Biskup krstio šesto dijete obitelji Ognjenović u Čačincima

135

U subotu, 30. rujna požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je župu Presvetog Trojstva u Čačincima i krstio Enu, šesto dijete Zorana i Biljane Ognjenović. Uvodeći u misno slavlje, biskup je spomenuo kako Crkva danas slavi sv. Jeronima, čovjeka iz naših krajeva koji je živio u dalekom 4. i 5. stoljeću, prevodio Božju riječ na latinski jezik, od nje živio i u njoj pronalazio smisao te danas želimo svoj pogled svratiti na njegov lik, promatrajući ga kao uzor i izazov. Roditeljima male Ene, Zoranu i Biljani uputio je poseban pozdrav i čestitku na njihovu šestom opredjeljenju za život, rekavši kako u Hrvatskoj nema većega događaja od prihvaćanja novog života, koji najsnažnije pridonosi boljitku i budućnosti naše domovine.
Započinjući homiliju, biskup je zahvalio onima među nazočnim vjernicima koji su prošle nedjelje na čelu sa župnikom Nedjeljkom Androšom sudjelovali na Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu u Požegi te svojom strpljivošću na kiši posvjedočili vjernost i odanost Isusu Kristu i bili ispunjeni darom njegove euharistijske prisutnosti, od koje živi i po kojoj se očituje požeška mjesna Crkva. Istaknuo je kako zajedno sa sv. Jeronimom želimo danas omogućiti Božjoj riječi da dublje uđe u naše živote i uvede nas u zajedništvo Isusa Krista, utjelovljene Riječi. Osvrnuo se na znakovit čin nekog čovjeka u pročitanom ulomku iz Knjige Zaharije Proroka koji je želio izmjeriti veličinu Jeruzalema. Zapitao je, kakvom je to mjerom spomenuti čovjek mjerio Jeruzalem? Istaknuo je da je Jeruzalem bio velik onoliko koliko su bili veliki njegovi ljudi. Prorok smatra da se on skučio u uske nacionalne okvire, u sebičnost koja je Grad učinila malenim te naviješta njegovu otvorenost za sve narode po kojoj će postati velikim Gradom. Biskup je istaknuo da se ta otvorenost ostvarila u Isusovoj muci i smrti za svakog čovjeka, koju je on prikazao upravo u Jeruzalemu, kako sam Isus tumači u današnjem evanđelju. On je bio predan u ruke ljudi i ubijen mjerom njihove sebičnosti, ali položivši sama sebe za nas, izmjerio je i samu smrt mjerom Božje ljubavi, oduzeo joj ubojitost. Dodao je da i mi postajemo veliki kad nastupamo s tom istom mjerom. Još je kazao kako Hrvatska nije malena zbog malog broja geografskih kvadrata ili broja njezinih stanovnika, nego zbog ljudi skučenih sebičnošću srca koja nam domovinu čine tijesnom, omogućuje smrti da nadvlada život.
Upitao je potom nazočne vjernike koliko su veliki Čačinci? Istaknuo je kako roditelji Ognjenović u njihovu opredjeljenju za šesto dijete nisu očitovali srce skučeno sebičnošću, nego su posvjedočili ljubav, darivanje, spremnost na odricanje i žrtvu iz koje se rađa život. Kazao je da život u Hrvatskoj ovisi o našim opredjeljenjima, osobito u braku i obitelji, za ljubav, odricanje i žrtvu koja prihvaća dar života i sebe gleda Božjim mjerilima. Na taj način naša Hrvatska postaje poput otvorenog Jeruzalema o kojem govori prorok Zaharija, postaje otvorena za živoga Boga i moć njegova Duha koji preobražava i daje smisao. Uputio je molitvu sv. Jeronimu da njegovim zagovorom i nas Božja riječ trajno uvodi u dubinu postojanja ostvarena u Isusu Kristu, da prati svakoga od nas kako bi Hrvatska rasla po srcima njezinih stanovnika snagom one ljubavi kojom je Gospodin pobijedio smrt.
Pri koncu misnoga slavlja biskup je uputio čestitke obitelji Ognjenović za krsno preporođeno dijete i potaknuo nazočne da iskazuju poštovanje i pružaju potporu obiteljima s brojnom djecom. Nakon svete mise u prostorima župnoga doma susreo se sa članovima obitelji Ognjenović, zanimao se za njihovu obiteljsku situaciju te im uručio darove i novčani prilog Požeške biskupije.