UČENICI POŽEŠKE KATOLIČKE OSNOVNE ŠKOLE SLAVILI MISU ZAZIVA DUHA SVETOGA

5

Na početku nove školske godine, 9. rujna u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević predvodio je misno slavlje Zaziva Duha Svetoga za učenike i nastavnike Katoličke osnovne škole u Požegi, kojima su se pridružili i predstavnici drugih požeških škola. Pozdravljajući sve nazočne, napose učenike prvih razreda, biskup Antun im je rekao da su se sabrali u Katedrali kako bi otvorili vrata svojih mladih bića Isusovu Duhu, a vrata svojih škola prisutnosti Isusa Krista, najizvrsnijem učitelju života.
Na početku homilije biskup je definirao školsku godinu kao vrijeme kada učenici trebaju dolaziti u školu, slušati učiteljice i učitelje, uzeti knjige u ruke i temeljito učiti s ciljem da bi dobili dobre ocjene. Povezujući ono što se događa u školi s onim što apostol Pavao govori Korinćanima u današnjem prvom čitanju o trkačima koji se u trkalištu natječu da osvoje prvo mjesto i s njime povezanu nagradu, biskup je tu definiciju proširio, usporedivši školsku godinu s natjecanjem. U školi se učenici natječu znanjem, pokazujući ga učiteljima, koji ih onda nagrađuju ocjenom ili kakvom drugom nagradom. Dobra ocjena je korisna, poručio je biskup, jer ona svjedoči da su učenici nešto naučili, i premda mnogo onoga što naučimo brzo zaboravimo, dobra ocjena ostaje trajno svjedočanstvo o našoj marljivosti i radu te postignutom uspjehu. Stoga je pozvao učenike da se natječu dobiti što bolje ocjene.
Naglasio je, međutim, da postoji daleko veće natjecanje od školskog i nagrada koju valja postići a to je po sv. Pavlu naviještanje Isusova evanđelja i življenje po njemu, put kojim se stiže do cilja koji je našem životu postavio Bog. Potaknuo je učenike da, dok u školi nastoje dobiti što bolje ocjene, još više nastoje živjeti po Isusovom Evanđelju. Biskup je potom slikovitim govorom učenicima protumačio da im je Evanđelje potrebno kao što je slijepom čovjeku potreban netko tko vidi da ga vodi. Rekao je da su svi ljudi označeni sljepoćom, ne tjelesnom, nego u srcima i savjestima koja se zove zloća i sebičnost. Kad smo zločesti, kad mrzimo i kad smo sebični, tada bolujemo od najvećeg sljepila, ustvrdio je biskup, tada nam je potreban netko tko će nas voditi, a to je Isus Krist. On je svjetlost svijeta, nije došao mrziti niti živjeti sebično, nego ostvarivati ljubav, položiti sebe za nas na križu.
Biskup je još rekao da nas Isus u današnjem evanđeoskom ulomku upozorava i na jednu drugu vrstu sljepoće, koja se očituje u tome da vidimo samo pogreške i mane drugih, a vlastite ne vidimo. Stalno smo u napasti da druge smatramo lošijima od sebe, a sebe same boljima od njih. Rekao je da ih učitelji vode putem znanja, a Isus putem ljubavi kojom se pobjeđuje zloća, sebičnost i smrt, pozvavši učenike da na početku nove školske godine krenu i jednim i drugim putem: da danas kažu hvala svojim učiteljima, koji će se za njih žrtvovati, i da kažu hvala Isusu Kristu, koji će ih pratiti na njihovom putu i pomagati im da rastu ne samo u znanju nego i u evanđeoskoj ljubavi. Završavajući homiliju biskup je učenicima obećao da će tijekom cijele školske godine dok se budu natjecali i trudili u stjecanju znanja i činjenju dobra, on za njih »navijati«, ne doduše bučnim izvikivanjem i pljeskom kako se to obično radi na utakmicama, nego svojom molitvom. Poželio je učenicima radostan i blagoslovljen hod u novoj školskoj godini, a učiteljima i svim drugim djelatnicima škole puno strpljivosti s njima i razumijevanja za njih, ali i strogoće kad ih bude trebalo odvraćati od puta zla i usmjeravati na dobro, jer će im tada biti najveći dobročinitelji.
Na svršetku slavlja biskup je učenike podsjetio da ih na putu u znanje vode njihovi učitelji, a da je Isus Krist njihov vođa na putu u vječni život, pozvavši ih da se ove školske godine natječu i što više naučiti i što više biti Isusovi. Zazvao je blagoslov na sve učenike, njihove učitelje i djelatnike njihovih škola, osobito na učenike prvih razreda koji započinju, i učenike osmih razreda koji završavaju osnovnoškolsko obrazovanje.