Homilija na Vesperama mladih kard. Stanisława Dziwisza

324

„Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.«” (1 Kor 11, 23-25)

Kada slušamo riječi Gospodina Isusa koje se odnose na ustanovljenje Euharistije za vrijeme Posljednje večere, pred sobom vidimo otajstvo Njegove istinske i neprestane prisutnosti među nama.
Tko je taj Isus? Dok stojimo pred Euharistijskim otajstvom nije nam dovoljno povijesno znanje o Kristu. Ovo nas Otajstvo tjera na razmišljanje: tko je za mene, za sve nas ovdje okupljene, Otkupitelj?

Ovaj Isus kojega ovdje susrećemo, daje nam svoje Tijelo za hranu, predaje se za nas, polaže za nas svoj život. Otajstvo Euharistije jasno nam posvješćuje da nam Isus Krist ništa ne oduzima. On nam daje samoga sebe pod prilikom Kruha koji možemo jesti! U tom Kruhu ostaje među nama da bismo Mu mogli biti blizu! Zahvaljujući Njegovoj blizini, zahvaljujući Njegovoj božanskoj moći i ljubavi, možemo rasti i razvijati se u skladu s planom koji Dobri Bog ima za nas. To znači: graditi na stijeni – na stijeni koja je On sam (usp. Lk 6, 48)!

Danas se nalaziš u klanjanju pred Njim! U blizini si našega Gospodina i Spasitelja. Kada su dvoje ljudi bliski, tada se uzajamno obogaćuju. On Ti u ovom susretu upućuje svoju riječ, i ne samo riječ. Čitavim svojim duhovnim bogatstvom dolazi preda te i kuca na tvoje srce. Poštuje, ipak, tvoju osobnost, tvoju intimu. Ne ulazi na silu. Ako Mu ne otvoriš svoje srce, neće ući. No, budeš li imao hrabrosti reći Mu da se uzdaš u Njega – tada će On ispuniti tvoje srce, bit će uza te kao najbolji prijatelj. Tako ćeš steći osobito blago kao što su ljubav, radost, mir, strpljenje, ljubaznost, dobrota, vjernost i još mnoga drugoga (usp. Gal 5, 22). To su darovi Božanskog Prijatelja.

Svojim dolaskom ovdje gradiš svoj dom i svoju budućnost na stijeni koja je Isus Krist. I nije dovoljan samo jedan, usputan susret. S prijateljem kao što je Isus, želimo se susretati što češće. Zagledani smo u ono što On čini i nastojimo Ga nasljedovati, ići za Njim. Ovdje, najbolje na koljenima i u šutnji, uvjerit ćemo se u jedno: isplati se dopustiti da te vodi takav Prijatelj i Vođa. On te neće iznevjeriti!