SLAVLJE ZAVRŠETKA IZVANREDNOG JUBILEJA MILOSRĐA U POŽEGI

5

Požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s više od trideset svećenika predvodio je 19. studenog u požeškoj Katedrali slavlje završetka Izvanrednog jubileja milosrđa, na kojem su sudjelovali članovi župnih crkvenih zborova, pristigli na svoj redoviti godišnji susret prigodom blagdana njihove zaštitnice sv. Cecilije. Pridružili su im se i predstavnici župnih pastoralnih vijeća. Na početku euharistijskog slavlja biskup je pozdravio nazočne, rekavši da danas kao predstavnici Požeške biskupije u našoj Katedrali želimo Bogu zahvaliti za dar Izvanrednog jubileja milosrđa i za sve milosti koje smo tijekom toga vremena primili. Zahvalio je okupljenim pjevačima za njihovo služenje Božjem milosrđu, koje se slavi u svetoj misi, rekavši da oni svojim pjevanjem pomažu da ono što snažnije uđe u živote vjernika.
U homiliji je čestitao članovima crkvenih zborova blagdan sv. Cecilije, spomenuvši znakovitost njihova sudjelovanja na slavlju završetka Godine milosrđa, koje sabire u jedno sve ono što su molitvom, pjesmom i životom nastojali očitovati u svojim župama tijekom Izvanrednog jubileja milosrđa, a sažeto je u geslu „Milosrdni kao Otac“. Kazao je kako nam Riječ Božja, naviještena u ovom bogoslužju, želi pomoći da Božjem milosrđu dadnemo središnje mjesto u našem vjerničkom životu i nakon jubilejske godine. Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak o desetorici ozdravljenih gubavaca, u kojem je Isus upozorio na važnost zahvaljivanja, ustvrdio je da je nakon ozdravljenja Samarijanac svojim povratkom k Isusu posvjedočio da on od njega želi mnogo više nego li samo tjelesno zdravlje, kojim su se zadovoljila ostala devetorica, a to je duboka povezanost po vjeri s Onim koji ga snagom božanskog milosrđa i praštanja može osloboditi od duhovne gube, zloće, sebičnosti, pokvarenosti, grijeha, i otvoriti mu život preko groba, u vječnosti. Upozorio je na napast da i mi na svršetku Godine milosrđa budemo raspoloženja devetorice gubavaca, smatrajući da nam je dovoljno ono što smo od Boga primili na oprosnim hodočašćima i u svojim župama, i što smo učinili djelima milosrđa. Kazao je da je svrha Izvanrednog jubileja bila prvenstveno u tom da se kroz obnovljenu i učvršćenu vjeru još dublje ukorijenimo u Isusa Krista koji nas kao pobjednik nad smrću može uvesti u puninu života za koju smo stvoreni i da u toj povezanosti s njime trajno živimo.
Ustvrdio je da sv. Pavao u naviještenom ulomku iz Poslanice Kološanima predstavlja naslovnicima konkretan model života, utemeljen na onome što je Bog za nas ostvario u Isusu Kristu, u kojem smo postali izabranici Božji, sveti i ljubljeni. Spomenuo je da je to najviše dostojanstvo koje nam je Bog darovao i da se valja oduprijeti proširenom mentalitetu koji svodi čovjeka isključivo na ono što on sam sebi može dodijeliti. Rekao je kako nas sv. Pavao poziva da na taj dar Božji odgovorimo životom po srcu zaodjenutim u milosrđe. Potaknut Apostolovim riječima biskup je kazao da je milosrđe kvaliteta srca. Podsjetio je da se u suvremenom potrošačkom društvu posvećuje veliku pozornost kvaliteti hrane, osobito aktualnoj ovih dana nakon pojave trovanja salmonelom, kvaliteti okoliša, gospodarske proizvodnje, zdravlja, ali da je najvažnija kvaliteta srca. Naglasio je da milosrđe pripada kvaliteti srca, štoviše da je ono moć srca, koja se očituje najvećma praštanjem. Pozvao je nazočne da se ne predaju nemoći sebičnosti, nego opredijele za moć praštanja. Istaknuo je da sve ono što sv. Pavao pripisuje zaodjenutosti srca milosrđem – dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, podnošenje jednih drugih u praštanju, ljubav – jesu duhovne vrijednosti, koje se ne mogu poput kakve robe metrom izmjeriti ni vagom izvagati niti u trgovini kupiti, i da nas je papa Franjo proglašenjem Izvanrednog jubileja milosrđa želio podsjetiti na njihovu važnost u kršćanskom životu i pozvati da se izdignemo iznad matarijalističko-konzumističkog modela koji dominira u suvremenom društvu.
Biskup je tome dodao kako je i zahvaljivanje kvaliteta srca. Upozorio je kako se u drugom dijelu naviještenog ulomka iz Poslanice Kološanima nazire struktura euharistijskog slavlja, istaknuvši da grčka riječ „eu-haristia“ prevedena na hrvatski jezik znači „dobro zahvaljivanje – najbolje zahvaljivanje“. Naziremo Službu Riječi Pavlovoj tvrdnji kako valja slušati Božju Riječ da ona u svem bogatstvu boravi u vjerničkom srcu, da se njome treba poučavati i urazumljivati kako bismo postali mudrim ljudima.

Kazao je pjevačima da je po Apostolu njihovo mjesto važno u euharistijskom slavlju, jer psalmima, hvalospjevima, duhovnim pjesmama valja od srca pjevati hvale Bogu. Definirao je zahvalnost kao posebni oblik izraza duhovne povezanosti obdarenoga i darovatelja, i da nas svi darovi Božji upućuju na važnost naše vjerničke povezanosti s njime, što je naglasio Isus u pohvali Samarijanca koji se vratio dati hvalu Bogu. Ustvrdio je da vjera i zahvalnost uvijek idu zajedno, i da one imaju posebno očitovanje u euharistijskom slavlju. U navedenom kontekstu spomenuo je kako neki pjevači danas nisu došli na njihov susret u Požegu, jer ove godine nisu na programu bili predviđeni nastupi pojedinih zborova, te je pozvao nazočne da se odupru napasti pjevati za vlastite potrebe, samo da ih drugi čuju i vide, nego da to čine na Božju hvalu i slavu. Još je dodao da završetak ulomka iz Poslanice Kološanima upućuje na to da iz euharistijskog slavlja proizlazi snaga i poslanje da sve ono što u životu radimo bude na slavu Božju. Zaključio je kako je predstavljeni model života vrijedan naše pozornosti na svršetku Izvanrednog jubileja milosrđa i nastojanja oko ostvarivanja. Završavajući homiliju uputio je molitvu sv. Ceciliji za nazočne članove župnih zborova da pjevaju na Božju hvalu i slavu, a Isusovoj Majci povjerio da svojim zagovorom pomogne kako nam Izvanredni jubilej milosrđa ne bi trajao samo godinu dana, nego cijeloga života.
Na svršetku misnog slavlja svi nazočni još su posljednji puta zajedno izmolili molitvu pape Franje u Godini milosrđa te otpjevali himan »Tebe Boga hvalimo«. Potom je biskup kazao da će nova brončana vrata, postavljena nedavno na ulazu u Katedralu ostati podsjetnik na Godinu milosrđa, i na sve ono što nam je Bog u njoj darovao, a mi otvorena srca primali, ali da će ona biti i trajni poticaj da uvijek s istim raspoloženjem vjere pristupamo Bogu, izvoru svakoga dobra. Zahvalio je svim sudionicima ovog slavlja i na sve njih zazvao Božji blagoslov.