SUSRET TRAJNE FORMACIJE SVEĆENIKA ZAPADNO-SLAVONSKOG ARHIĐAKONATA POŽEŠKE BISKUPIJE

2

Jesenski regionalni susreti trajne formacije svećenika Požeške biskupije započeli su 11. studenoga u Zapadno-slavonskom arhiđakonatu sa svećenicima Pakračkog i Novljanskog dekanata, u dvorani župnog doma u Gaju. Nakon molitve Trećeg časa, arhiđakon Matija Juraković pozdravio je biskupa Antuna Škvorčevića i sve druge sudionike programa, podsjetivši na skori svršetak Izvanrednog jubileja milosrđa tijekom kojeg je i svaki svećenik bio dionikom snažnog duhovnog isksutva. Zahvalio je biskupu na svemu onom što je učinio tijekom jubileja, i što čini svakodnevno, na osobit način u brojnim susretima sa svećenicima i vjernicima.
Biskup je u uvodnoj riječi kazao kako jesenski susreti trajne svećeničke formacije usmjeravaju naš pogleda ponajprije unatrag na minulu liturgijsku godinu i na ono što je tijekom nje u osobnom životu i pastoralnom poslanju ostvareno, a potom na vrijeme koje je pred nama kao prigodi provjere i preslagivanja razina kojima pripadamo i koje nama pripadaju. Istaknuo je kako je susret prigoda podsjetiti se da nismo svećenici po školi ili nekom drugom djelu koje smo učinili, nego po daru milosti i milosrđa Božjega, i da imamo dostojanstvo i poslanje koje nam je udijelio Isus Krist po služenju Crkve. Spomenuo je kako bismo se i na ovom susretu trebali obnoviti u raspoloživosti srca za poziv koji nam je Isus Krist uputio i učvrstiti u svijesti tko smo postali snagom Duha Svetoga u sakramentu svetoga Reda kad nas je on pridružio sebi Glavi. Pozvao je svećenike da se ne obeshrabre kad u svom poslanju ne uspijevaju ostvariti ono što bi željeli, uvjeravajući ih da Bog u njima i u onima kojima služe ostvaruje svojim putovima i kroz mnoge poteškoće i nevolje svoje djelo.
Središnja točka programa bilo je izlaganja o svetoj misi u pripravi za euharistijski kongres iduće godine o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije. Biskup je najprije podsjetio na učenje II. vatikanskog sabora kako je euharistija izvor i vrhunac cjelokupnog života Crkve, jer se u njoj po riječima pape Leona Velikog obnavlja djelo ljudskog otkupljenja te se Crkva u euharistiji očituje i ostvaruje. Istaknuo je da biskupija a jednako tako i župa nije ponajprije upravna jedinica, nego euharistijska zajednica po kojoj se one ostvaruju u svojoj crkvenosti. Kazao je da je u tom vjerničkom poimanju Crkve euharistija najvažnija stvarnost kojoj valja posvećivati prvu i najveću pozornost te je s posebnom savjesnošću pripravljati i slaviti. Pozvao je svećenike da svatko sebe ispita je li navedena vjera Crkve za njih teorija o kojoj raspravljaju na akademskoj razini i ostavlja ih hladnima, ili euharistiju uistinu prihvaćaju kao stvarnost u kojoj se obnavlja potresno djelo Božje koje ih pokreće, zagrijava i motivira na život u skladu s tim najvećim otajstvom vjere. Spomenuo je kako je iz navedenih razloga 20. obljetnica utemeljenja Požeške biskupije prigoda da se svećenici i svi drugi vjernici obnove u toj svijesti, poduzmu sve što je moguće kako bi redovita euharistijska slavlja bila uistinu životno središte svake zajednice, te da spomenutu obljetnicu proslave euharistijskim kongresom, biskupijskom euharistijskom postajom na kojoj će se okupiti mjesna Crkva u različitim svojim slojevima i redovima te se očitovati i ostvariti kao Isusovo zajedništvo. Istaknuo je prikladnost da svećenici prvi počnu s pripravom na euharistijski kongres a potom župni pastorali vijećnici kako bi zajedno s njima mogli u župama sa svima vjernicima što plodonosnije provoditi predviđene pastoralne programe.
Zatim je biskup na temelju Opće uredbe iz trećeg tipskog izdanja Rimskog misala progovorio o pojedinim pitanjima pravilnog slavljenja svete mise po rimskom obredu, potaknuvši svećenike da tijekom priprave za biskupijski euharistijski kongres provjere je li liturgijski prostor u župnim crkvama uređen u skladu sa zahtjevima svetog slavlja, u kakvom je stanju liturgijsko posuđe i odjeća, vode li brigu o izobrazbi liturgijskih službenika – lektora, psalmiste, pjevača i ministranata. Podsjetio je na glavna obredna pitanja službe riječi i euharistijske službe, upozorivši i na neke krive prakse koje treba ispraviti.
Uslijedilo je izlaganje Krunoslava Jurakovića, župnog vikara u Novskoj o služiteljima u euharistijskom slavlju, posebno o čitačima, akolitima i ministrantima. Otvorena je zatim rasprava o brojnim liturgijskim i drugim pastoralnim pitanjima u kojoj su pojasnite neke nejasnoće, i konkretno primijenjen poziv pape Franje na pastoralno obraćenje, napose s obzirom na pripravu vjernika za primanje pojedinih sakramenata. Biskup je na kraju zahvalio svećenicima za sve što suradnički nastoje ostvarivati u svom poslanju. Susret je završio zajedničkom molitvom u župnoj crkvi Sv. Katarine.