Svetkovina Obljetnice posvete crkve sv. Lovre u Požegi

Prigodom svetkovine Obljetnice posvete crkve sv. Lovre u Požegi, 15. studenog, euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i požeških gradskih župa predvodio je rektor crkve Želimir Žuljević. Započinjući sveto slavlje prisutni vjernici su se molitvom spomenuli požeških isusovaca i učenika njihove Gimnazije i Akademije u 18. stoljeću, pokopanih u kripti crkve, poglavara i učenika požeškog Orfanotrofija te svih onih koji su kao žrtve »Križnog puta« 1945. bili ubijeni u Požegi a pokopani su pokraj ulaza u crkvu sv. Lovre, gdje je njima u spomen podignut križ. Nakon molitve predstavnici učenika i učitelja Katoličke gimnazije i Osnovne škole Antuna Kanižlića položili su pod križ upaljene svijeće.

Na temelju naviještene Božje riječi, rektor crkve je u svojoj homiliji između ostalog kazao kako „od početka povijesti čovječanstva čovjek čezne za nadnaravnim, božanskim. Imao je potrebu uprisutniti boga u svojoj blizini i organizirati kult štovanja. Tako je bilo i sa židovskim narodom koji je sagradio prvi hram posvećen Bogu kao mjesto susreta nebeskog i zemaljskog, kojega Isus Krist uzdiže na višu razinu, gradeći novi, nerukotvoreni hram svojega tijela u kojemu nema trgovine nego klanjanje u duhu i istini.“ Istaknuo je kako nam sveti Pavao govori da smo hram Božji te da nam u skladu s time valja i „živjeti dostojanstvo hrama – izbaciti iz njega sve ono što ometa štovanje Boga i priječi njegovu prisutnost. Čistiti se od loših navika koje se vrlo lako ukorijene, kao i od opasnosti trgovanja s Bogom.“ Podsjetio je kako je sv. Lovro posvjedočio svojim životom što znači biti hram Božji – duboko uronjen u Boga i njegovu prisutnost. „Ne preostaje nam drugo negoli dopustiti Isusu da počisti i hram našega tijela kako bismo postigli spasenje“, zaključio je.

Nakon popričesne molitve i anđeoskog pozdravljenja rektor Žuljević podsjetio je na znamenitog isusovca Antuna Kanižlića koji je želio biti pokopan u kripti crkve sv. Lovre, preporučio u molitve njegovu dušu te za njega molio molitvu odrješenja. Potaknuo je prisutne da pohode njegovu spomen-kriptu zazivajući potom na sve Božji blagoslov.