Bogojavljenje u požeškoj Katedrali

183

Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz Župe sv. Terezije Avilske. Neposredno pred početak slavlja skupina vjeroučenika odjevena u kraljeve i anđele, pod vodstvom vjeroučiteljice s. Karoline Mićanović, izvela je prigodni recital, kojim je nazočnima predstavila otajstvo Bogojavljenja, i ujedno ih podsjetila na  Dan Svetog Djetinjstva, koji Crkva također danas slavi te ih pozvala da dadnu novčani prilog za siromašnu djecu u misijskim zemljama. Pozdravljajući sudionike svete mise biskup Antun je rekao da su ih djeca svojim programom već uvela u otajstvo današnje svetkovine, koja se liturgijski naziva »Bogojavljenje«, istaknuvši da na Božić slavimo Isusovo rođenje po tijelu u skrovitosti betlehemske štalice, a danas njegovu objavu bogotražiteljima mudracima s istoka kao Sin Očev, koji će svojom mukom i smrću sve ljude bez obzir na rasu i naciju povesti u puno zajedništvo Božjeg života. Spomenuo je da zbog svoje snažne univerzalističke poruke svetkovina Bogojavljenja ima misijsku dimenziju, slavimo ga kao Dan svetog djetinjstva, te djeca diljem svijeta nastoje očitovati osjetljivost za siromašnu djecu u misijskim zemljama, i tu osjetljivost bude u drugima. Pozvao je nazočne da se poput mudraca poklone Isusu Kristu, da budu molitelji za sve ljude za koje je on umro, i da dadnu svoj prilog za gladnu djecu u misijama.

U homiliji biskup je zapitao nazočne je li se i oni ubrajaju među onih 70 % građana Republike Hrvatske, koji su kako kažu neka istraživanja javnog mnijenja na postavljeno anketno pitanje odgovorili kako smatraju da ona ne ide u dobrom smjeru. Kamo to Hrvatska zapravo treba ići te zbog čijih i kakvih opredjeljenja ona ne ide dobro u svoju budućnost, dodatno je zapitao biskup.  Rekao je da odgovor na ta izazovna i uvijek aktualna pitanja daje Božja riječ naviještena u misnim čitanjima današnje svetkovine, u kojima na snažan način dolazi do izražaja važnost koračanja u Božjem svjetlu. Prorok Izaija u prvom čitanju naviješta da postoji Božje svjetlo koje ljudima omogućuje da dobro vide kuda treba krenuti, i kojim putem valja hodati. Slično tome i Matejev evanđeoski ulomak govori da su mudraci s istoka krenuli za zvijezdokm, i vođeni svjetlom svoga razuma pronašli dijete u naručju majke, a svjetlom vjere u tom djetetu prepoznali Božju prisutnost i razumjeli tko su oni i do kuda u životu mogu s njime stići.

Ustvrdio je da nas evanđeoski ulomak podsjeća na tri vrste ljudi. To su ponajprije oni koji se poput mudraca daju pokrenuti razumom i srcem, te obasjani svjetlom razuma i vjere tragaju za dubinom i smislom svoga postojanja, otkrivaju sebe u dimenziji onostranosti te s Bogom izgrađuju svoju sadašnjost i budućnost. Drugoj vrsti pripada kralj Herod i njegovi velikaši. To su oni koji sebe i svoju budućnost gledaju kroz vlastiti interes i sebičnost, i koji se  u ostvarivanju svojih ciljeva služe drugima, oni su sredstvo njihova sebičnog interesa, spremni poput Heroda i ubijati druge ljude, od nevine dječice do Ivana Krstitelja, ostaju zarobljenicima samih sebe, s njima se ne može nikamo stići.  Treća pak vrsta ljudi jesu ondašnji svećenici i pismoznanci, koji su istražili i doznali da se Mesija ima roditi u Betlehemu, ali u svom konformizmu i samodostatnosti nisu imali poniznosti koja bi otvorila njihovu pamet i srce te prepoznaju tko je Isus Krist za njih, i do kamo s njime mogu stići. I oni su poput Heroda i njemu sličnih ostali na kratkovidnoj, kratkoročnoj i površnoj razini života, kazao je biskup. Nisu bili sposobni razumjeti »rasporedbu milosti Božje«, o kojoj govori sv. Pavao u drugom čitanju iz poslanice Efežanima.

