Proslava 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko – osječke crkvene pokrajine u Đakovu

149

Nakon hodočašća svećenika Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u Staru Gradišku te hodočasničkih slavlja na Tekijama u Srijemskoj biskupiji i Pleternici u Požeškoj biskupiji, središnji spomen 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine održana je u Đakovu, sjedištu nadbiskupije i metropolije. Zahvalno euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup Paul Richard Gallagher, tajnik Svete Stolice za odnose s državama, u zajedništvu s Giuseppeom Pintom, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj, kardinalom Josipom Bozanićem, zagrebačkim nadbiskupom, mons. Želimirom Puljićem, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije, mons. Đurom Hranićem, domaćim nadbiskupom i metropolitom đakovačko-osječkim, mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom đakovačko-osječkim u miru i prvim metropolitom ove crkvene pokrajine, biskupima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine mons. Antunom Škvorčevićem, požeškim biskupom  i mons. Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom, kao i drugim nadbiskupima i biskupima Hrvatske biskupske konferencije i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, te brojnim svećenicima. Na slavlju je bio nazočan i  gospodin Heruvim, episkop osječko-poljsko i baranjski te gospodin Peter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH.

Na početku slavlja mons. Janusz Blachowiak, tajnik Apostolske nuncijature u RH, pročitao je Dekret Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, kojim se sv. Ćiril, monah i Metod, biskup, potvrđuju zaštitnicima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Prigodni pozdrav potom je uputio domaćin nadbiskup. Đuro Hranić, ističući kako smo u ovom slavlju obdareni dvostrukim darom. Kao prvi dar istaknuo je potvrdu slavenskih apostola i prosvjetitelja sv. Ćirila i Metoda zaštitnicima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, rekavši kako zahvaljujući duhovnoj baštini i svom geografskom položaju, zbog svoje prvostolnice posvećene „jedinstvu Crkava“, a sada i zbog dara nebeskih zaštitnika, sv. Ćirila i Metoda, koje časte i Zapadna i Istočne Crkve, svećenici i vjernici triju biskupija ove crkvene pokrajine osjećaju svojom i jednu veliku zadaću – graditi mostove pomirenja, povjerenja i zajedništva između Katoličke Crkve i Srpske Pravoslavne Crkve. Iskrena suradnja i dijalog Crkava može i treba biti pozitivan izazov i nositeljima vlasti u njihovoj zadaći rješavanja političkih i drugih otvorenih pitanja između hrvatskoga i srpskoga naroda, sve na dobrobit mira i konstruktivne suradnje narodâ u Europi i svijetu, rekao je nadbiskup Hranić. „Istodobno, kao drugi dar, s nama je predsjedatelj ove euharistijske molitve hvale, nadbiskup mons. Paul Richard Gallagher, tajnik za odnose s državama u Državnom Tajništvu Svete Stolice“, dodao je nadbiskup Hranić, zahvaljujući mons. Gallagheru za ovaj posjet koji „predstavlja i osobito očitovanje smještenosti naše crkvene pokrajine ‘u krilu Crkve sveopće’ te našega zajedništva s Apostolskom Stolicom sv. Petra, tj. sa Svetim ocem, papom Franjom“.

