GOVOR BISKUPA ANTUNA NA OTVORENJU POŽEŠKOG DIJECEZANSKOG MUZEJA

4

„Časna braćo svećenici, dragi uzvanici! Radujem se svakome pojedinom od vas, s poštovanjem vas primam i od srca pozdravljam. Posebne izraze dobrodošlice upućujem Vama, gospodine ministre kulture! Okupili smo se na trgu pokraj požeške stolne crkve, čije smo obnovljeno pročelje i nova brončana vrata kiparice Marije Ujević Galetović blagoslovili prije tri dana, na 19. obljetnicu uspostave naše mjesne Crkve i svetkovinu Obljetnice posvete Katedrale u pripravi za svetkovinu sv. Terezije Avilske, njezine nebeske zaštitnice. U ozračju spomenutih dragih prigoda želimo danas otvoriti Dijecezanski muzej Požeške biskupije.
Muzej je osnovan 7. travnja 1999. godine, a njegovu svrhu i početno stanje opisuje Dekret koji kaže: ‘Svojim utemeljenjem i uspostavom 1997. godine Požeška biskupija preuzela je i veliku višestoljetnu sakralnu kulturnu baštinu, koja je izraz vjere Božjega naroda i povijesnog trajanja Crkve u zapadnoj i srednjoj Slavoniji. Mnoštvo je predmeta koji diljem biskupije nisu u liturgijskoj uporabi i ne služe sakralnoj svrsi te prijeti opasnost da nestanu ili zbog dotrajalosti propadnu te na taj način nenadoknadivo nestane onaj dragocjeni trag koji svjedoči o posebnosti vjerskog kulturnog izraza u hrvatskom narodu na ovim prostorima. Radi toga ovime osnivam Dijecezanski muzej Požeške biskupije da sakuplja, pohranjuje, čuva i održava predmete sakralne baštine s područja Požeške biskupije. Svi predmeti koji se nalaze u Dijecezanskom muzeju Zagrebačke nadbiskupije a podrijetlom su iz župa sadašnje Požeške biskupije i za koje je inventarski utvrđeno da su ostali vlasništvo spomenutih župa, u skladu s apostolskim pismima pape Ivana Pavla II. o osnutku novih biskupija (…) postaju vlasništvom njezina Dijecezanskog muzeja. Predmeti će biti točno popisani u inventaru Muzeja i katalogizirani.’ Dekret još dodaje: ‘Utemeljenjem Požeške biskupije Odjel Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije, koji od 26. srpnja 1974. djeluje u župi Velika nedaleko Požege, a prikupljao je, održavao i prezentirao različite predmete kulturne baštine s prostora sadašnje Požeške biskupije, odnosno požeškog kraja, postao je vlasništvom Požeške biskupije te on ulazi u sastav njezina Dijecezanskog muzeja. Načinit će se točan popis predmeta i uvesti u inventar Muzeja.’
Požeški Dijecezanski muzej sastoji se od sakralne zbirke, zbirke moderne i suvremene umjetnosti, etnografske zbirke, grafičke zbirke te zbirke plaketa. U zgradi Dijecezanskog muzeja na katedralnom trgu u Požegi uređen je trajni postav sakralne zbirke te zbirke moderne i suvremene hrvatske umjetnosti, čiji je jedan dio izložen i u zgradi Biskupskog doma kao sastavni dio muzejskog postava. U tijeku je priprava za trajnu izložbu etnografske zbirke pokraj župne crkve u Velikoj, a grafička zbirka i zbirka plaketa ostaju u studijskom arhivu Dijecezanskog muzeja.
