Prva korizmena kateheza: “I pođoše za njim”

243

1. susret, 23. veljače 2018. godine

»I pođoše za njim …“

(Kateheza se može čitati dijaloški. Svjetlija slova su razmišljanje mlade osobe, a tamnije tiskana slova su odgovor i poticaj zrelije osobe.)

Mladost je doba u kojem naviru mnoga pitanja, želje, a s druge strane, i mnoge su ponude. Mnoštvo pitanja stvara nemir u dubini svakog mladog čovjeka. Tjeraju ga u potragu za odgovorima, za putem kojim treba ići. Odgovori ga umiruju ili uznemiruju. Svaki izbor i svaki pokušaj je način isprobavanja i stvaranja osobnih iskustava. Mlada osoba želi otkriti je li nešto dobro ili loše. Kada mladić ili djevojka otkriju da su izabrali pravi put u njima raste radost, mir i sigurnost.

Tko sam ja?
Zašto sam na svijetu?

Dovoljno je da pogledaš u svoju nutrinu i iz nje svakodnevno pomalo svijetu daruješ one osjećaje, misli, spoznaje koje te kroz odrastanje ispunjaju, ono što u tvojoj nutrini godinama raste i sazrijeva. Trebaš otkriti svoje darove, želje, potrebe, misli i, tamo gdje živiš, tamo ih upotrijebiti. Trebaš otkriti plodno tlo gdje možeš rasti, gdje možeš najbolje izraziti i darovati svoju kreativnost, upotrijebiti i utjeloviti svoje darove. Sam možda ne možeš postići mnogo. Ali možeš se s onima koji su ti dani udružiti, spojiti različite darove, potrebe i mogućnosti i u zajedništvu činiti velika i radosna djela.

Tko mi može najbolje otkriti tko sam i koji su moji talenti?

Po Izaiji proroku Gospodin ti govori: „Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima“. (Iz 49,16) Nitko te ne poznaje kao tvoj Stvoritelj, nitko ne zna tvoje mogućnosti i granice kao onaj koji ti ih je dao. On ima s tobom svoj plan, za tebe je odredio mjesto, zadatak, ljude s kojima se možeš ostvariti i ispuniti svoj životni poziv. Jedini način da to učiniš je da se njemu prepustiš da te vodi i svaki svoj dan živiš na njegovu dlanu. Što god život donio, teškoće i padove, uspone i radosti, iskušenja i tamu, kroz sve to možeš proći samo ako prihvatiš da si malen i slab i ako ostaneš u Božjoj blizini.
Poniznima daruje milost! Kad prihvatiš ono što ne možeš promijeniti i šutke nosiš svoj križ, kad strpljivo podnosiš nepravdu i ne nalaziš ljudsku utjehu i ispriku, on daruje milost. Povjeri mu svoju brigu jer on te najdublje može razumjeti, dati ti snagu i pokazati put.

Što me usrećuje? Koji je moj put?

Kada si odlučio slijediti Krista nisi izabrao lagodniji put, nitko ti nije rekao da će biti lako i bez križa. Ali sam te Isus bodri i poziva: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu“ (Mt 7,13). „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći“ (Lk 13,24). Svijet ti nudi šarenilo, izvanjsko veselje, izgled, moć i bogatstvo. I to su pozitivne vrijednosti ako ti vladaš njima, a ne one tobom. Ali ne koriste ništa ako postanu jedine vrijednosti i smisao tvog života. Tada te vode u propast. „Duh je onaj koji oživljuje…“ (Iv 6,63a). Ako je svaki tvoj dan ispunjen Kristovom blizinom i njegovom snagom, tada Krist sve što te snađe, okreće na dobro. I tuđe povrede, i križevi, i nemoći, i boli u Kristovim rukama postaju ono što te izgrađuje, mijenja, vodi na pravi put. Dan ispunjen Kristovom blizinom je ispunjen molitvom, euharistijom, praštanjem, dobrom nakanom i pouzdanjem u njega i onda kada ti drugi čine zlo. Takav život ispunjen je radošću i siguran je put do vječnosti.

Što uopće u životu želim, što trebam, što moram?
Za što sam i za koga sam odgovoran?

„Sve je slobodno!“ Ali – sve ne koristi. „Sve je dopušteno!“ Ali – sve ne saziđuje. Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga“ (1 Kor 10,23-24).

Razmisli, jesi li doista slobodan? Je li ti nakon tvojih razmišljanja i postupaka savjest mirna i čista? Postavi si i pitanje: „Iscrpljujem li previše svoje roditelje i ukućane?“ Obitelj nije zajednica u kojoj samo primamo i uzimamo. Ako roditelji u obitelj ulažu sve što jesu i sve što posjeduju, onda trebaš i ti početi činiti tako. Ako je tvoj moto: „Što manje – to bolje!“, onda ih doista iscrpljuješ i iskorištavaš. Takvim stavom možeš pomoći zlu da stvara nemir u tvojoj obitelji. Tvoji roditelji čine sve za tebe, za svoju obitelj. Na prvom im je mjestu dobro drugih. Možda si ti u fazi života kada više misliš na sebe nego na dobro drugoga, ali korak po korak trebaš početi uvježbavati male nesebičnosti. Počni pomagati ukućanima, prešuti ironične odgovore i pravdanja, napravi ono što roditelji traže prije no što se umore i odustanu. Sada, u mladosti, polako preuzimaš odgovornost za svoju obitelj, sadašnju i buduću. I o tebi ovisi mir i zajedništvo u njoj. Na taj način se ugrađuješ u njezine temelje i počinješ stvarati čvrsto tlo za svoj novi dom. Stvarajući dobre odnose s Isusom i s ljudima koji su ti dani, dobivaš najbolje saveznike za stvaranje nove i sigurne budućnosti za svoju obitelj, kršćansku zajednicu i za svoju domovinu.