BISKUP NA MISI ZORNICI U KATEDRALI

2

Požeški biskup Antun Škvorčević slavio je 17. prosinca svetu misu zornicu u požeškoj Katedrali. S njim su koncelebrirali svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i iz župe sv. Terezije Avilske. Uvodeći u misno slavlje biskup Antun je podsjetio nazočne da danas u bogoslužju započinje neposredna osmodnevna priprava za svetkovinu Isusova rođenja. Rekao im je da danas želi zajedno s njima sabrati svoju dušu, moliti i pjevati Srca gore, evo zore kako to kaže naša adventska pjesma. Ustvrdio je da su naše svakodnevne zornice izraz našeg traganja i potrebe za zorom, za svjetlom, jer je odveć mraka oko nas i u nama. Neka ova zornica, a i sve druge do Božića budu upravo stvaranje takvog raspoloženja, otvaranja sebe za ono svjetlo koje dolazi od Boga, koje je Isus Krist, rođen od Marije Djevice, kazao je biskup.
Homiliju je započeo pitanjem nazočnima jesu li obrazložili zašto tako brojni dolaze na mise zornice. Kazao je da redovito činimo ono što je potrebno za naše tijelo: čistimo ga, hranimo, liječimo, njegujemo. Istaknuo je kako jednako tako valja voditi brigu i za svoju dušu, ali da na njezine potrebe može odgovoriti samo Bog. »Kroz mise zornice svjedočimo Bogu i sebi da očekujemo od njega ono što on za naše srce i dušu jedini može učiniti, ispuniti ga onim što ga može zadovoljiti i usrećiti. Stoga je blagoslovljeno što dolazite na zornice«, naglasio je biskup. Osvrćući se na današnja misna čitanja, rekao je da nas ona žele približiti otajstvu koje slavimo na Božić. Evanđeoski ulomak govori o Isusovom ljudskom rodoslovlju, od Abrahama preko Davida, sve do Jakova, oca Josipova, Isusova poočima, da bi istaknuo kako Isus pripada nama, našoj ljudskoj povijesti, onome što je Bog ostvarivao kroz ljude. To znači, pojasnio je biskup, da je Isus našega, ljudskoga roda po Josipu, Jakovljevu potomku, a mi po Isusu, rođenom od Marije Djevice, postali smo Božja rodbina. Kome je dovoljno biti samo ljudskoga roda, taj neće ovih dana tragati na misama zornicama i na druge načine po čemu je i koliko roda Božjega, zaključio je biskup. Tumačeći prvo čitanje, rekao je da patrijarh Jakov pred svoju smrt govori svojim sinovima što će biti od njegova potomstva, naglasivši da je on Bogu želio biti dokraja vjeran i da će Bog njegovu potomstvu biti vjeran. Čovjek vjeran Bogu i Bog vjeran čovjeku dogodio se u Isusu Kristu, jer je on čovjek i Bog u jednom. Kako u mom životu omogućiti da se Bog i čovjek susretnu u svojoj vjernosti, upitao je biskup. Kazao je da se u Isusu Krist u ostvarila psalmistina riječ: »Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti«, te da u snazi njegova Duha svatko od nas može biti vjeran Bogu vjernom. Poželio je nazočnima da svojom pripravom za Božić porastu u toj vjernosti.