Prigodnu homiliju mons. Gallaghera na hrvatskom jeziku pročitao je mons. Vladimir Dugalić. Izražavajući radost zbog slavljenja euharistije u đakovačkoj prvostolnici, mons. Gallagher iskazao je čast i radost što može prenijeti pozdrav i blagoslov pape Franje, koji je duhovno blizak hrvatskomu narodu, a na osobit način ovome kraju, gdje je rat devedesetih godina donio nemale patnje. „Radosna obljetnica koju slavimo, deset godina od ustanovljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, pruža mi priliku zahvaliti Gospodinu zajedno s vama, te izbliže upoznati ovu mjesnu Crkvu i s vašim dragim nadbiskupom podijeliti radosti i izazove koji prate njegovu pastirsku brigu. Iz riječi koje mi je uputio mogu naslutiti da je zajednica Đakovačko-osječke nadbiskupije živa stvarnost, bliska osobama i obiteljima, napose onima koji trpe posljedice prijašnjih ili sadašnjih poteškoća“, rekao je mons. Gallagher, pozdravljajući okupljene mlade vjernike. „U ovom trenutku moje misli spontano idu i do svih onih mladih u ovoj regiji koji se susreću poteškoćama u pronalaženju radnoga mjesta pa su često prisiljeni na odlazak u tuđinu kako bi mogli postići ekonomsku samostalnost te mogli zasnovati obitelj. Želimo ih podržati molitvom da uspiju ostvariti svoje snove. U spomenu pred Gospodinom ne želimo zaboraviti ni sve one mlade živote koji su pali na bojištima besmislenih ratova. U mislima prigibamo svoja koljena na njihovim grobovima, zajedno s njihovim majkama i očevima, moleći za njih vječni pokoj i utječući se Bogu za hrabrost u ostvarivanju konkretnih koraka praštanja i pomirenja“, kazao je nadbiskup Gallagher te, izražavajući zadovoljstvo, objavio kako je Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata potvrdila svetoga Ćirila i Metoda za zaštitnike Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Prisjetio se biskupa J. J. Strossmayera, koji je prije 140 godina katedralu posvetio „jedinstvu Crkve” te koji je kao nasljeđe, ali i kao zadaću budućim naraštajima, ostavio ekumenizam i dijalog, vrednovanje i poštivanje drugih religija i kultura, i sjemenja istine i dobrote što ih one u sebi nose. Također je podsjetio kako se ove godine obilježavaju i druge dvije značajne obljetnice: 120. obljetnica rođenja kardinala A. Stepinca i 20. obljetnica njegova proglašenja blaženim. Okupljenim vjernicima mons. Gallagher nadalje je govorio je o Kristovoj ljubavi kao neizostavnom polazištu kako bi mogli uočiti ono što nas ujedinjuje i drži zajedno, više od svega onoga što nas razlikuje i odvaja, i kako bismo mogli razvijati naume mira koji otvaraju put praštanju i pomirenju. Sabranim vjernicima posvijestio je kako kršćanin, rasvijetljen Isusovom riječju, može sijati djela ljubavi, blagosti, milosrđa, čistoće srca, mira, vedrine, pa i u vrijeme patnje… jer upravo tim djelima ljudi bivaju potaknuti da slave Oca nebeskoga. Zaključujući homiliju, Crkvu đakovačko-osječku preporučio je Djevici Mariji, „da svojim majčinskim zagovorom podupire nastojanja svih onih koji se trude biti ‘sol’ i ‘svjetlo’ kako bi svijetu svjedočili evanđelje ljubavi i mira“.

Kao nekadašnji metropolit i ovoga dijela tadašnje Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, okupljenima se obratio kardinal Josip Bozanić, čestitajući 10. obljetnicu postojanja ove najmlađe hrvatske crkvene pokrajine. „S radošću mogu posvjedočiti da smo mi biskupi naše tadašnje Hrvatsko-slavonske metropolije na svojim sastancima u više navrata o tome odgovorno raspravljali i svesrdno se zauzeli za Đakovačko-osječku metropoliju, koju je 18. lipnja 2008. godine uspostavio papa Benedikt XVI., a koja je pružila preduvjete za bolje djelovanje Katoličke Crkve u istočnom dijelu Hrvatske i uopće u hrvatskom narodu na tim prostranim slavonskim i srijemskim ravnicama. Kada se Crkva bolje organizira u jednom svom dijelu, raste i jača milosno zajedništvo opće Crkve“, rekao je kardinal Bozanić. Podsjetio je na još jednu važnu godišnjicu. „11. listopada prije 72 godine na komunističkom sudu u Zagrebu, u montiranom procesu, izrečena je sramotna presuda zagrebačkom nadbiskupu i tada našem zajedničkom metropolitu kardinalu Alojziju Stepincu i time je započeo mučenički križni put našega Blaženika. Vi ste, dragi vjernici Đakovačko-osječke nadbiskupije, predvođeni vašim pastirima, 3. ožujka ove godine zahvalili Bogu za svjedočanstvo svetosti blaženoga Alojzija kada ste u velikom broju hodočastili na Stepinčev grob u Zagreb te u zagrebačkoj Prvostolnici molili njegov zagovor i nebesku pomoć“, rekao je Kardinal, dodavši kako je blaženi Alojzije i za nas danas jasno uporište kako izdržati i ostati u vlastitoj Domovini. „Molimo ga za naše obitelji, posebno za djecu i mlade, molimo za boljitak života u našoj plodnoj Slavoniji“, zaključio je kardinal Bozanić, preporučujući sve okupljene nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije, svetog Petra prvaka apostola i blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka čiste savjesti. Prije završnog blagoslova otpjevan je himan „Tebe Boga hvalimo“, a nakon svečanog blagoslova okupljeni puk otpjevao je hrvatsku himnu „Lijepa naša domovino“. Nakon misnog slavlja članovi Folklornog ansambla Brod ispred katedrale su zasvirali i započeli slavonsko kolo, u kojemu su radosno zaplesali i zapjevali brojni hodočasnici.