Svetkovina Svete Marije Bogorodice u požeškoj Katedrali

230

Na svetkovinu Svete Marije Bogorodice, 1. siječnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz Župe sv. Terezije Avilske. Na početku je nazočnim vjernicima čestitao Marijino bogomaterinstvo i zaželio sretnu Novu godinu. Pozvao ih je da se na početku nove godine iskrenim raspoloženjem srca približe Bogu, koji im je u Isusu Kristu posvjedočio koliko se za njih zauzeo. Podsjetio ih je da je danas ujedno i Svjetski dan mira, za koji nam je papa Franjo uputio Poruku pod naslovom »Migranti i prognanici, muževi i žene u potrazi za mirom«. Potaknuo ih je da zajedno s Papom i tolikim drugim katolicima diljem svijeta budu molitelji za tako dragocjeni dar Božji kao što je mir u svijetu, naglasivši da on počinje u našim srcima, pomirenima s Bogom.

U homiliji biskup je na temelju liturgijskih čitanja današnje svetkovine potražio odgovor na pitanje što zapravo znači kad mi jedni drugima čestitamo Novu godinu. Podsjetio je ponajprije da je Bog naredio Mojsiju – kako nas izvješćuje ulomak prvog čitanja iz Knjige brojeva – da svećenici za židovsku Novu godinu nad narodom trebaju izgovarati blagoslovnu molitvu: »Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti podari«. Biskup je pojasnio da »blagoslivljati« u Svetom pismu ne znači tek nešto nekome željeti, niti samo nešto deklarativno proglasiti, kako mi uobičajeno činimo kad čestitamo jedni drugima, nego znači ljude staviti u sasvim poseban odnos prema Bogu, koji je svojim licem okrenut prema njima, obasjava ih i čuva te obdaruje svojim mirom. Biskup je zahvalio Bogu što nije srdito biće koje od nas otkreće glavu, nego nam je u svom Sinu Isusu Kristu, rođenom od Žene, kako tumači apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Galaćanima, objavio svoje milosrdno lice.

Podsjetio je kako je veliki talijanski pisac Dante Alighieri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ hrvatskog hodočasnika u Rim, zaustavljenog u bazilici sv. Petra pred relikvijom Veronikina rupca predstavio kao primjer bogotražitelja, onoga koji čezne za Božjim licem.  Zapita je, jesu li čežnje hrvatskog čovjeka danas usmjerene drugamo, otkud ne može očekivati njihovo ispunjenje. Rekao je da su one ostvarene u Kristovoj ljubavi koja je išla za nas do kraja, do u smrt te da novu godinu najbolje započinjemo ukoliko danas obnovimo svoju opredijeljenost za njega. Istaknuo je da nam je u tom primjer Isusova Majka svojom suradničkom vjernošću Božjem naumu spasenja. Kazao je da bismo danas na poseban način trebali čestitati ženama, jer novu godinu počinjemo sa slavljem jedne žene, Marije iz Nazareta, koja je nakon Isusa, najveći čovjek. U njoj, jednostavnoj nazaretskoj djevojci,  punoj nutarnje osjetljivosti za Boga, koju nazivamo vjerom i vjernošću, Bog je našao suradnicu po kojoj će ostvariti djelo utjelovljenja svoga Sina. Ustvrdivši kako je dobro što su suvremeni ljudi osjetljivi na prava i dostojanstvo žene, biskup je naglasio da je u Isusovoj Majci ostvareno najveće pravo i dostojanstvo žene kao suradnice na Božjem naumu o čovjeku. Podsjetio je na dogmu Efeškog sabora 431. godine, koji je Mariju proglasio Bogorodicom, jer je Sin Očev u njoj uzeo tijelo i postao jednim od nas, potpuno se sjedinio s onim jedinstvenim i neponovljivim čovjekom Isusom iz Nazareta, sinom Marijinim. Bog i čovjek su tako postali jedno u njezinu djevičanskom krilu, te Mariju ne nazivamo  samo  čovjekorodicom, nego i Bogorodicom. U Sinu Očevu i sinu Marijinu mi smo postali baštinicima Božjim, sinovima u Sinu, kako kaže apostol Pavao u poslanici Galaćanima. Biskup je pozvao nazočne da Božjem djelu u jaslicama pristupe s Marijinim i pastirskim raspoloženjem. Istaknuo je da sv. Luka u današnjem evanđeoskom ulomku oslikava pastire kao ljude hitre, budne svim svojim osjetilima, pogledom, sluhom, riječju, cjelovitošću bića koju nazivamo vjerom. Tu cjelovitost vjerničkog pristupa događaju Isusova rođenja i udioništvo u njemu evanđelist još sažetije i snažnije prikazuje na Mariji, tvrdeći da je ona sve događaje Isusa Krista pohranjivala i prebirala u svom srcu i od njih živjela. Biskup je poželio nazočnim vjernicima da po pastirskom i Marijinu modelu pristupaju Isusu Kristu u započetoj godini te im ona tako bude blagoslovljena i nova.

Osvrćući se na želje koje ljudi ovih dana u hrvatskim medijima izriču za novu godinu,  biskup je primijetio kako se u njima očituje svojevrsna nesposobnost izraziti ono po čemu bi nastupajuća godina mogla biti nova, te nabrajaju različite stvari, ali nitko ne spominje da nam je potreban Isus Krist kao jedina pobjednička novost u smrtnoj ostarjelosti našeg postojanja. Kazao je kako je idući na ovu prvu ovogodišnju misu susreo one koji su izveli svoje kućne ljubimce na šetnju, istaknuvši da smo svi mi ljubimci Isusovi te da mu u novoj godini trebamo pružiti ruku kako bi nas on poveo putovima novosti života, koja nije u novom automobilu, novom odijelu ili u bilo čemu drugom materijalne naravi, nego u ljudskom srcu, u dubini našega bića, kad dopustimo da Isus Krist snagom ljubavi s križa u njemu pobjeđuje nemoć, zlo, grijeh i samu smrt. Novost koju donosi Isus Krist nije ograničenog vijeka trajanja, poput proizvoda koje kupujemo u trgovinama, naglasio je biskup, i poručio nazočnima da u novoj godini ne dopuste da postanu potrošna roba s određenim vremenskim trajanjem, nego da žive u novosti Isusa Krista po kojem su određeni za vječnost. Pozvao ih je da Marijinom pomoću tu istinu na početku nove godine pohrane u svoje srce.

Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao nazočnima da im je Isus Krist u ovoj svetoj misi pružio svoju spasiteljsku ruku te poželio da svojom svakodnevnom molitvom, nedjeljnom svetom misom i životom po vjeri ostanu tijekom ove godine trajno povezani s njime, zazvavši Božji blagoslov na sva njihova plemenita nastojanja.