Božićni susret biskupa s djelatnicima katoličkih škola Požeške biskupije

88

U prostorima Odgojno-obrazovnog centra u Požegi, 22. prosinca biskup Antun Škvorčević susreo se s djelatnicima katoličkih škola Požeške biskupije na tradicionalnom predbožićnom primanju. Na početku susreta biskupa Antun, pokretača svih pet katoličkih škola u Požeškoj biskupiji, njihove ravnatelje  i djelatnike pozdravio je Ivica Žuljević predstojnik Ureda za katoličke škole. Naglasio je kako je ove godine odgojna zajednica katoličkih škola u Požeškoj biskupiji postala bogatija za još jednu osnovnu školu, onu u Novskoj, te je na poseban način pozdravio njezine djelatnike koji prvi puta sudjeluju na ovakvom susretu. Zahvalio je biskupu što je i ove godine neumornim pohađanjem škola i brojnim susretima s njihovim učenicima i djelatnicima, posvjedočio svoju ljubav prema njima. U ime nazočnih djelatnika katoličkih škola u Požeškoj biskupiji poželio mu je sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2018. godinu. Potom su učenici požeške Katoličke gimnazije izveli skeč na temu lijenčine po tekstu bl. Ivana Merza.

U svom obraćanju nazočnima, biskup Antun je rekao kako jedni drugima želimo sretan Božić, ali da pri tom ne uspijevamo dokraja izreći što je to Božić, i kako on može biti sretan. Prisjetio se svojih vojničkih dana u Jastrebarskom, kad je na Badnjak umjesto da bude na misi polnoćki, morao stražariti na »mrtvoj straži«, i slušao zvona jaskanske crkve koja su pozivala ljude na polnoćku te budila u njemu neke duboke osjećaje, i kako je oficirima koji su ga pitali zašto hoće biti »pop«, odgovarao da je došao do paradoksalnog zaključka: Život prolazi te ga je potrebno uložiti u ono što je vrijedno i dobro. Život koji prolazi uprazno ne bi imao nikakva smisla. Božić su siromašne jaslice, i na koncu križ, to je Božji »za nas« u čovjeku Isusu. Ustvrdio je da nema većeg pokretača od toga njegova »za nas«. Rekao je nazočnim školskim djelatnicima kako je radostan što su prihvatili biti učitelji u  katoličkim školama, iz  najvažnijeg razloga, da svome životu dadnu smisao time što polažu sebe za učenike, s njima žive i strepe, raduju se i tuguju, jer su oni postali njihov život. Ustvrdio je da se sreća događa i ostvaruje kroz to njihovo opredjeljenje za učenike i dodao: Božić je sreća zato što je neiscrpiv, nepoderiv, nepotrošiv, uvijek izazovan Božji za nas u Sinu, uvijek svjež i mlad, on je Božja logika i njegovo događanje u našem životu. Pozvao ih je da kao što je Bog u svom Sinu dokraja bio za nas, tako i oni nastoje biti jedni za druge. Za zahvalnošću za sve što čine, zaželio im je sretan takav obiteljski i školski Božić i blagoslovljenu novu godinu.

Susret je završen zajedničkim pjevanjem božićne pjesme »Narodi nam se kralj nebeski«, razmjenom darova i  malim domjenkom.