Svetkovina Svih Svetih u Požegi

203

Na svetkovinu Svih Svetih, 1. studenoga požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje na glavnom požeškom groblju sv. Ilije. S njime su koncelebrirali župnici i župni vikari požeških župa kao i svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio nazočne svećenike, časne sestre i brojne vjernike. U mislima su nam i u srcima naši preminuli čija smrtna tijela leže na ovom i na drugim grobljima, a na poseban način naši hrvatski branitelji, pod čijim križem ovdje stojimo, rekao je biskup. Osvrnuvši se na vedri dan, kazao je da nas suncem obasjano plavo nebo, puno svjetla poziva da svoj sumorni pogled s grobova uzdignemo u nebo. Svetkovina svih svetih je dan kada nas Crkva podsjeća da nismo stvoreni za tamu i smrt, nego za svjetlo i proslavu. Želimo danas usmjeriti svoj pogled prema onima koje je Crkva proglasila svetima, ali i svima drugima koji pripadaju njihovu zajedništvu, te mu po molitvi pridružiti i sve naše preminule.
U homiliji biskup je spomenuo da novinari u svojim današnjim medijskim izvještajima ponavljaju kako brojni ljudi diljem naše domovine posjećuju groblja da bi iskazali počast »onima kojih više nema«. Rekao je da groblja nisu mjesta gdje nikoga nema. Današnja svetkovina želi nas obnoviti u Božjoj istini o našim umiranjima, stavljajući nam pred oči svece. Spomenuo je kako neki ljudi kad čuju riječ »svet« ili »svetac«, odmah pomisle da to nije za njih, i da oni s time ne žele imati posla. Protumačio je da je razlog takvog stava prema svetosti, osobito među mlađim ljudima, pogrešno mišljenje da svetost od njih zahtijeva da ne budu ljudi, nego nešto drugo. Izložio je katolički nauk o svetosti, naglasivši da je ponajprije Bog svet. Kad kažemo da je Bog svet, ustvrdili smo da je on drugačiji, da je izvan našega prolaznog, zlom ranjenog i smrtnog svijeta, to jest da je on punina života. Taj od nas potpuno drugačiji Bog upisao je u naša srca čežnju da i mi želimo biti drugačiji, stići do punine čovječnosti. Ustvrdio je da stići do te punine, postati svetima ne možemo vlastitim snagama, nego po Bogu. On je u Isusu Kristu ušao u naš prolazni, i smrtni život, da bi u njega unio ljubav, najveću Božju moć, kojom je on jači i od smrti. Tako nas je priveo k punini očovječenja, spasenju.
Apostol Ivan u drugom čitanju iz knjige Otkrivenja, slikom mnoštva ljudi koje je obijelilo svoje haljine u krvi Krista Jaganjca, uvjerava nas da na koncu svega nije osama i smrt, nego Božja svetost kao punina života, i da ćemo svi mi biti dionici te Božje punine, okupljeni u zajedništvo. U krštenju je Isus ušao u našu osobnu prolaznost svojom moćnom ljubavlju kojom je pobijedio smrt, i zbog toga se mi kršćani s pravom smijemo nazivati svetima – kako je to redovito činio apostol Pavao u svojim poslanicama, ustvrdio je biskup. Naglasio je da stoga najtočnije razmišljamo o našim pokojnima kad polazimo od Božje istine da smo po Isusovoj ljubavi u krštenju smješteni u zajedništvo Božje svetosti i punine života, zajedništvo svih onih koji su oslobođeni prolaznosti i smrtnosti. Kazao je nazočnima kako će i u ovoj svetoj misi ispovjediti da vjeruju »u općinstvo svetih«, kojem po krstu pripadaju. Istaknuo je da ono ima svoje posebno očitovanje i ostvarenje u Crkvi, po onome što Isus Krist snagom svoga Duha ostvaruje u njima, napose u euharistijskom otajstvu, kao predokusu onoga što će se u punini ostvariti u nebu.
Podsjetio ih je kako nas Drugi vatikanski sabor uči da smo svi pozvani na svetost, to jest po krštenju u Isusu Kristu snagom Duha Svetoga prešli smo iz smrti u život, uzdignuti na pobjedničku razinu postojanja. No, dodao je kako nas to stanje obvezuje da upravo snagom Isusova Duha surađujemo s onim što nas izdiže iz sebičnosti, pokvarenosti i zloće u osobnom i javnom životu. U tom smislu pozvao je nazočne da se odupru određenim snagama u našem društvu, koje svojom sebičnošću i negativnošću razaraju ljudsko dostojanstvo i biće hrvatskog naroda. Potaknuo ih je da hrabro nastave ići u krštenju započetim putem svetosti, te da se odupru nametanju protunaravnih zakona i međunarodnih ugovora, koji nisu su skladu s njihovom krsnom svetošću, i da se u Hrvatskoj otvoreno zalažu za ono što ih izdiže u njihovu dostojanstvu, kako u braku i obitelji, tako i u politici i gospodarstvu. Poželio im je da se oslobađaju svega onoga što ih želi prikovati za smrt i grob, svjesni istine koju je pjesnik Tin Ujević utkao u stih »za let si, dušo, stvorena«, za vječnost u zajedništvu svetih.
Biskup je na kraju ustvrdio da nismo danas došli na grobove »onih kojih više nema«, nego po ovoj svetoj misi obnoviti se u blizini prema našoj preminuloj braći i sestrama koja su za života pripadala Isusu Kristu i ljubavlju koja je pobijedila smrt ugrađena u vječno zajedništvo s njime. Pozvao je nazočne da i sutra, na Spomendan svih vjernih mrtvih – Dušni dan, u svojim vjerničkim srcima zahvale Isusu Kristu što je svojom pobjedničkom ljubavlju obilježio njihove preminule roditelje, braću i sestre te svu njihovu rodbinu.
Pri svršetku svete mise biskup je predvodio molitvu odrješenja za pokojne i blagoslova grobova a slavlje je završilo pjesmom »Kraljice neba, raduj se«.