BLAGOSLOV NOVIH BRONČANIH VRATA POŽEŠKE KATEDRALE

25

Na 19. obljetnicu uspostave Požeške biskupije, ređenja njezina biskupa te na svetkovinu godišnjice posvete požeške Katedrale, 27. rujna požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje blagoslova obnovljenog katedralnog pročelja i novih ulaznih brončanih vrata, rad akademske kiparice Marije Ujević Galetović. Pozdravljajući svećenike, uzvanike i sve nazočne vjernike biskup Antun je podsjetio na navedene obljetnice. Istaknuo je kako je bilo uputno stara dotrajala drvena katedralna vrata zamijeniti novima, da nas ona u Godini milosrđa i nakon nje snažnije podsjećaju na Isusa Krista koji je za sebe rekao „Ja sam vrata“ kroz koja se ulazi u život. Tako naša Katedrala na pomolu 20. godišnjice uspostave Požeške biskupije dobiva još jednu sastavnicu koja očituje njezinu ulogu i značenje središnje biskupijske crkve, rekao je biskup.
Izrazio je veliku zahvalnost akademkinji Mariji Ujević Galetović što je rado prihvatila izradu novih vrata, oblikujući djelo izvanredne ljepote, s punim pravom nazvano „Nebeskim vratima “. Ona pomažu da nam se pogled duha ne zaustavi na požeškom katedralnom trgu i ne ostane na crkvenom materijalnom zdanju, nego se uzdigne do nebeskih obzora, do stvarnosti kojima srcem pripadamo, a koje je ostvario Sin Očev odvijeka kad je postao čovjekom i svojom ljubavlju jačom od smrti otvorio „Nebeska vrata“. Zahvalio je svima onima koji su sudjelovali u izvedbi novih vrata i u njihovu postavljanju na katedralni ulaz: Damiru Ujeviću, njihovu ljevaču u bronci, Oliveru Subotiću koji ih je bravarski uredio, Borisu Vučiću Šnepergeru, voditelju obnove katedralnog pročelja i Ivici Žuljeviću, katedralnom župniku, koordinatoru svih radova.
Sama vrata i djelo akademkinje Ujević predstavila je povjesničarka umjetnosti Željka Čorak, koja je u svom govoru ustvrdila da će se ovo djelo kiparice Marije Ujević u hrvatskoj povijesti umjetnosti pamtiti kao »vrata raja«, podsjetivši da svaka crkvena vrata, kako ona najskromnija, tako i ona koju su izradili vrhunski umjetnici, simboliziraju ulazak u raj. Istaknula je da za razliku od vrata na nekim drugim crkvama, vrata Marije Ujević nisu podijeljena u polja, ona ne funkcioniraju kao narativni slijed; ona se ne doživljavaju neizbježnim polaganim čitanjem, nego počinju sintezom. Ona donose munjevitu spoznaju koja se onda polagano razliježe i opušta, lelujajući se na valovima. Osnovna crta njezinih vrata je sažetost, zgusnutost, a lakoća kojom odišu ove brončane površine, valjda je ona krajnja, koju kiparska ruka može dosegnuti. Reljef je plitak, ali zvučan kao partitura visokih oktava, a njegova razgibanost nalik je svojevrsnoj kaligrafiji, jednokratnom pismu jednokratnog jezika. Ustvrdila je kako suvremenog čovjeka više zanimaju tuđa zla i katastrofe, i da je zbog toga sila teža njegova uobičajenija reakcija od sile uzmaha, ali da unatoč tome u njegov ljudski kôd ostaje upisana nada koja se opire sili teži. Ono što je Marija Ujević rekla o raju, jest sâm put prema njemu, sama sila uzmaha, vjetar uzlijetanja, neograničeni rast, spomenula je govornica. Definirajući raj kao dobro obavljen posao, ispunjenu dužnost, i izvršenu službu, gospođa Čorak je zaključila da je Marija Ujević napravila odličan posao, na kojem joj valja čestitati, jer je ovim remek-djelom ne samo ponovno ušla na velika vrata u povijest hrvatske i suvremene umjetnosti, nego je i stekla svoju parcelu raja. Završavajući govor čestitala je i zahvalila biskupu Antunu Škvorčeviću, rekavši da je on ovim vratima, kao i svojim drugim pothvatima pridonio rastu kriterija u odnosima Crkve i umjetnosti. Potom je biskup Antun otvorio nova vrata te su se svi nazočni u procesiji uputili u Katedralu praćeni pjesmom zbora požeške Katoličke osnovne škole i sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio biskup s četrdesetak svećenika prigodom Obljetnice posvete Katedrale.
