Na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, 31. prosinca u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz Župe sv. Terezije Avilske. Na početku slavlja pozdravio je nazočne svećenike i vjernike, rekavši da nas Crkva današnjim blagdanom podsjeća kako je Sin Božji postao čovjekom u jednoj ljudskoj obitelji, čime je potvrdio njezinu vrijednost, pozvavši sudionike slavlja da mole za naše obitelji. Rekao je da pored toga ovom svetom misom želimo zahvaliti Bogu za sve ono što smo osobno, obiteljski i kao narod primili tijekom minule građanske godine, a na poseban način želimo zahvaliti za dvadeset godina postojanja Požeške biskupije. Spomenuo je k tome da je u četvrtak, 28. prosinca preminuo msgr. Giulio Einaudi, prvi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, koji se na osobit način ugradio u početke Požeške biskupije i u njezino dvadesetogodišnje trajanje. Pozvao je nazočne da svojim molitvenim sjećanjem isprate dušu preminulog nuncija Einaudija sa zahvalnošću za sve što je učinio za Hrvatsku, napose za požešku mjesnu Crkvu, da mu Bog udijeli vječni mir u slavi uskrslog Gospodina.
U homiliji biskup je upitao sudionike slavlja što misle o čemu ili o kome ovisi hrvatska budućnost. Ustvrdio je da brak i obitelj predstavljaju danas u Hrvatskoj najveći izazov s obzirom na to pitanje. Podsjetivši kako se svim silama trudimo oko gospodarskog napretka, zapitao je koji bi mu bio smisao, i za koga ga promičemo, ako na razini braka i obitelji tonemo, i ako je svake godine u Hrvatskoj više umrlih, nego rođenih. Kazao je da prije gospodarskog napretka treba rješavati pitanje čovjeka, braka, potomstva i obitelji, koji su smisao i cilj materijalnog boljitka Hrvatske. Utemeljio je svoje razmišljanje na blagdanskim svetim čitanjima. Osvrnuo se ponajprije na Abramov primjer braka sa ženom nerotkinjom Sarom, koji upućuje Bogu svoju tužaljku o upitnosti njegova materijalnog bogatstva jer nema potomstva kojem bi ono trebalo služiti. Biskup je podsjetio da brak postaje obitelj tek kad se iz ljubavi muškarca i žene rodi potomstvo. Ustvrdio je kako je čovjek u središtu Božjeg zanimanja i djelovanja te da je prvenstveno dostojanstvo braka u tome što muž i žena,
primajući potomstvo surađuju s Bogom u njegovoj najvećoj moći, stvaraju novi život, izgrađuju obitelj kao nositeljicu budućnosti. Upravo na toj pozadini Abram prepoznaje vlastito siromaštvo unatoč materijalnom bogatstvu. Međutim, nastavio je biskup, u Abramovu bračnu beznadnost umiješao se Bog, i obećao mu darovati potomka te od njega načiniti veliki narod.
Pisac Poslanice Hebrejima u ulomku današnjeg drugog čitanja više puta ponavlja da je Abraham povjerovao Božjem obećanju, i da se ono ostvarilo kad je Sara u starosti rodila sina Izaka, oca mnogih naroda. Bog u tom malom biću, rođenom od ostarjelih roditelja 
objavljuje svoju ljubav i vjernost obećanjima te očituje obitelj kao stvarnost ljudske vjere i Božje ljubavi. Biskup je upozorio kako nas Ahrahamov primjer snažno upućuje na to kako su brak i obitelj stvarnosti najdublje povezane s vjerom i kako tome trebamo posvetiti veliku pozornost u našem pristupu. Naime, kazao je, putem vjere i međusobne vjernosti supružnici u braku uspostavljaju zajedništvo, po kojem on ima čvrstinu i trajnost, a njihova ljubav postaje plodna životom. Usporedio je to s drugim razinama ljudskog postojanja gdje je vjera u uspjeh pokretač svake inicijative i jamstvo uspjeha. Zaključio je da se putem vjere ostvaruje Božji svijet.
Pozvao je nazočne da brak i obitelj u Hrvatskoj ne prepuste onim nemoćima koje svakodnevno zbrajamo, nego da prihvate izazov vjere te poput Abrahama uzdignu oči 
prema Bogu, utemelje svoju nadu na njegovim obećanjima, te prepoznaju kolike su promjene moguće u našoj domovini po njihovoj oslonjenosti na Boga i suradnji s njime. Podsjetio je na ideološke pristupe rodu, braku i obitelji o kojima se u hrvatskom društvu vode rasprave i polemike u pripravi određenih zakona te je potaknuo sudionike slavlja da životom svjedoče a u društvu se zauzimaju za Božji naum o braku i obitelji, i da vođeni višestoljetnim hrvatskim iskustvom ne dopuste da postanu žrtve suvremenih lutanja s obzirom na brak i obitelj. Još je dodao neka to svoje opredjeljenje poprate molitvom Bogu da im podari sposobnost da budu ljudi njegovih misli, obećanja i nada, njegovi baštinici po vjeri. Pozvao ih je da svoje molitve na svršetku ove godine pretoče u zahvalu za sve ono vrijedno što se događalo u braku i obiteljima mnogih ljudi, koji su unatoč poteškoćama ostali vjerni jedni drugima, i koji u toj vjernosti služe životu i pronalaze smisao svog postojanja. Također ih je pozvao da zahvale Bogu za sve poteškoće i 
nevolje, rekavši da su one bile samo kušnja kojom je Bog provjerio jesmo li i koliko su njegovi. Zahvalio im je za sve ono što kao vjernici u suradnji sa svojim svećenicima čine u svojoj župi i biskupiji, i što nikome ne dopuštaju da ohladi njihovo vjerničko srce za Isusa Krista u njegovoj Crkvi. Osobito pak je zahvalio svima onima, koji su i tijekom ove, dvadesete godine postojanja Požeške biskupije, otvoreno i s radošću susretali svoga biskupa, nastojali razumjeti njegovu službu i surađivati s njime, ponosno ostvarujući pripadnost Božjem narodu u svojoj požeškoj mjesnoj Crkvi.
Prije popričesne molitve svi nazočni otpjevali su himan »Tebe Boga hvalimo«. Potom je katedralni župnik Ivica Žuljević iznio župnu statistika za 2017. godinu i zahvalio župljanima na suradnji. Riječi zahvalnosti izrekao je biskupu Antunu za sve što je protekle 
godine učinio, ne samo za župu, nego i za cijelu Biskupiju, posebno istaknuvši snažno iskustvo Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa, kao i biskupovo zalaganje da se za tu prigodu Katedrala uredi iznutra i izvana. Biskup je svima nazočnima zaželio miran i radostan prijelaz u novu građansku godinu, i na sve njih zazvao Božji blagoslov.
