Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Jasenovcu

238

U župnoj crkvi u Jasenovcu, 23. ožujka održana je središnja proslava Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. Molitveno-pokorničko slavlje predvodio je celjski biskup Stanislav Lipovšek u zajedništvu s domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom u miru Marinom Srakićem i srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem te  dvadesetak svećenika, među kojima je bio Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, članovi požeškoga Stolnog kaptola te svećenici Novljanskog dekanata na čelu s dekanom Milanom Vidakovićem. Na slavlju je bio nazočan i o. Dragan Antonić, izaslanik slavonskog episkopa gospodina Jovana Ćulibrka, te igumanija majka Serafima iz jasenovačkog manastira. Pozdravljajući nazočne hodočasnike, napose oko 200 pješaka koji su pod vodstvom novoljanskog župnog vikara Krune Jurakovića prepješačili dvadeset kilometara, te slušatelje Katoličkog radija koji je izravno prenosio slavlje, biskup Antun je ustvrdio da je znakovito što se danas nalazimo na hodočašću Gospi Jasenovačkoj nedaleko obale rijeke Save, gdje brojni požrtvovni ljudi ovih dana ulažu velike napore kako bi spriječili da nabujala voda potopi naselja i uništi mnoga dobra mukom stečena. Iskazao im je zahvalnost i zamolio Gospodina da im dadne snage da uspiju u svom plemenitom djelu. Rekao je da nas sadašnja opasnost da rijeka Sava probije nasipe i potopi sve oko sebe, „podsjeća kako je u jasenovačkom logoru, na bleiburškom križnom putu, na brojnim drugim mjestima za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, te u Domovinskom ratu, rijeka zla probila sve moralne brane, i odnijela mnoge nedužne ljude u smrt, nanijela neizmjernu štetu, kako pripadnicima srpskog, tako hrvatskog, židovskog, slovenskog, romskog i drugih naroda“. Kazao je da je Gospodin Isus na križu ljubavlju pobijedio zlo i smrt te svojim uskrsnućem postao našom nadom da zlo i zločin nemaju zadnju riječ, te pozvao nazočne da se na poticaj sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije, sabranim vjerničkim srcem spomenu svake od tih žrtava, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili neku drugu pripadnost, te ih povjere Božjoj pravdi i ljubavi, očituju kajanje za sve naneseno zlo, zamole oproštenje od onih kojima je zlo naneseno, oproste onima koji su im nanijeli zlo, te zahvale za one koji su iz vjernosti prema Bogu podnijeli mučeništvo. Također ih je pozvao da, dok večeras mole da Sava ne probije nasip u Jasenovcu i drugim okolnim mjestima, uprave „svoju molitvu Gospodaru povijesti da prosvijetli srca i savjesti ljudi u našoj hrvatskoj domovini, susjednim zemljama i u svijetu, da zlo ne probije branu ni jedne ljudske savjesti, te da nitko ne povjeruje kako se putem zločina, nasilja i ubijanja može postići neki cilj“. Izrazio je radost što je za ovu prigodu, na hodočašće Gospi Jasenovačkoj iz Slovenije došao celjski biskup Stanislav Lipovšek, moliti za sve jasenovačke i druge žrtve, napose za sedmoricu slovenskih svećenika, ubijenih u ovdašnjem logoru, te zahvaljivati Bogu za nekoliko stotina slovenskih svećenika spašenih u Hrvatskoj zauzimanjem nadbiskupa Alojzija Stepinca 1941. i 1942. godine, od kojih je više od stotinu našla utočište u požeškoj Kolegiji, zgradi današnjeg sjedišta Požeške biskupije. Biskup Antun je naglasio da nas duboko povezuje žrtva nedužno stradalih ljudi u Hrvatskoj i Sloveniji. Zamolio je Presvetu Bogorodicu, Isusovu vjernu pratilju na križnom putu, da ona svojom majčinskom blizinom i zagovorom u svom jasenovačkom svetištu prati i pomaže njihovo djelo pokore i molitve za žrtve kojih se danas spominjemo.

U homiliji biskup Stanislav je zahvalio biskupu Antunu na pozivu da upravo danas kad Požeška biskupija slavi Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika predvodi sveto euharistijsko slavlje i bude molitelj za sve jasenovačke žrtve među kojima je bilo i Slovenaca, također i sedmorica svećenika, za koje je molio prigodom svoga prvog dolaska u Jasenovac, 20. studenog prošle godine. Naglasio je „da i Crkva u Sloveniji itekako treba gajiti obnovu čišćenja pamćenja i spomena mučenika, jer i kod nas postoji više od 600 do sada otkrivenih grobišta i mučilišta, a ima ih i još puno neotkrivenih“, na kojima su „stradali mnogi nevini ljudi, ponajviše civili, pripadnici raznih nacija, a među njima opet najviše je bilo Hrvata i Slovenaca“. Ustvrdio je da je „veliki križ, teret i povijesna obveza naših mjesnih crkava da iskazujemo i odajemo dostojnu čast i zahvalnost našim mučenicima, svjedocima vjere i ljubavi za Isusa Krista, za njegovu Crkvu, za svoj narod i svoju domovinu“. Pozvao je nazočne da kao učenici Isusa Krista tu povijesnu obvezu izvrše na najbolji od svih načina, a to je put „praštanja i traženja oprosta“, kako ga je nazvao sv. Ivan Pavao II. prigodom svoga prvog pastoralnog pohoda Hrvatskoj 11. rujna 1994. u Zagrebu, jer je put praštanja i traženje oprosta „jedini izlaz iz mukotrpnih i najčešće besplodnih, desetljetnih pokušaja traženja rješenja i odgovora na sva ta pitanja“. Pozvao je nazočne da im u njihovim nastojanjima praštanja i traženja oprosta Božja Riječ bude svjetlo. U tom smislu razložio im je misna čitanja. U prvom čitanju prorok Jeremija, koji je proživio mučenički život u svjedočenju za Boga, žali se zbog činjenice da njegovi sunarodnjaci nisu prihvatili Božju poruku o potrebi činjenja pokore i obraćenja na putu istine i pravde, koju im je on prenosio; štoviše, što su ga zbog toga progonili i smišljali mu smrt. Biskup Stanislav je naglasio da su tijekom povijesti Jeremijinu sudbinu doživjeli brojni svjedoci Božje ljubavi, istine i pravde, među njima i brojni mučenici jasenovačkog i drugih logora širom svijeta, koji su bili progonjeni i otjerani u mučeničku smrt. I sâm Gospodin Isus Krist doživio je progon i osudu na smrt od ljudi koji su ga pokušali kamenovati, kako se veli u današnjem evanđeoskom ulomku. Rekao je da taj neshvatljivi čin kojim čovjek uzima kamen da ga baci na svoga Stvoritelja nije ondje završio, nego da se mnogo puta ponovio kroz povijest,  „i ovdje u Jasenovcu, i na mnogim drugim mjestima, gdje su ljudi uzimali kamenje, pušku ili nož da bi ih bacili ili upotrijebili protiv svoga brata i sestre, a time i protiv samoga Isusa Krista koji reče: ‘Zaista, zaista kažem vam, što učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’“.