U sakralnoj zbirci Dijecezanskog muzeja izloženo je oko 200 predmeta, nastalih od 15. do 21. stoljeća. Jedan dio njih su tek ulomci preostali ili spašeni iz teških povijesnih događanja u zapadnoj i srednjoj Slavoniji gdje se prostire Požeška biskupija. Za vrijeme sto pedeset godišnje osmanlijske vladavine nestao je najveći dio naše srednjovjekovne baštine te ona sačuvana iz vremena koje je nakon toga slijedilo, u doba obnove i skromnih materijalnih mogućnosti ima drugačiju vrijednost i značenje nego li na drugim hrvatskim prostorima koji su ostali pošteđeni. Drugi svjetski rat, napose u nekim župama ostavio je teške posljedice. Uz stradanja ljudi uništena je i sakralna kulturna baština. Spomenuo bih potpuno ili teško oštećenu župnu crkvu u Pleternici gdje je u to vrijeme ubijen i župnik, u Voćinu gdje je nastradala crkva i također ubijen župnik, u Starom Kaptolskom gradu u čijem je središtu teško oštećena i crkva sv. Jurja. Nakon rata po odredbi komunističkih vlasti srušena je i župna crkva u Staroj Gradiški gdje je već ranije, 1945. ubijen župnik. Dragocjeni su stoga predmeti koji su kao vlasništvo spomenutih župa sačuvani u Dijecezanskom muzeju Zagrebačke nadbiskupije prikupljeni 40-tih godina prošlog stoljeća. Među njima je i slika Gospe Voćinske, tekstilni i poneki drugi predmeti iz 18. stoljeća. No, stradanja ljudi i uništavanje sakralne baštine nastavljeno je na istim prostorima i u Domovinskom ratu. Neki njezini pokretni predmeti, ranije pohranjeni u Muzej, sačuvani su kao rijetki svjedoci vjerničkog života u ponovno razorenoj voćinskoj crkvi, zatim pakračkoj, lipičkoj, čaglićkoj, jasenovačkoj, rajićkoj, gornjo-bogićevačkoj i drugim crkvama. Svi izloženi predmeti u Dijecezanskom muzeju imaju svoju povijest, najdublje povezanu s ljudima kojima su služili i s kojima su stradavali. Izložili smo ih da nam je pričaju, te se jasnije prepoznamo u identitetu kojem pripadamo i da ga poštujemo.
Sastavnim dijelom sakralne pokretne baštine Požeške biskupije i Riznica je požeške Katedrale, osnovana 31. kolovoza 2014. U njoj se čuvaju predmeti liturgijske uporabe koji su više od 250 godina služili u župnoj crkvi sv. Terezije Avilske u Požegi, uzdignute na čast Katedrale, zajedno s predmetima nabavljenima za pontifikalna slavlja prigodom utemeljenja Biskupije. Riznica je uređena i otvorena za javnost 2015. godine.
Pored spomenute sakralne baštine, u Dijecezanskom muzeju izloženo je također oko 200 slika i skulptura moderne i suvremene hrvatske umjetnosti, dar velikodušnih donatora Požeškoj biskupiji ili osobno biskupu, među kojima je Miroslava Dulčić, supruga umjetnika Ive, Đuro Seder, Zlatko Keser, Josip Poljan, Šime Vulas, Šime Perić, Tihomir Lončar, Vjeko Jarak i Mostarsko-duvanjska biskupija. Svima im i ovom prigodom zahvaljujem za plemenitost. Sakralna zbirka i zbirka moderne i suvremene hrvatske umjetnosti tvore jedinstvo u požeškome Dijecezanskom muzeju, te pridonose cjelovitijem razumijevanju identiteta hrvatskog čovjeka na ovim prostorima. Tako požeški Muzej popunjava određenu kulturnu prazninu koja postoji između Zagreba i Osijeka.
Posebnost Dijecezanskog muzeja je u tome što on nije plod crkvene muzealske djelatnosti, jer to nije svrha njezina poslanja, nego je pastoralna ustanova koja po predmetima sakralne baštine, prikupljenima iz župa i drugih ustanova njezina područja čuva živu memoriju vjere prethodnih naraštaja na svom prostoru i svjedoči kontinuitet u okviru kojeg živi sadašnja zajednica. To su predmeti u koje je utisnuta vjera onih koji su ih oblikovali, vjernika koji su po njima uzdizali dušu Bogu, postajali zajedničarima Božjega svijeta, dionicima otajstava koja su povezano s tim predmetima slavili, izgrađivali svoj duhovni identitet i obilježili prostor na kojem su živjeli.
