Susret trajne formacije mladih svećenika i đakona u Požegi

262

U Dvorani Bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi, 7. svibnja održan je mjesečni susret  trajne formacije mladih svećenika i đakona Požeške biskupije, na kojem je sudjelovao i biskup Antun Škvorčević. Nakon molitve Trećeg časa biskup je pozdravio svećenike i đakone, izrazivši radost što su se nakon hodočašća u Lurd i drugih pastoralnih događanja, među njima i slavlja svete Potvrde u župama, ponovno sabrali na susret trajne formacije. Osvrnuvši se na ulomak kratkog čitanja iz Knjige otkrivenja u kojem se govori o dubokim dimenzijama stvarnosti u koje nas uvodi uskrsli Gospodin, pobjednik nad smrću, potaknuo ih je da ispitaju kakvi su njihovi svećenički senzibiliteti i kazao: Ako mi svećenici ne vidimo i ne čujemo ništa više od onoga što vidi i čuje prosječni hrvatski čovjek, koji se pokušava snaći u svakodnevnoj zbrci na različitim razinama života, ako ne njegujemo sposobnost vjernički čuti, vidjeti i razumjeti sebe i stvarnost oko nas u njezinim dubljim dimenzijama, tada svi tonemo. Naglasio je da susreti trajne svećeničke formacije služe tome da najprije provjere i pročiste svoju osjetljivost za Isusa Krista i u njemu učvrste svoja  evanđeoska opredjeljenja.

Podsjetio ih da su se prošle jeseni dogovorili ostvarivati vrlo vrijedan program edukacije mladih za mlade, koje nazivamo animatorima, i pozvao da na ovom susretu provjere što je od tog programa ostvareno, te što je potrebno još učiniti do konca tekuće školske godine. Napomenuo je da su središnja tema ovog susreta određena pitanja, koja su pokrenuli događaji proteklih tjedana, od ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru, do inicijativa određenih građanskih udruga da prikupljaju potpise za raspisivanje referenduma o spomenutoj Konvenciji, odnosno o novom izbornom sustavu. Svoje uvodno razmišljanje biskup je zaključio tvrdnjom da svećenici u formiranju svojih stavova s obzirom na spomenuta pitanja trebaju imati evanđeoska polazišta i da samo na taj način najbolje služe hrvatskom čovjeku.

Potom je Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda izvijestio o provođenju programa edukacije animatora. Rekao je da su koncem siječnja i početkom veljače ove godine održane radionice osnovne edukacije u Požegi, Novoj Gradiški i Virovitici, u kojima je sveukupno sudjelovalo oko pedeset animatora. Najavio je da će za njih biti organiziran dvodnevni susret specijalističke edukacije u Dubokoj kod Velike, idućega 19. i 20. lipnja te je pozvao dekanatske povjerenike da započnu s pripremama i prijavama. Potom su dekanatski povjerenici izvijestili o iskustvima koja imaju sa spomenutim susretima odnosno radionicama osnovne edukacije.

U središnjem dijelu programa biskup Antun je mladim svećenicima i đakonima pojasnio neka pitanja s obzirom na Istanbulsku konvenciju i njezino značenje te progovorio o referendumskoj inicijativi dviju građanskih udruga, koje su za svoju akciju zatražile potporu Crkve. Cilj je pomoći mladim svećenicima da budu nositelji pastoralne jasnoće s obzirom na ta pitanja. Govoreći o rodnoj ideologiji, ustvrdio je da taj pojam višeznačan, i da su se zbog toga očitovali određeni nesporazumi u raspravi oko ratificiranja Istambulske konvenciju. Podsjetio je da se pojam roda počeo upotrebljavati u krugovima feminističkih udruga prije pedesetak godina, i da on podrazumijeva društveno određenje muškarca i žene, odnosno muškosti i ženskosti. Riječ je o sociološkoj definiciji roda, koja je polazila od biološke spolne određenosti. Pojam „roda“ (engl. gender) u sociologiji je uvela Ann Oakley kako bi naznačila razliku između spola kao biološke datosti muškarca i žene, te roda kao društveno dodijeljene ženskosti i muškosti, dugovane različitim društvenim okolnostima, kulturama i vremenima u kojima se muškarcima i ženama daju različite uloge, stvarajući nejednakost koju je potrebno prevladati. U psihološkom pak poimanju rod se odnosi na individualni identitet, i označava način na koji netko osobno doživljava svoju muškost ili ženskost, te je moguće da se u njoj ne osjeća dobro i očituje želju promijeniti je, te u tom okviru govorimo o gender ideologiji koja je sa stanovišta kršćanske antropologije neprihvatljiva. Biskup je naveo Postsinodalnu apostolsku pobudnicu pape Franje „Radost ljubavi“ – „Amoris laetitia“, u kojoj kaže zašto ona nije prihvatljiva: „Rodna ideologija predstavlja društvo bez razlika među spolovima i razgrađuje antropološki temelj obitelji. Štoviše, rodna ideologija traži ljudski identitet koji može sam odrediti svoj individualni oblik te se mijenjati tijekom vremena. Rodna ideologija ulazi u obrazovne projekte i zakonodavne smjernice koji promiču osobni identitet i emocionalnu intimu koja je radikalno odvojena od biološke različitosti između muškarca i žene“. Pored toga biskup je podsjetio kako je papa Franjo u listopadu 2016. godine na svom pohodu Gruziji rodnu ideologiju nazvao „ideološkim kolonijalizmom“. Ustvrdio je da je „rodna ideologija veliki neprijatelj braka. Danas vlada svjetski rat protiv braka, koji se ne vodi pomoću oružja, već pomoću ideološke kolonijalizacije. Zbog toga je važno braniti brak od ove kolonizacije. Brak je nešto najljepše što je Bog stvorio.“

