BISKUP ŠKVORČEVIĆ NA PROSLAVI BLAGDANA SV. KUZME I DAMJANA

4

U župnoj crkvi u Kuzmici nedaleko Požege biskup Antun Škvorčević predvodio je 26. rujna misno slavlje u čast župnih zaštitnika sv. Kuzme i Damjana. S njim su koncelebrirali svećenici iz Poleterničkog dekanata na čelu s dekanom Antunom Ćorkovićem. Na početku slavlja župnik Goran Lukić je pozdravio biskupa, nazočne svećenike. Biskup je u uvodnoj riječi podsjetio vjernike da je danas u godini Izvanrednog jubileja milosrđa njihova župna crkva oprosna crkva, i da se on kao biskup želi također uključiti u taj posebni duhovni dinamizam. Jer svima nam je za naš ranjeni duh zloćom, prolaznošću i smrću potreban onaj Božji lijek, koji su posredovali sveti liječnici Kuzma i Damjan. Protumačio im je ukratko crkveni nauk o oprostu, kao i uvjete koje treba ispuniti za njegovo postizanje, pozvavši ih da povjere zagovoru sv. Kuzme i Damjana svoje obitelji i cijelu kuzmičku župu.
Homiliju je biskup započeo dijalogom s nazočnom djecom, izrazivši radost što ona oslobođena svojih školskih obaveza, mogu biti na ovom slavlju. Naglasio je da svetkovina svetih zaštitnika kuzmičke župe ima značenje i za školu, i za obitelj i za naš osobni i zajednički život. Odgovarajući na pitanje zašto su rimski carevi progonili i ubijali kršćane, a među njima i Kuzmu i Damjana, rekao je da im je najvjerojatnije smetalo što su oni Isusa Krista stavili iznad njih, opredijelili se za Božju stranu života. Potaknuo je nazočne da ne dopuste biti zarobljenicima ograničenih ljudskih stanja, nego se po primjeru svetih zaštitnika uzdignu u Božji svijet. Dodao je da ih naviještena Božja riječ uči kako će to konkretno ostvariti. Starozavjetni mudrac u prvom čitanju kaže da se duše ljudi koje nazivamo pravednicima nalaze u moćnoj ruci Božjoj te je protumačio različita značenja pravednosti i zaključio da su pravednici u bibijskom smislu oni ljudi koji su sebe položili u Božje naručje, i to svjedoče svojim poštenim životom a da možemo reći kako su nepravednici oni koji ne žele biti njegovi i ne žive čestito. Rekao je da je ostvarena najveća pravda onda kad čovjek prihvati istinu o sebi kao Božjem stvorenju i njegovu vlasništvu. Pozvao je nazočne da i oni po primjeru sv. Kuzma i Damjan, koji nisu dopustili ni caru, ni bilo kome drugom da ih istrgne iz Božjih ruku, živeći vjernost Isusu Kristu do kraja, do u smrt, i u najtežim životnim trenutcima svjedoče koliko su njegovi. Mučenička smrt sv. Kuzme i Damjana podsjeća da se nalazimo u svijetu gdje postoje ljudi koji nas – kako veli sv. Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima – na različite načine žele rastaviti od ljubavi Božje u Isusu Kristu. U nama je prisutan strah zbog mogućnosti da izgubimo tjelesni život, ali nas Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku ohrabruje da se ne bojimo onih koji ubijaju tijelo jer i nakon naše tjelesne smrti ostaje Bog koji nas voli u našoj oosbnoj neponovljivosti, nego da se bojimo Zloga koji nas navodi na sebičnost i moralnu pokvarenost te nam tako ubija dušu, razara u našem duhu. Na temelju podatka da su sv. Kuzma i Damjan bili braća blizanci, biskup je istaknuo da su to bili po vjeri a ne tek po krvi, te je pozvao nazočne da provjere kakva su oni braća i sestre jedni drugima, i da rastu u bratstvu vjere. Dok su kao liječnici ljudima liječili tjelesne rane i bolesti, sv. Kuzma i Damjan su ih upozoravali na rane duha uzrokovane zloćom i sebičnošću, i posredovali im moćnu i milosrdnu Kristovu ljubav koja jedina može izliječiti rane njihova duha i pobijediti smrt. Završavajući homiliju biskup je pozvao nazočne na molitvu da kao pojedinci i narod ne umremo duhom, da osobe koje su u braku ne umru na razini ljubavi i ne zatvore se rađanju djece, da ne prepuste svoju hrvatsku zemlju duhovno mrtvim ljudima, već da mole za njih da ožive.
Na svršetku misnog slavlja biskup je povjerio moćnom zagovoru sv. Kuzme i Damjana sve njihove štovatelje da budu ljudi zahvaćeni Isusovim lijekom ljubavi koja pobjeđuje zlo. Podsjetio je da je sutra, 27. rujna 19. obljetnica uspostave Požeške biskupije, ređenja dijecezanskog biskupa i posvete Katedrale, te je potaknuo nazočne da vole svoju biskupiju u kojoj žive pripadnost Isusu Kristu, mole za nju i za njezine službenike kako bi što vjernije ispunili svoje poslanje te je na sve zazvao blagoslov.