Biskup Škvorčević predvodio spomen na ubijene civile u Četekovcu, Čojlugu i Balincima

104

Na 26. obljetnicu ubojstva 24 civilne žrtve iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, u nedjelju 3. rujna požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Mikleuš nedaleko spomenutih mjesta u župi Nova Bukovica te u tamošnjoj crkvi sv. Terezije Avilske predvodio misno spomen-slavlje u koncelebraciji s domaćim župnikom Mariom Matijevićem te drugim svećenicima iz Slatinskog dekanata na čelu s dekanom Mladenom Štivinom. Župnik Matijević uputio je dobrodošlicu biskupu Antunu te mu čestitao 20. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja. Pozdravljajući svećenike, vjernike, među kojima je bila i rodbina poginulih, te načelnike mikleuške i novobukovičke općine, biskup je rekao da nas ono što se prije 26 godina ovdje dogodilo ispunja tugom, da naše ljudsko sjećanje s vremenom blijedi, ali je naglasio da Bog pamti žrtvu nedužno ubijenih civila onom Isusovom ljubavlju koja je pobijedila smrt. Rekao je da se u ovoj svetoj misi pridružujemo tom Božjem pamćenju sa zahvalnošću što je njihova žrtva našla smisao u Božjoj pobjedi nad smrću.

U homiliji biskup je pošao od Isusova prigovora Petru u današnjem evanđeoskom ulomku kako mu nije na pameti ono što je Božje jer se suprotstavio Isusovoj najavi da će biti u Jeruzalemu ubijen. Štoviše, izrekao mu je najgrublju riječ: „Nosi se od mene Sotono! Biskup je ustvrdio da je Sotona suprotnost Bogu i Božji protivnik, i da Zli gospodari ljudima kad god oni čine što je protivno Božjem naumu o njima. U događaju prije 26 godina u kojem su ubijene 24 osobe progovorilo je mnogo toga što nije bilo Božje, naprotiv što je bilo zlo, razarajuće, ubojito, i mi iz vjere znamo da je to bilo djelo Zloga. Rekao je da smo u prvom čitanju čuli Jeremijine predivne osobne i duboko osjećajne autobiografske riječi koje svjedoče da je on dobro shvaćao kako u svijetu trajno postoji velika suprotnost između onoga što je Božje i onoga što je od Zloga. On je pozivao svoje suvremenike da žive po naumu Božjem, a ne po strategijama zla koje donose osobnu i narodu nesreću. Međutim, oni ga nisu poslušali, već su se oštro obrušili na njega i tražili su načina kako da ga ubiju, da više ne moraju slušati govor o Božjim naumima. Rekao je da se prorok Jeremija osjetio prevarenim od Boga, jer je zbog vršenja proročkog poslanja postao žrtva zla i doveo svoj život u opasnost. Međutim, nastavio je biskup, prorok nije ostao nemoćan pred zlom, jer unatoč svim poteškoćama i pogiblima nije prestao biti na Božjoj strani, uvjeren, ako i bude ubijen, da zadnju riječ nad njim neće imati zlo, nego Bog koji je jači od zla i kojemu je on povjerio svoju sudbinu. Biskup je ustvrdio da se život ne gubi onda kad netko čovjeka fizički ubije, nego kad on ubije samoga sebe, ne u činu kojeg nazivamo samoubojstvom, nego u slobodnom opredjeljenju za zlo na koje nas Zli nagovara i navlači. Isus u današnjem evanđelju na putu u Jeruzalem naviješta da će ondje podnijeti muku i smrt, što znači da se i on poput proroka Jeremije također suočio sa stanjem naše ljudske zahvaćenosti zlom i smrću. On je slobodnim i dragovoljnim prihvaćanjem muke i smrti oduzeo zlu njegovu moć, što Petar i sâm ranjen negativnošću, zlom i sebičnošću nije mogao razumjeti.

Potom je biskup upozorio da nas Isus u današnjem evanđelju upućuje na lijek za našu ranjenost zlom i smrću, putem odreknuće od samih sebe. To znači nastojati Božjom pomoću odreći se svoje sebičnosti, zarobljenosti ovisnostima od zlih navika, te tako u braku i obitelji, politici i gospodarstvu kao i na drugim razinama, križnim putem pobjeđivati zlo koje nas usmrćuje na razini duha. U utjelovljenju, podsjetio je biskup, Isus Krist se na neki način odrekao svoga Božanstva, o čemu je na osobito snažan način progovorio sv. Pavao u Poslanici Filipljanima. Pozvao je nazočne da svoju slobodu ne povjere ni televiziji, pa se ravnaju kako ona kaže; niti susjedima, koji su možda zlonamjerni, nego da opredjeljujući se za dobro, umiru zlu. Upozorio je da nam u Hrvatskoj neće koristiti napredak i moć na gospodarskom i nekim drugim područjima društvenog života, ako ostanemo nemoćni duhom, zarobljenom sebičnošću, podjelama i sukobima.

Biskup je spomenuo kako i nedužno ubijenim osobama kojih se danas spominjemo možemo pristupiti s osjećajima mržnje na njihove ubojice, te se na taj način svrstati među one kojima nije na pameti Božje. Dodao je da se praštanjem odričemo sebe u dimenzijama sebičnosti, uzimamo svoj križ, idemo za Isusom i postajemo s njime pobjednici. Pozvao je nazočne da o poginulima razmišljaju s Božjih polazišta, kojima je doduše zlo oduzelo zemaljski, fizički život, ali nije moglo ubiti jedinstvenu i neponovljivu osobu, čiju je žrtvu života Bog primio kao sebedarje i ugradio je u svoju vječnost. Svatko tko se žrtvuje u obitelji, politici, gospodarstvu ili drugdje, odriče se sebe, ali ne umire da bi nestao, nego da bi pobijedio, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da naše poginule ne gledaju našim ljudskim pogledom koji je ranjen zlom, nego da ih gledaju optikom Isusove žrtve za nas i njegove pobjede nad smrću. Gdje god se umire za nekoga ili za neku vrijednost, to nisu besmislene smrti, nego žrtve ugrađene u pobjedu života. Potaknuo je nazočne da se na ovom spomen slavlju tako pročiste u svojim srcima i mislima da im bude na pameti ono što je Božje. Završavajući homiliju uputio je Isusu Kristu molitvu da svojom moći i snagom uđe u živote i žrtvu dvadeset četvero poginulih ljudi kojih se spominjemo, ali i u živote i žrtvu nas živih da budemo moćni oduprijeti se zlu, odreći se sebe, prihvatiti svoj križ i ići do uskrsne pobjede u vječnoj proslavi.

Na koncu misnog slavlja biskup je nazočnoj rodbini poginulih žrtava iz Četekovca, Balinaca i Čojluga izrazio vjerničko suosjećanje, rekavši da smo ih još jedanput povjerili onoj ljubavi Božjoj koja je progovorila Isusovom pobjedničkom snagom na križu, u uvjerenju da zlo nad njima nema zadnju riječ i da su i oni s Kristom postali pobjednici. Najavio je da će u iduću nedjelju u Katedrali u Požegi za đakone biti zaređena dvojica bogoslova: Marko Dušak, iz novobukovičke župe, rodom iz Mikleuša, i Ivan Rončević, iz Župe Bl. Ivana Merza u Slatini te ih potaknu da oni koju mogu dođu i na đakonsko slavlje, a osobito na slavlje Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa 24. rujna ove godine.