Dvadeseta obljetnica utemeljenja požeškoga Stolnog kaptola

95

Na Prvu nedjelju došašća, 1. prosinca 2019. kada se navršava 20. godina od utemeljenja Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu s kanonicima, svećenicima središnjih biskupijskih ustanova, Župe sv. Terezije te drugim vjernicima. Uvodeći u misno slavlje, biskup je kazao da je došašće vrijeme pročišćavanja naših ljudskih nada i usvajanja onih Božjih nada u koje je položen naš smisao i cilj, te da stoga valja imati osobito pozorno vjerničko srce koje razumije Boga i želi s njime oblikovati svoju svakodnevicu. Podsjetio je sudionike slavlja da je na današnji dan prije dvadeset godina Kongregacija za kler u Rimu potpisala Dekret o utemeljenju Kaptola Katedrale sv. Terezije Avilske u Požegi pod nazivom srednjovjekovnoga „Požeškoga kaptola sv. Petra“. Potom je prepošt kanoničkog zbora Ivica Žuljević pročitao spomenuti Dekret,  a svi nazočni odgovorili pjevajući biskupijsko geslo «Krist danas i uvijeke, naša nada, aleluja!». Biskup je potom obrazložio zašto je zatražio utemeljenje Stolnog kaptola, prvenstveno zato da se tako institucionalizira memorija srednjovjekovnoga Požeškoga zbornog kaptola, koja je na različite načine još uvijek živa.  Zahvalio je papi Ivanu Pavlu II. što je osnutkom Požeške biskupije učinio to moguće, čestitao kanonicima obljetnicu utemeljenja Kaptola, i zahvalio za sve što su tijekom minulih dvadeset godina ostvarili, napose za brigu da Katedrala bude što ljepše uređena u svom dostojanstvu. Sudionike slavlja potom je podsjetio kako je ove nedjelje u cijeloj Požeškoj biskupiji dan molitve i sabiranja milodara za žrtve potresa u Albaniji te ih je pozvao da im svojom molitvom i milodarom budu utjeha i pružena ruka pomoćnica.

