Veliki petak na požeškoj Kalvariji

Na Veliki petak, 30. ožujka u prijepodnevnim satima mnoštvo svijeta po sunčanom vremenu okupilo se na Kalvariji iznad požeškoga glavnog trga na pobožnost Križnog puta koju je predvodio biskup Antun Škvorčević. Na vrhu Kalvarije biskup je nakon molitve održao homiliju u kojoj je nazočnima rekao kako je znakovito njihovo današnje brojno okupljanje oko Isusova križa, koje podsjeća na dvadeset stoljeća čovječanstva tijekom kojih su ljudi u mnoštvima očitovali potrebu biti blizu Gospodinovu križu. Upitao se, što je zapravo privlačno u Isusovu križu da se oko njega okupljamo. Protumačio je to pojedinim činima koje je vidio kod sudionika Križnog puta. Među njima su i sveščići grančica od trnja koje su neki ubrali na Kalvariji, svjedočeći kako vjeruju da će uz nešto vlage i puno topline iz tih mrtvih trnovih grančica prolistati život. Istaknuo je kako je upravo to križ Isusov: Tvrd i trnovit, ali da ga je zagrijala toplina Božje ljubavi te je on izrastao Božjom pobjedom  nad smrću. Još je dodao, kako je zapazio da su se neki sudionici slabih nogu i nemoćna tijela oslanjali i na pojedine postaje križnog puta te tako naznačili da im je Isusov križ sigurnost u njihovim nesigurnim životnim situacijama. Potom je kazao:

„Želio bih danas, na Veliki petak, nakratko se zaustaviti s vama na našoj požeškoj Kalvariji pred snažnom porukom Isusova križa, povezanom s našim ljudskim iskustvom. U svakoga od nas duboko je upisana patnju i bol koja nas silovitom snagom odnosi u neke beskrajne dubine mraka, i kao da nas želi progutati, skončati u svojoj  – s jedne strane neupitnoj činjeničnosti – a s druge strane posvemašnjoj neuhvatljivosti. Patnja i bol ne pripadaju razini znanja, te im se učenjem ili znanstvenim putem ne može ući u trag, ostaju nedohvatljivi misterij.

Isus Krist je Božji odgovor na njihov izazov. On je postao čovjekom, ušao u beskraj naše boli i patnje, postao njihovim dionikom, došao im do dna na križu. No, kao Bog Isus je u taj beskraj  mraka unio ljubav, neizmjernu moć Božjega bitka, koja poput svjetla koje oslobađa od tmine pobjeđuje beskraj boli i smrti, ostvaruje puninu života, radost i smisao. Zato danas na Veliki petak sa svom pobožnošću, odanošću i ljubavlju posebno častimo i slavimo Isusov križ.

Pored toga, Isusov križ nas ohrabruje da prihvatimo vlastitu patnju i bol te je otvorimo njegovoj ljubavi kako bi je ona preobrazila u neizmjerni život, u pobjedu života nad smrću. Križ nas k tome potiče da patnjama naših bližnjih, siromašnih, osamljenih, bolesnih, poniženih pristupimo s našom malom i ograničenom ljubavlju te ih povjerimo neizmjernoj snazi njegova „za nas“ koja pobjeđuje našu osuđenost na smrt. Gdje god susretnemo patnju i bol, približimo je Isusovoj ljubavi na križu da ona bude preobražena u slavu uskrsnuća“, rekao je biskup. Zaključio je: „Isus Krist jučer i danas, ostaje naša jedina nada“. Homiliju je završio poklikom: „Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo! Jer si svojim svetim križem otkupio svijet“. Na to su svi nazočni zapjevali: „Krist danas i uvijeke naša nada, Maranatha“!