EKUMENSKI PATRIJARH BARTOLOMEJ POSJETIO JASENOVAC I PAKRAC

Odlukom Svetog arhijerejskog sabora na zasjedanju u Beogradu mjeseca svibnja ove godine pozvani su poglavari pojedinih pravoslavnih mjesnih crkava, prvenstveno carigradski arhiepiskop i ekumenski patrijarh Bartolomej da 10. rujna ove godine sudjeluju na spomenu sedamdeset i pete obljetnice početka djelovanja koncentracijskog logora u Jasenovcu. Desetak dana prije navedenog datuma patrijarh Bartolomej najavio je svoj dolazak u Hrvatsku te je 9. rujna otvorio simpozij „Novomučenici: Poliperspektive II.“ održanom u Srpskoj pravoslavnoj općoj gimnaziji u Zagrebu „Katarina Kantakuzina Branković“ na kojem su bili i predstavnici Katoličke Crkve u Hrvatskoj na čelu sa zagrebačkim pomoćnim biskupom Ivanom Šaškom. Moderator rada Simpozija bio je slavonski episkop Jovan. U popodnevnim satima ekumenskog patrijarha Bartolomeja primio je predsjednik Hrvatske Vlade Tihomir Orešković.
Navečer istoga dana zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije priredio je svečanu večeru u prostorima spomenute Gimnazije za ekumenskog patrijarha Bartolomeja i srpskog patrijarha Irineja na kojem je uz pristigle goste iz Pravoslavne Crkve u Rumunjskoj i Poljskoj bio nazočan određeni broj srpsko-pravoslavnih episkopa, predstavnika Katoličke Crkve na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem i požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, izaslanika predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića, članova diplomatskog zbora u Hrvatskoj, nekih kršćanskih zajednica u Hrvatskoj te novinara. Pozdravni govor održao je mitropolit Porfirije, na koji je uzvratio patrijarh Bartolomej, darujući potom svima uzvanicima svoju medalju na kojoj je prikazan povijesni susret pape Pavla VI. s patrijarhom Atenagorom i susret patrijarha Bartolomeja s papom Franjom. Kardinalu Bozaniću patrijarh je uručio poseban prsni križ.
U subotu, 10. rujna patrijarh Bartolomej zajedno s patrijarhom Irinejom i episkopima Srpske Pravoslavne Crkve, episkopima iz inozemstva, svećenicima, monasima i monahinjama te brojnim vjernicima predvodio je svečanu liturgiju u crkvi sv. Jovana Krstitelja u Jasenovcu na spomen jasenovačkih mučenika. Na liturgiji je bio nazočan i požeški biskup Antun Škvorčević u pratnji ravnatelja Caritasa Gorana Lukića i jasenovačkog župnika Peje Oršolića. Ekumenskog patrijarha pozdravio je slavonski episkop Jovan a patrijarh je održao govor u kojem je spomenuo značenje jasenovačkih mučenika za opću Pravoslavnu Crkvu te je potaknuo na njihovo pamćenje i poštivanje, kao i na poštivanje svake druge žrtve bez obzira na narodnu, vjersku ili koju drugu pripadnost. Po završetku liturgije svi sudionici uputili su se na obližnje spomen područje jasenovačkog logora te su ondje na logorskim humcima održali uobičajeni pravoslavni obred koji se obavlja na grobovima pokojnika.
Automobilska povorka na čelu s dvojicom patrijarha krenula je potom u Pakrac, gdje je patrijarh Irinej u prisutnosti ekumenskog patrijarha Bartolomeja i drugih uzvanika među kojima je bio i biskup Antun Škvorčević u pratnji pakračkog župnika Matije Jurakovića predvodio posvetu obnovljenog južnog krila episkopskog dvora i zatim s prozora održao govor okupljenom narodu ispred dvora. Na objedu u obnovljenom dvoru patrijarhu Bartolomeju upućeni su pozdravi i uručeni darovi, na što je on odgovorio svojom zahvalnošću te samo biskupu Škvorčeviću uručio poseban prsni križ. Na oproštaju patrijarh Irinej je zahvalio ekumenskom patrijarhu na posjetu Jasenovcu i Pakracu te su ga svi ispratili na putu prema Zagrebu gdje ga je primila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.