Biskup je pojasnio da je hrvatska riječ »rasporedba« prijevod grčke riječi »oikonomia«, ekonomija. Ustvrdio je kako mnogi ljudi u Hrvatskoj smatraju  da je loše ekonomsko stanje razlog uvjerenja da naša zemlja ide krivim putem, i da će ona krenuti u pravom smjeru kad bolje profunkcionira tzv. tržišna ekonomija. Naglasio je da je čovjek više od proizvođačko-potrošačkog bića, on hoće dublje i više, traga za smislom te da apostol Pavao svjedoči kako se to ostvaruje putem ekonomije milosti Božje, to jest njegove naklonjenosti prema nama ljudima, poput majke koja je cijelim svojim bićem naklonjena svom djetetu, živi za njega te ono upravo tim putem spoznaje i ostvaruje svoj pravi identitet, svijest o svojoj jedinstvenosti. Današnja nam svetkovina svjedoči, nastavio je biskup, da je Bog u Isusu Kristu do vrhunca iskazao svoju naklonost – ne samo prema pripadniku jednog ili drugog naroda – nego prema svakom čovjeku. Pozvao je sudionike slavlja da poput mudraca u poklonstvenom stavu poniznosti, dopuste Isusu Kristu da im svojom božanskom svjetlošću obasja pamet i srce, te da se i danas u Hrvatskoj zauzimaju za ekonomiju milosti Božje kojom je Bog tijekom više od trinaest stoljeća iskazivao naklonost hrvatskom čovjeku, obdarivao ga svojom moćnom ljubavlju u kojoj je prepoznavao svoju veličinu, dostojanstvo i smisao.

Još je dodao da nam je na našem životnom putu potrebno tako snažno svjetlo kao što je Isus Krist svojom pobjedom nad smrću, da bismo poput mudraca dobro vidjeli kročiti prema konačnoj domovini, cilju našeg postojanja. Vrativši se na početku postavljenom pitanju, biskup je poručio nazočnima da Hrvatska sigurno ide dobrim putem po onima koji trajno žive ekonomiju milosti, da su među takvima svi nazočni u Katedrali koji – obasjani Isusovim svjetlom i osnaženi njegovim Duhom – odvažno svjedoče dostojanstvo koje im je on darovao. Zahvalio je djeci što su uprizorenjem kraljeva s istoka usmjerili pogled sudionika svete mise na Boga i bližnjega, osobito na onoga u potrebi, te potaknuli da se s još većom opredijeljenošću svrstaju među ljude svjetla.

Na svršetku misnog slavlja biskup je podsjetio sudionike slavlja da je voda, koja je blagoslovljena u predvečerje današnje svetkovine, odnosno voda kojom su ih svećenici škropili tijekom božićnog blagoslova njihova doma, znak da oni nisu bilo tko, nego da su po krštenju u Isusu Kristu uvršteni među Božje sinove i kćeri, postali dionici božanskog života. Poželio im je da im u toj svijesti protekne današnja svetkovina te je na sve njih zazvao Božji blagoslov. Nakon svete mise djeca su, odjevena u kraljeve i anđele s kutijicama u rukama na izlazu iz Katedrale sabirala novčani prilog za siromašnu djecu u misijskim zemljama.

Potom su se svećenici s ministrantima uputili u Biskupski dom gdje je održano slavlje njegova blagoslova a u popodnevnim satima biskup je blagoslovio župnu kuću sv. Terezije pokraj Katedrale.