Biskup u Pleternici krstio peto dijete obitelji Galović

145

Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 4. studenog župu Sv. Nikole Biskupa u Pleternici i u župnoj crkvi predvodio misno slavlje tijekom kojeg je krstio djevojčicu Evu, peto dijete u obitelji Marijana i Katarine Galović. Na početku misnog slavlja biskup je u dijalogu s nazočnom djecom, pripravnicima za prvu pričest i za krizmu ustvrdio da je krštenje petog djeteta u obitelji Galović važan događaj. Kazao je kako je rođenje novog života najvažniji događaj u Hrvatskoj, jer je njime rođena ne samo hrvatska budućnost, nego i Božja vječnost. Rekao je da je danas došao u Pleternicu radovati se zajedno s roditeljima tom događaju te im iskazati poštovanje i zahvalnost za njihovo služenje životu.
U homiliji nastavio je dijalog s djecom, pitajući ih kako su. Na njihov odgovor da su ne samo dobro, nego »super«, biskup je ustvrdio da smo super, to jest izdignuti iznad svega ljudskoga što nas pritišće onda kad smo s Bogom. S Bogom se ne može biti drugačije nego super. Na temelju prvog čitanja iz poslanice Rimljanima, u kojem apostol Pavao govori o tome da je dobro biti Židov, biskup je zapodjenuo razgovor s djecom o tome je li dobro biti Hrvat. Ustvrdio je da su Hrvati ljudi koji su se najvećim dijelom tijekom četrnaest stoljeća izgrađivali u svojoj ljudskosti kroz pripadnost Katoličkoj Crkvi, i u njoj naučili tko su oni po Isusu Kristu. Rekao je da je dobar Hrvat onaj tko nastoji svoju nacionalnu pripadnost živjeti kao sustav vrijednosti, napose kad se trudi biti čovjek na Isusov način, a onaj pak tko mrzi drugoga i čini zlo, taj jamačno nije dobar Hrvat. Biskup je rekao da je sv. Pavlu s pravom bila važna njegova pripadnost židovskom narodu, jer su Židovi Božji izabrani narod, ali je naglasio da je od te narodne pripadnosti mnogo važnija bila njegova pripadnost Isusu Kristu. Tko je Isusov, taj je čovjek na najbolji način, bio on Židov ili Hrvat, zaključio je biskup, i posvjedočio da u tom smislu i sâm voli govoriti da je Hrvat. Izrazio je radost što su roditelji Galović donijeli svoju kćer Evu na krštenje i time očitovali kako žele da njihova kći Eva bude čovjek na Isusov način, da Isus snagom svoje ljubavi koja pobjeđuje smrt uđe u njezin život, i da ona živi u ovom lijepom našem hrvatskom kraju Isusovom snagom, njegovim svjetlom i ljubavlju. Zaželio je da bude blagoslovljeno sve što će mala Eva kao Isusova kršćanka nastojati živjeti uz pomoć svojih roditelja.

Osvrnuvši se na evanđeosku ulomak u kojem evanđelist Luka pripovijeda kako je Isus jedne subote bio pozvan na objed kod nekog farizeja. Podsjetio je da su farizeji bili ljudi najvišega društvenog sloja i naobrazbe, i da su voljeli držati javne govore i razmetati se svojim znanjem, osobito prilikom objedovanja kod jednoga između njih. Isus nije prezreo jednoga takvog farizeja, nego se odazvao njegovu pozivu na objed te iskoristio prigodu da svojim govorom o potrebi biranja zadnjeg mjesta na gozbama potakne sustolnike na poniznost. Čini se, napomenuo je biskup, da se svi mi volimo osjećati važnima i zato si biramo prva mjesta. Isusov poticaj nije samo praktične naravi – kako izbjeći poniženje i sramotu u javnosti, nego i egzistencijalne naravi – biti jednostavni i priprosti ljudi, poput naših očeva i majki, koji su u našim obiteljima i na radnom mjestu spremni raditi i žrtvovati se za članove svojih obitelji. Rađati djecu i za njih se žrtvovati, jest konkretni primjer kojim roditelji sebi dodjeljuju posljednje mjesto. Oni pak koji ne žele rađati djecu kako bi nesmetano mogli uživati u svom bogatstvu, takvim svojim opredjeljenjem očituju da su sebi namijenili prvo i najvažnije mjesto u životu, a zapravo su gubitnici. Rekao je da se obitelj Galović rođenjem petog djeteta svrstala na zadnje mjesto da bi služila životu. Na taj način ona slijedi primjer Sina Božjega Isusa Krista koji je u utjelovljenju postao zadnji među ljudima, odbačen i pribijen na križ. Međutim, kroz to njegovo zadnje mjesto Božja ljubav je progovorila najvećom snagom, jer je na križu pobijedila i samu smrt. Tako i danas u Hrvatskoj život pobjeđuje po obiteljima koje se opredjeljenjem za brojnu djecu dragovoljno stavljaju na zadnje mjesto po nekim ljudskim kriterijima, a zapravo na prvo mjesto po Božjim mjerilima, jer na taj način služe životu i budućnosti hrvatskog naroda. Zahvalio je Isusu za njegovu božansku pouku kako se isplati biti zadnji da bismo bili prvi.
Podsjetio je nazočne da Crkva danas slavi spomendan sv. Karla Boromejskog, milanskog biskupa – sveca čije latinsko ime znači »drag, mio« te stoga mi na hrvatskom kažemo Drago ili Dragan – koji je živio u 16. st. u kojem su ljudi nastojali oko mnogo toga. Međutim, pred mnogim različitim ponudama, on se odlučio na život u vjernosti Bogu i Isusu Kristu. Pozvao je nazočne da se i oni poput njega odluče živjeti po Isusovom modelu. Zamolio je sv. Karla da pomogne maloj Evi, koja se danas krsti, i svima nazočnima da ostvaruju svoj život na Isusov način. Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima Galović na krsnom preporođenju njihove kćeri Eve i na njihovu opredjeljenju za život, na što su nazočni zapljeskali. Na obitelj Galović i na sve nazočne, osobito na djecu pripravnike za prvu pričest i krizmu zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup je u župnom dvoru nastavio druženje sa članovima obitelji Galović, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je podijelio darove a roditeljima novčani prilog.