Krštenje petog djeteta obitelji Alar u Krapju

113

U treću nedjelju došašća, 17. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je župu Sv. Antuna Padovanskog u Krapju i pod euharistijskim slavljem krstio djevojčicu Miju, peto dijete u obitelji Alana i Tanje Alar. Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočne vjernike, biskup je podsjetio da se današnja, treća nedjelja došašća u bogoslužju naziva »radosna nedjelja«, zato što u današnjoj svetoj misi na neki način već odjekuje ona božićna radost za koju se u došašću pripravljamo. Rekao je da toj radosti danas posebno doprinosi obitelj Alar, koja je donijela na krštenje svoje peto dijete, čestitavši joj i zahvalivši što se opredijelila za služenje životu u našoj domovini Hrvatskoj.

U homiliji biskup Antun je spomenuo da uvijek kad dođe u ovu župnu crkvu, najprije pogled svrne na glavni oltar Sv. Antuna Padovanskog i pomoli se svom svecu zaštitniku,  i da mu pritom pogled redovito zastane na pokrajnjem kipu sv. Ivana Krstitelja, o kojem govori evanđeoski ulomak današnje nedjelje, prikazujući ga kao čovjeka koji boravi u pustinji, malena stasa ali velika duha. Naglasio je da u pustinji čovjek s jedne strane proživljava snažno iskustvo susreta s Bogom i postane osjetljiviji za višu razinu postojanja, a s druge strane baš zbog te spoznaje da pripada drugačijem svijetu osobito ga snažno pogađa i pritišće što je u svom ovozemaljskom životu ranjen zlom, sebičnošću, pokvarenošću i u konačnici smrću. Rekao je da je prolazeći Krapjem primijetio da su neke, nekoć prekrasne drvene kuće, sada oronule i propadaju, jer više nema onih čije bi se ruke pobrinule da one i dalje ostanu lijepe. Ustvrdio je kako  je  to teško gledati, ali da je još teže kad čovjek počne propadati u dubini svog bića, u svom srcu i savjesti. Ivan Krstitelj je služitelj čovjekove obnove. Dok se zeloti u njegovo doba laćaju oružja da iz svoje zemlje istjeraju okupatore Rimljane, a farizeji i pismoznanci zalažu za neki oblik kompromisa s Rimljanima, Ivan Krstitelj poručuje da se stanje u zemlji ne može promijeniti izvanjskim putem, nego samo obraćenjem. Obraćenje je hrabrost sebi pogledati u oči, i spremnost promijeniti ono što uvidimo da je zlo u našem životu, rekao je biskup, pozvavši nazočne da se ovog došašća ne bave onim što drugi oko njih rade, nego svojim vlastitim obraćenjem, da se uz Božju pomoć oslobode vlastite sapetosti zlom i negativnošću, i da ne dopuste da živi tijelom, budu mrtvi duhom. Pohvalio je roditelje Alar što su svojim opredjeljenjem za peto dijete posvjedočili obraćenje, vjernost Bogu i životu.

Rekao je kako je Ivan Krstitelj, svjestan svoje ranjenosti zlom i grijehom, s pravom rekao da on nije svjetlo, nego glas koji poziva ljude da svoja srca, duše i savjesti otvore onome koji je svjetlo svijetla i njegovo spasenje, Isusu Kristu. Pozvao je nazočne da se potrude kako bi Ivanov glas u njihovim srcima postao Isusova riječ koja donosi smisao, i da utjelovljeni Božji Sin, pomazan snagom Duha Svetoga, rasprši tamu zla i grijeha u njihovim srcima, te ona budu obnovljena i preobražena. Govoreći o Ivanovu krštenju, biskup je rekao da su ljudi ulaženjem u rijeku Jordan da budu poliveni vodom, izvanjski posvjedočili odluku obratiti se. To je Ivanov krst obraćenja. Ali po krštenju u ime Isusovo, ljudi ulaze u suživot s Isusom Kristom, bivaju zahvaćeni njegovom snagom s križa, ljubavlju kojom je pobijedio smrt. Krštenje je rođenje na novi život, na zajedništvo života s Isusom Kristom, koje se živim održava svakodnevnom molitvom, i osobito svetom misom. Kazao je da nas radi toga sv. Pavao u ulomku Prve poslanice Solunjanima poziva na radost, na molitvu i zahvaljivanje, napose naglasivši naglasio važnost molitve. Oni koji mole otvaraju nutrinu svoga bića Božjoj blizini i prisutnosti, a oni koji ne mole zatvaraju se nebu i ostaju ukopani u smrti.

Dodao je da se uvijek raduje krštenjima djece u brojnim obiteljima, jer one time  svjedoče kako u Hrvatskoj postoje ljudi koji vjeruju ne samo biološko-tjelesnom životu, nego i onom životu koji se u nama ostvaruje snagom Isusova Duha i moću njegove ljubavi, pobjednice nad smrću. Zahvalio je roditeljima što su se opredijelili biti suradnicima Božjem u njegovu djelu stvaranja novog života i krsne preobrazbe, te im poručio da zbog toga budu ponosni. Nazočne pak vjernike pozvao je na molitvu da se po zagovoru sv. Antuna supružnici u našoj domovini odupru protuživotnom mentalitetu, povjeruju životu i prihvaćaju brojno potomstvo.

Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima novokrštene Mije čestitao na krsnom preporođenju njihova petog djeteta, i izrazio radost što su se i oni pridružili zajednici obitelji s brojnom djecom u Požeškoj biskupiji, a nazočni vjernici su njegovu čestitku popratili pljeskom. Nakon svete mise biskup je primio članove spomenute obitelji, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je podijelio darove a roditeljima novčani prilog.