Biskup Stanislav izrekao je zahvalnost Požeškoj biskupiji što je pokrenula molitveno-pokorničko slavlje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, rekavši da samo molitva i pokora daju snagu i poticaj kršćanima da uzmognu ustrajati na Isusovu putu i poput njega opraštati onima koji ne znaju što čine. Također je naglasio da takav molitveno-pokornički spomen predstavlja poticaj da se što više unaprijedi povijesno utemeljeno i znanstveno objektivno istraživanje svega onoga što se zbivalo u prošlosti slovenskog i hrvatskog naroda. Napose je zahvalio biskupu Antunu što je svojom knjigom „Gostoprimstvo Katoličke Crkve prognanim slovenskim svećenicima u Požegi (1941.-1942.)“, koja je objavljena 2008. godine, podsjetio na žrtvu progonjenih slovenskih svećenika te na velikodušnost bl. Alojzija Stepinca kojom ih je primio i rasporedio po župama Zagrebačke nadbiskupije, i na taj način spasio od logora i smrti. Spomenuo je da msgr. Juraj Batelja, postulator u procesu kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, priprema knjigu na slovenskom jeziku »Bl. Alojzij Stepinac in pregnani slovenski duhovniki med 2. svetovno vojno«, koja će spomenutu knjigu biskupa Antuna nadopuniti zahvalnim pismima i svjedočanstvima progonjenih slovenskih svećenika koje je bl. Alojzije Stepinac očinski i bratski primio. Tim svjedočanstvima biskup Stanislav je pridodao i svoje osobno svjedočanstvo koje ga je obilježilo za cijeli život, kad je još kao mali ministrant u svojoj rodnoj župi više puta slušao svoga župnika dok je govorio: »Neka mi nitko ne kaže niti jednu riječ protiv kardinala Stepinca. On je nas progonjene svećenike osobno dočekao na zagrebačkom željezničkom kolodvoru i potom opet primio u ordinarijatu. Dao nam je sve što nam je trebalo. Poslao nas je na župe i tako nam spasio živote. On je svetac«. Završavajući homiliju biskup Stanislav je pozvao nazočne da danas na Cvjetni ili »Žalosni petak«, kad se po starom kalendaru slavila Majka Božja od sedam žalosti, pred likom Jasenovačke Majke Božje, u iskrenoj i usrdnoj molitvi, popraćenoj postom i pokorom, u svojim srcima otvaraju nove putove i stvaraju nove uvjete za praštanje i traženje oprosta.

Nakon popričesne molitve oblikovana je procesija s Gospinom slikom, u kojoj su brojni hodočasnici središtem Jasenovca iskazali Isusovoj Majci svoju odanost i ljubav. Po povratku procesije u crkvu, biskup Antun je predvodio molitvu predanja Blaženoj Djevici Mariji. Potom je zahvalio svima nazočnima što je njihovo otvoreno vjerničko srce večeras bilo prostor u koji je Bog mogao zahvatiti snagom svoga Duha, i zagovorom Isusove Majke u njih unijeti svoje svjetlo,  snagu i mir usred nemira ovog svijeta. Zahvalio je nadbiskupima Đuri i Marinu te biskupu Đuri što dolaskom na ovo slavlje u Jasenovac očituju naše metropolijsko zajedništvo. Napose je zahvalio celjskom biskupu Stanislavom za predvođenje slavlja i za riječ koju je uputio na hrvatskom jeziku. „Ponesite snagu vjere ovog naroda u Vašu Celjsku biskupiju, i neka ono što se večeras zbilo ovdje bude dar zajedništva naših mjesnih Crkava“, rekao mu je biskup Antun. Zahvalio je nazočnim svećenicima za sudjelovanje u slavlju, a napose za njihovu požrtvovnost u ispovjedaonici. Oca Dragana je zamolio da njegovoj preosvećenosti episkopu slavonskom gospodinu Jovanu prenese  pozdrave i zahvalnost za ono što on nastoji činiti sa svojim svećenicima, a u novije vrijeme i s monahinjama, da bismo ovdje u Jasenovcu molitvom, žrtvom i iskrenošću nastojali u naše povijesne rane dozivati Božju blizinu, kako bi one bile izliječene a ne produbljivane. Svima je zaželio sretan povratak njihovim domovima.