Stoga ovi predmeti nisu tek muzejski izlošci i ne mogu se svesti samo na povijesno-umjetničko značenje, nego su dragocjeni živi svjedoci trajanja Crkve u određenoj zajednici i na određenom prostoru gdje ona djeluje i na njima se nadahnjuje u svom sadašnjem poslanju. Pokatkad je riječ o predmetima manje umjetničke vrijednosti, ali su oni od nemaloga povijesnog značenja s obzirom na život zajednice vjernika koja se njima služila. Ovo kontekstualno vrednovanje sakralnoga povijesno-kulturnog dobra Požeške biskupije pomaže da ono u svojoj estetskoj vrijednosti ne bude u Muzeju odvojeno od pastoralne funkcije. Crkveni dokumenti, počevši od papinskih pa do drugih razina, među kojima je i zakonodavna, promiču čuvanje sakralne baštine prvenstveno zbog spomenutih pastoralnih razloga, uvijek imajući na umu da ta baština po svojoj umjetničkoj vrijednosti služi humanizaciji i evangelizaciji svakoga onoga tko ih u muzeju susreće i da pripada cjelovitosti kulture one sredine u kojoj je nastala.
Želio bih zahvaliti svima koji su omogućili da ovi predmeti ožive na postavu trajne izložbe našega Dijecezanskog muzeja: Mariju Beusanu, autoru idejnog projekta uređenja interijera Muzeja te muzeološke koncepcije i oblikovanja trajnog postava, Mirjani Repanić-Braun za izbor i stručnu obradu sakralnog slikarstva i kiparstva od 17. do 19. stoljeća, Arijani Koprčina za izbor i obradu liturgijskih predmeta izrađenih u metalu, Jeleni Ivoš za izbor i obradu liturgijskog ruha, Nikolini Mandić za izbor i obradu liturgijskih knjiga, Ivanki Reberski za izbor i stručnu obradu djela moderne i suvremene hrvatske umjetnosti te konačno Ivici Žuljeviću za vođenje i koordiniranje svih poslova oko uređenja Muzeja. Sa zahvalnošću želim spomenuti i restauratore koji su stručno, sa strpljivošću i velikom brižnošću obnavljali nerijetko ozbiljnije oštećene predmete i vratili im izvornu ljepotu. Radujem se što je navedeni autorski tim dao svoj veliki doprinos da danas za ovu prigodu dobijemo u ruke tiskano djelo pod naslovom ‘Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale’, koje na više od 340 stranica tekstom i slikom predstavlja ono što je postavljeno na izložbi i što se nalazi u fundusu Dijecezanskog muzeja. Stoga im uz još jedan srdačni hvala pripada i iskrena čestitka za djelo koje su ostvarili.
A svima nama dodijeljena je povlaštena uloga ući u Muzej i s određenim strahopoštovanjem zaustaviti se pred svakim predmetom sakralne baštine, osjetiti dušu onih koji su ih oblikovali i stoljećima se njima služili te ljepotu koja iz njih progovara u posebnosti njihova umjetničkog izraza. Valja načiniti još jedan korak te posjetiti u Muzeju i postav moderne i suvremene umjetnosti iz kojeg zrači snaga duha hrvatskih umjetnika 20. i 21. stoljeća te tako postati dionicima hrvatskog identiteta od 15. do 21. stoljeća. Hvala vam za sudjelovanje na svečanosti otvorenja našega Dijecezanskog muzeja i za pozornost koju ćete razgledavanjem izložbenog postava iskazati prošlosti u kojoj se oblikovao naš identitet.“