Korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije

288

U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, 17. veljače održana je korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije. Voditelj duhovne obnove pod naslovom  »Put do vjere. Biblijski uzori odgoja u vjeri« bio je p. Niko Bilić, isusovac, profesor Svetog Pisma Starog zavjeta na Filozofsko-teološkom studiju Družbe Isusove u Zagrebu. U svom nagovora p. Bilić je na temelju  tri biblijska primjera: sklapanje saveza s Abrahamom, prijelaz preko Crvenog mora pod Mojsijevim vodstvom i evanđeoskom prispodobom o milosrdnom Ocu, progovorio o pedagogiji iskusnog vođe i odgojitelja. Nakon nagovora uslijedilo je pokorničko bogoslužje i prigoda za svetu ispovijed u crkvi sv. Lovre, te misno slavlje koje je predvodio požeški biskup  Antun Škvorčević.

Pozdravljajući nazočne vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri biskup je izrazio radost što su se na početku korizme okupili na duhovnoj obnovi i time posvjedočili kako nisu ravnodušni na stanje svoga srca, duše i savjesti, i da na tom području žele nešto sa sobom početi. Pozvao ih je da se u ovom misnom slavlju otvore onoj moćnoj i milosrdnoj ljubavi koju je Isus Krist posvjedočio prema nama na križu.

U homiliji je biskup podsjetio nazočne da je danas obljetnica smrti dr. Tomislava Ivančića, te je parafrazirao pitanje koje je on često postavljao: „Kako je vjeroučiteljska duša?“ Izrazio je uvjerenje da će im ova duhovna obnova pomoći da obnove svijest o tome tko su oni kao vjeroučitelji u Požeškoj biskupiji, da su  biskupovi suradnici u njegovu poslanju naučavanja, ovjerovljeni kanonskim mandatom za to poslanje. Podsjetio ih je da je Isus imao velikih poteškoća s učiteljima, pismoznancima i farizejima, kako svjedoči i današnji naviješteni evanđeoski ulomak. Zabilježio je evanđelist da su oni redovito negodovali, prigovarali i mrmljali na sve što je Isus govorio i činio. Ustvrdio je kako je Isus upozoravao na nesklad kod tih učitelja koji je postojao između onoga što su drugima govorili i onoga što su sami živjeli, odnosno na prijetvornost kojom su izvana očitovali ono što nije imalo pokrića u njihovoj nutrini. Napomenuo je kako Isusu nije stvarao poteškoće njihov nauk koji je bio pravovjeran – sâm je jednom zgodom ljudima izričito rekao neka čine ono što im pismoznanci i farizeji  govore – nego njihov praktični život, i zato je ljude poticao da ne čine ono što čine farizeji i pismoznanci. U tim smislu biskup je poručio nazočnim vjeroučiteljima da je korizma prikladno vrijeme u kojem ih Crkva poziva da provjere u kakvom je odnosu njihova nutrina i vanjština, je li ih ono što izlazi iz njihove nutrine onečišćuje ili čini čistima. Ustvrdio je da će, ako budu čisti iznutra i sve oko njih biti čisto, a ako budu nečisti iznutra, i sve oko njih će biti nečisto. Naglasio je da je čovjekova nutarnja nečistoća posljedica istočnog grijeha, ali i njegove osobne negativnosti, sebičnosti i zloće. Duhovno se obnavljati znači zaustaviti se pred svojim duhom, koji je ranjen i onečišćen zlom, i nastojati oko njegova ozdravljenja i očišćenja koristeći se jedinim učinkovitim lijekom – bezgraničnom i milosrdnom Božjom ljubavlju.

Na temelju prvog dnevnog čitanja iz Knjige proroka Izaije biskup je upozorio kako Bog Židovima obećava svoja dobra ako oni prije toga budu učinili ono što on od njih zahtijeva na socijalnoj razini. Pojasnio je da to ne znači kako je Bog ucjenjivačko biće koje svoju naklonost i pomoć ljudima uvjetuje njihovim prethodnim dobrim djelima, već da Bog poštuje čovjekovu slobodu, koja u sebi uključuje i potresnu mogućnost da on odbije Boga, i ostane zarobljen svojim nemoćima i svojom zloćom. Kad bi Bog otvoreno nastupio svojom božanskom moću i snagom, primjerice kad poziva nekoga u duhovno zvanje, da postane svećenik, redovnik ili redovnica, on bi na neki način prisilio tu osobu da mu se odazove i pođe za njim.

Na primjeru poziva carinika Mateja, koji je iznutra  bio porobljen strašću za posjedovanjem materijalnih dobara, ali je odgovorio na Isusom poziv i pošao za njim, o čemu govori ulomak današnjeg evanđelja, biskup je ustvrdio da se Matejeva sloboda uvjerila u istinitost i snagu Božjega Duha i dala se od njega pokrenuti. Nije učitelj onaj koji puno pripovijeda, nego onaj koji puno sluša nutarnji Božji glas, i koji ga znade pretočiti u svjedočanstvo života, ustvrdio je biskup. Naglasio je da Hrvatskoj danas nisu potrebni učitelji farizeji koji mrmljaju, nego učitelji svjedoci, čija je izvanjsko ponašanje pokrenuto Božjim Duhom u njihovoj nutrini. Pozvao je nazočne da ove korizme dopuste Bogu da svojim glasom i prisutnošću prodre u dubinu njihova srca, da ih iznutra pokrene na djelotvornu ljubav prema Bogu i bližnjemu, te budu osjetljivi jedni za druge puni onog suosjećanja i milosrđa koje je sadržano u latinskoj riječi »caritas« (charis). Poželio je da im ova korizma bude uspješna, ne po onome što će oni učiniti, nego po onome što će omogućiti Bogu da on učini po njihovim djelima.

Na koncu misnog slavlja biskup je vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri pozvao da u svojim župama sudjeluju na ostvarivanju programa korizmenih kateheza petkom za mlade, povezanih s pobožnošću križnog puta. Pozvao je vjeroučitelje u srednjim školama da osobitu pozornost posvete mladićima i djevojkama koji pokazuju određenu sklonost prema duhovnom zvanju, pomognu im da u sebi otkriju trag Božjeg poziva, prepoznaju da ih Bog zove, i da mu se spremno odazovu. Također ih je pozvao da potaknu mlade na sudjelovanje na 20. Biskupijskom križnom putu mladih, koji će se održati 10. i 11. ožujka, a ovogodišnje krizmanike iz župa Katedralnog arhiđakonata da organizirano dovedu u Katedralu na misu posvete ulju na Veliki četvrtak. Zahvalio je p. Niki Biliću za spremnost kojom je prihvatio predvođenje duhovne obnove, a djelatnicima Katehetskog ureda za njezinu organizaciju.