Na početku homilije biskup je svećenicima i svima prisutnima čestitao devetnaestu obljetnicu uspostave Požeške biskupije. Upozorio je nazočnu djecu Katoličke osnovne škole i Gimnazije na današnji sunčan dan i prirodu koja u njegovu svjetlu očituje svu svoju ljepotu i puninu, istaknuvši da se tako događa s nama kad nam u srcu svojim svjetlom zasja Isus Krist te se prepoznamo u ljepoti i punoj istini našeg ljudskog postojanja, i da se to ostvaruje u svakoj svetoj misi kad u nas uđe njegova riječ i budemo dionici svetog otajstva.
Usredotočio se potom na tvrdnju sv. Pavla u naviještenom ulomku iz Poslanice Korinćanima da su svi kršteni Božja građevina. Kazao je kako gradimo crkve i stavljamo na njih vrata, poput današnjih Marije Ujević, upravo zato da bismo se podsjetili kako smo mi građevina Božja i kako je Bog na zdanje našeg bića postavio vrata, a to je naše srce. Upozorio je da kroz ta vrata u nas može ući puno toga ružnoga, mračnoga, teškoga i zločestoga – te tako na neki način postajemo prostor sajma i trgovine na svetom mjestu o kojem govori današnje Evanđelje – što nas čini klimavom ili razorenom građevinom. Ali sreća je, nastavio je biskup, da kroz vrata našega srca u nas može ući i Božje svjetlo, Isus Krist, koji ima moć istjerati iz nas ono što nas je ranilo zloćom, sebičnošću i pokvarenošću. On snagom svoga Duha može osposobiti da se u nama nastani plemenitost, dobrota, ljubav i radost, duhovne stvarnosti koje se ne mogu opipati niti izvagati, te budemo hram Božji, o kojem govori sv. Pavao. Pozvao je nazočne – dok se o Obljetnici posvete Katedrale raduju što je ona sve ljepša, pa i po novim vratima – neka se još više raduju ljepoti koju može u našim srcima ostvariti Isus Krist snagom svoga Duha. Potaknuo ih je na molitvu da kroz vrata njihova srca ne uđe u njih ono što će ih razoriti, pomračiti i uništiti. Pozvao ih je također da mole za Požešku biskupiji i njezine službenike, kako bi pomogli da rastemo kao građevina Božja do visine uzrasta oslobođenog i proslavljenog čovjeka u Isus Kristu.
Nakon popričesne svi su se odazvali tom biskupovu pozivu te su uputili su Bogu molitvu za Požešku biskupiju. Generalni vikar Josip Krpeljević čestitao je u ime svećenika i vjernika biskupu Antunu 19. obljetnicu uspostave Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja. Kao ranijih godina na oblejtnicu uspostave Požeške biskupije, biskup je uručio zaslužnim vjernicima Biskupijsku medalju i Povelju zahvalnosti. Ove godine primila ih je akademkinja Marija Ujević Galetović za poseban doprinos u uređenju požeške Katedrale, profesor Mario Beusan za vođenje radova na Dijecezanskom muzeju u Požegi, te gospodin Đuro Margetić iz župe Štivica za pedesetogodišnju vjernu suradnju sa župnicima spomenute župe. Na svečanosti blagoslova ulaznih brončanih vrata i na misnom slavlju pjevao je zbor učenika Katoličke osnovne škole iz Požege pod ravnanjem Ljube Šolić.