svoje dragocjeno poslanje suradnje s Bogom na vremenito dobro ove naše zemlje i na vječno spasenje naših duša, zaključio je biskup homiliju.
Nakon popričesne molitve uslijedila je služba svjetla s pohvalama i molbama Mariji, Majci milosrđa. Na svršetku biskup je predvodio čin predanja Isusovoj Majci a potom svim hodočasnicima, osobito pješacima zahvalio na sudjelovanju u slavlju te na njih, njihove obitelju, na biskupiju i cijelu domovinu zazvao Božji blagoslov.