GOVOR MINISTRA ZLATKA HASANBEGOVIĆA NA OTVORENJU POŽEŠKOG DIJECEZANSKOG MUZEJA

4

»Poštovani Gospodine Biskupe, Gradonačelniče, eminencije, uzvanici, dame i gospodo!
Upućujem srdačnu riječ poštovanja i dobrodošlice u ime Ministarstva kulture i u svoje osobno ime svima okupljenima u ovoj značajnoj prigodi otvaranja Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije.
Brojni predmeti iz bogatog fundusa Dijecezanskog muzeja, značajni po njihovu umjetničkom i kulturnom vrednovanju, predstavljaju bitan dio duhovnog sadržaja hrvatskog naroda. Dijecezanski muzej posjeduje vrijedne eksponate umjetničke baštine koji svjedoče o vjerskom životu i kulturi hrvatskog naroda, zbirka sakralne kulturne baštine i zbirka moderne i suvremen hrvatske umjetnosti, i kao takvi se podastiru najširoj hrvatskoj javnosti.
Umjetnička kršćanska sakralna baština i razvitak kršćanske umjetnosti i kontinuitet u Hrvatskoj traje neprekinuto od samih početaka, ishodište su prapočetak niza umjetnika, koji danas svojim umjetninama obogaćuju hrvatsku sakralnu baštinu i umjetnički korpus u cjelini. Stoga u kontinuitetu višestoljetne hrvatske sakralne umjetničke produkcije ishodišta naše prošlosti, u kojemu sagledavamo vlastiti identitet i posebnost, sakralna umjetnost odražava vjersko uvjerenje, duhovnu dimenziju i dosege religioznog sadržaja hrvatskih umjetnika na polju sakralnosti. U ozračju zajedništva, međuvjerskog mira u hrvatskom narodu i domovini, upravo kroz sakralnu umjetnost i njenu simboliku, koja je duboko povezana s duhovnim obilježjem unutar postojećeg svijeta i čitava povezanost duhovnosti kao bitnog momenta našeg života.
U to ime izražavam želju da Muzej pohodi što veći broj posjetitelja te čestitam i zahvaljujem Požeškoj biskupiji koja nam je omogućila uvid u bogatu i vrijednu crkvenu baštinu o kojoj skrbi, a posebice požeškom biskupu msgr. dr. Antunu Škvorčeviću, koji je prikupio ovu vrijednu građu iz župa Požeške biskupije, inicirao uređenje i otvaranje Dijecezanskog muzeja te arhitektu prof. Mariu Beusanu, svim njegovim suradnicima na ovom projektu. Hvala.“