Biskup je spomenuo kako je polemika stvorena kod nas oko Istanbulske konvencije i nemogućnost vođenja mirne rasprave o navedenim pitanjima dovela do nesporazuma te je završila na političko-pravnoj razini i u razvrstavanju na protivnike i zagovornike Konvencije. Nije dovoljno vrednovano plemenito nastojanje Konvencije oko zaštite žene i obitelji od nasilja, niti su razmotrena relevantna etička pitanja s time povezana, napose s obzirom na mijenjanje prirodnog spola prema arbitrarnom biranju roda. Kazao je da je u Istanbulskoj konvenciji riječ prvenstveno o rodnoj ideologiji u smislu socijalno dodijeljene uloge ženama, za čija se prava i ravnopravnost zauzima i Crkva. Istaknuo je da u središnjem dijelu Konvencije postoje nejasnoće s obzirom na terminologiju rodne ideologije, što budi sumnju da ona otvara vrata biranju roda bez obzira na prirodni spol, na što je upozorio i predstavnik Svete Stolice kad se o njoj raspravljalo u Europskom parlamentu. Polazište Svete Stolice je utemeljeno u biblijskoj objavi koja tvrdi da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko te je rod neke osobe određen njezinom prirodnom spolnošću. Sveta Stolica odobrava definiciju rodne jednakosti i spolne ravnopravnosti muškarca i žene. Svaka je osoba uvijek najprije biće rođeno od jednog muškarca i jedne žene, mnogo prije nego što postane sposobno rađati drugi život. No, pri tom nije moguće zanemariti činjenicu da jednostavno postoje osobe koje se zbog fizioloških ili psiholoških razloga, zbog ćudljive biološke sudbine ili igre prirode, fiziologije ili duševnog stanja teško poistovjećuju sa spolom koji im je dodijeljen u trenutku rođenja, što se naziva rodnom disforijom. U takvim slučajevima Sveta Stolica podsjeća kako svakome pripada poštovanje koje proizlazi iz neotuđivog dostojanstva ljudske osobe, a ono uključuje i njezino tijelo. Stoga svećenik u svom pastoralnom djelovanju ne smije biti  protiv takvih ljudi i olako ih proglašavati nemoralnima, nego truditi se pronalaziti način kako im pomoći da prihvaćaju same sebe u prirodnoj spolnoj zadanosti.

Osvrćući se na stanje do kojeg bi mogla dovesti ratifikacija Istanbulske konvencije, biskup je podsjetio kako je Hrvatska Vlada 2014.-2015. već donijela zakonske propise o istospolnom partnerstvu i transrodnim osobama, kojima je na neki način izigrana referendumom potvrđena ustavna definicija braka kao zajedništva jednog muškarca i jedne žene, što već ima neke praktične posljedice u državnoj administraciji. Po biskupovu mišljenju ključno je evangelizacijsko pitanje kod nas, i opredjeljenje vjernika ravnati se prema Božjem zakonu i dobro oblikovanoj vlastitoj savjesti, bez obzira kakvi bili državni zakoni. Kazao je kako je u tom smislu znakovito ono što se dogodilo s kršćanima u rimsko doba, kada je malobrojna skupina vjernika, progonjena i ubijana, svojim evanđeoskim opredjeljenjima pobijedila moralno urušenu civilizaciju. Biskup je zaključio kako bi se evangelizacijskom pitanju kod nas trebalo posvetiti više pozornosti te s polazišta evanđeoskog uljudbenog sustava nastojati promicati dijalog na svim razinama hrvatskog društva. Kazao je mladim svećenicima da će to biti njihovo poslanje u godinama koje dolaze te da se za to trebaju još bolje osposobiti.

S obzirom na aktualne referendumske inicijative određenih građanskih udruga, biskup je naglasio da su one političke naravi, te da im kao takvima nije mjesto u crkvenim prostorima, nego  da se trebaju odvijati na javnim prostorima u skladu s važećim zakonskim propisima.

U nastavku susreta mladi svećenici i đakoni raspravljali su o različitim pastoralnim pitanjima koje susreću u vlastitom djelovanju, ponajprije iz pastorala mladih i duhovnih zvanja kojem se ove godine u Požeškoj biskupiji posvećuje posebna pozornost. Susret je završio molitvom u crkvi sv. Lovre, koju je predvodio Ivan Ereiz, župni vikar u Župi Sv. Leopolda Mandića u Požegi.