Nakon objeda slijedio je obred posvete replike križa sv. Ivana Vladimira podignutog na brežuljku iznad sabornog hrama Presvete Trojice koji je predvodio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije uz sudjelovanje domaćina episkopa Jovana i drugih vladika i gostiju među kojima je bio i biskup Antun Škvorčević. Mitropolit Amfilohije predstavio je svetoga Kralja i njegov križ te je njegovu malu repliku u obliku biskupskoga prsnog križa darovao biskupu Škvorčeviću. Požeški je biskup zahvalio crnogorskom mitropolitu za pažnju koju mu je iskazao znakovitim darom te je u svom govoru kazao:
„Čast mi je u ovoj osobitoj prigodi, na dan posjete Njegove Svetosti ekumenskog patrijarha g. Bartolomeja Jasenovcu i Pakracu zajedno s Njegovom Svetošću patrijarhom srpskim g. Irinejom, uputiti vam svoj osobni pozdrav i prenijeti osjećaje bratskog poštovanja predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa. Na brijegu iznad sabornog hrama Presvete Trojice u Pakracu podignut je križ sv. Ivana Vladimira (997.-1016.) o tisućitoj obljetnici njegova mučeništva. I vladar i križ iz vremena dok Crkva još nije bila podijeljena znakoviti su i izazovni. Pop Dukljanin za kojega neki smatraju da je bio barski nadbiskup u svom Ljetopisu na latinskom jeziku jednom je rečenicom oslikao kraljev lik: ‘Vladimir je (tako) živio sa svojom ženom Kosarom u potpunoj svetosti i čistoći, ljubeći Boga i služeći mu i noću i danju, te je povjerenim mu narodom vladao u strahu Božjem i pravednosti.’ Kraljeva bogobojaznost napose se očitovala u štovanju Isusova križa na čijoj je spasenjskoj snazi utemeljio svoj život. No, prijetvornost i pohlepa cara Vladislava upravo darivanjem zlatnog križa naumila je prevariti ga da dođe u njegov dvor gdje će mu odrubiti glavu. Poruka je snažna: križ je za Vladimira bio put spasenja, svojom žrtvom pridružio se Isusovu križu, za Vladislava sredstvo zloporabe za razapinjanje nedužne osobe radi postignuća vlastitih interesa, put gubitništva.
Vladimir i njegov križ ostali su u pamćenju i velikom poštovanju naroda te su čašćeni i slavljeni kao znakovi Božje pobjede nad ljudskom prijetvornošću i zloćom. Križ okovan pozlaćenim metalom, od davnine je čuvan u Barskom kraju te je svake godine o Duhovima na spomen kralja Vladimira bio nošen u povorci pravoslavnih, katolika i muslimana na vrh planine Rumije, odakle se otvara veličanstven pogled na skadarsko jezero, crnogorske i sjeverno-albanske planine i primorje.
Postavljeni križ sv. Ivana Vladimira u Pakracu ne uzdiže nas na planinu Rumiju, nego u visine Božje ljubavi na kojima se otvaraju veličanstveni obzori nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka za kojeg je umro Sin Očev, postavši čovjekom. Križ nas na svoj način podsjeća kako je velik broj kršćana, katolika i pravoslavnih na ovim hrvatskim prostorima u novijoj i daljoj prošlosti bio poput sv. Vladimira dubokog vjerničkog poštovanja prema Isusovu križu i njegovoj žrtvi ljubavi, na temelju kojeg su živjeli uzajamno poštovanje. No, ovaj križ nas ujedno potiče da ne ostanemo ravnodušni pred činjenicom da su i na našim prostorima pojedinci i skupine zloupotrebljavali križ za vlastite interese kad su ubijali nedužne ljude, rušili svetinje, žalili žrtve samo svoga naroda, prešućivali žrtve drugog naroda i vjere, manipulirali brojem ubijenih. Želio bih se danas zajedno s vama obnoviti u čistoći vjere sv. Ivana Vladimira, pokloniti se križu Isusovu i ispovjediti da je Gospodinova muka, smrt i njegovo uskrsnuće naša najdragocjenija zajednička baština, da je križ jedina nada u koju trebamo položiti svoju sadašnjost i budućnost, postaviti ga za mjerilo naših međuljudskih odnosa te se praštanjem i pomirenjem uzdići iznad počinjena zla i evanđeoskim opredjeljenjem otvarati nove obzore života na ovim izranjenim prostorima. Uvjeren sam da će križ sv. Ivana Vladimira podignut u Pakracu biti trajan poticaj na takvo zajedničko životno čašćenje Isusova križa. – ‘Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet’, zaključio je biskup Škvorčević.