Spomen žrtava partizansko-komunističkog progona u Slatinskom Drenovcu

200

Požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Slatinskog i Našičkog dekanata  predvodio je 10. lipnja u Slatinskom Drenovcu svetu misu za oko 500 žrtava partizansko-komunističkog progona tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, ubijenih i bačenih u tamošnju masovnu grobnicu, „Slavonsku Jazovku“. Pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, među kojima su bili saborski zastupnici, županijski i općinski čelnici, biskup ih je podsjetio da su se okupili na mjestu gdje je zlo ostavilo teške tragove ponižavanja, progona i ubojstava brojnih ljudi. Istaknuo je kako ih se spominjemo u nedjelju nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova, u blizini nekadašnjeg dvorca pokraj kojeg je bila kapela Srca Isusova, svjedočeći tako da ne želimo biti na tragovima zla i zločina, nego na tragu srca, Božjeg milosrđa i praštanja, te u tom svjetlu promatrati sve one koje je zlo ponizilo i dodijelilo im smrt. Naglasio je da je za takav pogled potrebno čisto srce, nutarnja bistrina koju u nama može stvoriti samo Bog, te je sve nazočne pozvao da se pokaju za sebičnost i zloću koja ih udaljuje jedne od drugih, od Boga i od žrtava kojih se spominju.

U homiliji biskup je spomenuo kako nam je prošle godine u istoj prigodi obilna i ustrajna kiša okrenula pogled k zemlji da ništa ne vidimo na mjestu ljudskih stradanja, da danas oni koji su  okrenuti prema jakom suncu ostaju njime zaslijepljeni, ne mogu ponovno ništa vidjeti, i da tek ako se odkrenu od njega mogu u njegovoj svjetlosti točno promatrati stvarnost oko sebe. Pozvao je nazočne da ono što se dogodilo u Slatinskom Drenovcu ne gledaju kroz mrak počinjenog zla i zločina, nego u svjetlu Božje riječi koja im je naviještena. Kazao je kako nam ulomak iz Knjige postanka svjedoči da je Zli na prapočecima postojanja napastovao ljudsku slobodu te se ona opredijelila za zlo, uzrokovala čovjekovo stanje trajne ranjenosti u kojoj se svi rađamo. Ustvrdio je kako Zli neprestano uvjerava čovjeka da je korisno činiti zlodjela, da je on i onima koji su ovdje počinili zločin šapnuo kako se isplati ubiti osobe koji ne misle kao oni i koje nisu njihove političke orijentacije. Naglasio je kako je čovjek biće stvoreno za dobro i stoga ne može biti sretan kad čini zlo. Na to nas upućuje i pitanje „Čovječe, gdje si?“, koje je Bog postavio Adamu nakon počinjenog zla u današnjem prvom čitanju, podsjećajući ga da je opredijelivši se za zlo izgubio svoj izvorni identitet i potonuo u smrt. Biskup je rekao nazočnima da to isto pitanje „Čovječe, gdje si?“ s pravom  mogu danas uputiti onima koji su ovdje ubijali: tko si postao i do kuda si stigao ubojstvom drugih ljudi? Kako si mogao drugima dodijeliti smrt, dok si sam želio ostvarivati bolji život? Dodao je da pitanje „Čovječe, gdje si?“ trebamo uputiti danas i onima koji su žrtve zla i potražiti odgovor u Isusovoj žrtvi ljubavi za nas.

Biskup je podsjetio na našu nemoć pred zlom, istaknuvši da s obzirom na njega nema odgovora ni znanost, jer ono nije neki materijalni podatak koji se može dokučiti znanstvenim mjerilima, nego duhovna činjenica, stanje nemoći i mraka ljudskoga duha iz kojega njegova sloboda djeluje ubojito i razorno. Jedini koji ima odgovor na pitanje zla i pomaže u borbi protiv njega jest Gospodin naš Isus Krist koji se, kako svjedoči naviješteni evanđeoski ulomak, sučelio sa zlom i Zlim i koji je iz ljudi izgonio zloduha. Što je Bog u Isusu Kristu učinio s obzirom na njegovu porobljenost zlom i smrću, protumačio je apostol Pavao u drugom čitanju iz Druge poslanice Korinćanima, kad je ustvrdio da je Isus Krist na neki način prevario Zloga, koji je mislio da će i njega uništiti kad bude osuđen, ubijen i položen u grob. Međutim, on je ljubavlju jačom od smrti pobijedio zlo i Zloga, i darom svoga Duha omogućio svima da postanu dionicima njegove pobjede nad smrću i uđu u puninu života. U tom smislu, ustvrdio je biskup, oni koji su ubijeni ovdje u Slatinskom Drenovcu bili su samo tjelesno u rukama svojih ubojica, a u jedinstvenosti i neponovljivosti svoje osobe, ostali su u Božjem zagrljaju, u koji su bili položeni sakramentom krštenja i potvrde, kad je u njih utisnut pečat Isusova Duha, u čijoj je snazi on pobijedio smrt, i kad u slavlju sakramenta euharistije primaju zalog njegove pobjedničke ljubavi. Biskup je podsjetio da su među ubijenima u Slatinskom Drenovcu ili u njegovoj blizini ubijena i trojica svećenika: Ivan Đanić, župnik u Orahovici, Josip Martinac, župnik u Voćinu i Julije Bürger, župnik u Slatini. Kazao je da su se u kosturnici, izgrađenoj prošle godine smirile kosti svih ubijenih na ovom području, ali da vjeruje kako su se njihove duše smirile u Bogu, u onoj punini života koju im je Isus Krist omogućio za svu vječnost. Dodao je kako je zbog toga onima čije kosti ovdje počivaju zacijelo drago što su ih sudionici ovog spomena promatrali očima vjere, što se nisu bavili zlom i zločincima, nego ih promatrali u svjetlu Božje ljubavi.

Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio nazočnima za vjernost kojom svaka godine u nedjelju nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova dolaze na ovo mjesto posvjedočiti da oni koji su nedužni ovdje stradali  nisu prepušteni njihovu, a osobito ne Božjem zaboravu, jer Božja ljubav i božansko srce najbolje pamti. Zahvalio je Gospodinu Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću, što je žrtve Slatinskog Drenovca, kao i sve koji su stradali na drugim mjestima, uključio u svoju ljubav i što im je darovao puninu radosti lica svoga za svu vječnost. Zahvalio je saborskom zastupniku Josipu Đakiću, pomoćniku ministra hrvatskih branitelja Nenadu Križiću, i svima drugima koji su se zauzeli u organizaciji ovog spomen događaja. Također je zahvalio nazočnim svećenicima Slatinskog i Našičkog dekanata na čelu s arhiđakonom Vladimirom Škrinjarićem i dekanom Mladenom Štivinom. Ono što je upisano u božansku ljubav, traje svu vječnost, ustvrdio je biskup, i pozvao prisutne da se trude svojim opredjeljenjima vjere i dobrim djelima biti dionicima Isusove pobjede nad smrću i svjedoci isitnske slobode.