Nakon naviještene Božje riječi, biskup je u homiliji ustvrdio kako je i danas aktualno pitanje koje je sv. Pavao u ulomku drugog čitanja postavio kršćanima u Rimu: «Shvaćate li ovaj čas?». Poručio je kako najtočniji odgovor na pitanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti čovjeka i svijeta u kojem živimo ne daju medijski djelatnici, političari, gospodarstvenici i znanstvenici, koliko god njihova razmišljanja bila vrijedna, nego Bog u svojoj objavljenoj riječi koju nam Crkva naviješta, osobito u vrijeme došašća. Ona nam ne daje teoretska, nego sasvim konkretna životna polazišta. Naglasio je kako naviještena misna čitanja obiluju imperativima kojima nas Bog poziva da prestanemo boraviti u mraku zla i smrti te da svjetlom stazom hodimo u Božju budućnost. Došašće je vrijeme koje nas u tom našem hodu želi prosvijetliti i posvijestiti istinu da Božja povijest nije vrtnja u začaranom krugu uvijek istog događanja, već linearni hod od stvaranja svijeta i čovjeka kojega je Isus Krist svojom pobjedom nad smrću oslobodio krhkosti i prolaznosti te njemu i svemu stvorenom omogućio da  stigne k cilju povijesti, konačnom i punom ostvarenju u njegovu slavnom dolasku. Podsjetio je sudionike slavlja na dva ekstremna stava s obzirom na sudbinu stvorenog svijeta i nas ljudi u njemu. Prvi je onaj u kojem neki smatraju da je kraj svijeta veoma daleko i da se zbog toga ne treba uznemiravati, već bezbrižno uživati u životu. Tako su se ponašali ljudi u Noino doba, kako nas podsjeća Isus u evanđeoskom ulomku, koje je opći potop zatekao nespremne i sve odnio,osim Noe i izabranih, ustvrdio je biskup. Drugi stav je onaj koji zastupaju pobornici nekih kršćanskih skupina, koje vjeruju da je kraj svijeta veoma blizu i najavljuju njegovu propast kroz ono što se događa oko nas kao što su potresi, ratovi i slični događaji. Ova dva stava nisu evanđeoska, jer im je perspektiva mračna i pesimistična, ustvrdio je biskup. Naprotiv, obzor koji otvara prorok Izaija u ulomku prvog današnjeg čitanja, sv. Pavao u drugom čitanju i Gospodin Isusu Krist u evanđelju nije beznađe i ništavilo, nego ustrajnost kojom Bog u Crkvi oko svoga Sina Isusa Krista ne prestaje okupljati mnoštvo ljudi, s njima hodi kroz povijest i u njima žive Božje nade po kojima prožimaju ovaj svijet, naglasio je biskup. Dodao je još kako ljepota naše kršćanske nade leži u Božjoj inicijativi da okupi sve ljude u puno zajedništvo svog života, i da će se to konačno ostvariti o drugom dolasku Sina Čovječjega, kako je Isus Krist sam sebe nazivao. «Potresi, ratovi i tolike druge osobne i zajedničke nevolje nisu znak da dolazi kraj svijeta, nego da ovaj svijet nije konačna, nego prolazna stvarnost, i znak da tek u punini dolazi ostvarenje onoga za što je Isus Krist položio svoj život na križu», ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da u vrtlogu suvremenog svijeta ne izgube onu kršćansku nadu u Isusa Krista od koje su naši preci živjeli tijekom minulih trinaest stoljeća, nego da se i ovog adventa svrstaju u povorku Isusovih vjernih u ovom svijetu, podsjećajući na već spomenute imperative sv. Pavla „odložimo djela tame i odjenimo se Isusom Kristom“ i njegovim svjetlom. Pozvani smo uključiti se danas u Božju neprekinutu povijesno spasenjsku liniju. Nije lako prihvatiti ovu veliku mogućnost, napose radi toga što nam u suvremenom svijetu može lako ponestati osjetljivosti za Božju stvarnost, jer su nam nerijetko oči zamagljene površnošću, ruke zauzete banalnošću, a srce prepušteno užitcima, baš kao u dane prethodne potopu kad su jeli i pili, ženili se i udavali i nisu ništa zamjećivali, kako kaže evanđelist Matej u današnjem evanđelju, ustvrdio je biskup. No, kazao je da treba trajno imati na umu i činjenicu na koju je upozorio talijanski pjesnik Giuseppe Ungaretti kako i čovjek samo materijalno nahranjen nosi u sebi skrivenu glad pitajući se: „Zatvoren među smrtne stvari (i zvjezdano nebo će proći), zašto čeznem za Bogom?“. Biskup je pozvao sudionike slavlja da ne podlegnu medijskim uvjeravanjima kako je u pripravi za Božić potrebno na kupnju materijalnih stvari potrošiti više novaca nego lani i na taj način doprinijeti povećanju hrvatskog materijalnog BDP-a, nego da se trude povećati hrvatski duhovni BDP te ovog došašća zasite i nahrane svoju čežnju za Bogom, u Isusu Kristu, i  posvjedoče da je on naša jedina nada, kako kličemo u našem biskupijskom geslu: „Krist danas i uvijeke naša nada“.

Na svršetku misnog slavlja biskup je izrazio uvjerenje da su sudionici razumjeli kako im materijalna dobra kojima će ovog došašća ispuniti svoje kuće neće biti od velike koristi, ako im srce bude prazno. Potaknuo ih je da učine sve što je potrebno da im srce bude puno Božjeg dara, njegovih nada, njegova svjetla i utjehe. Također ih je potaknuo da zornicama na koje će dolaziti, djelima plemenitosti i milosrđa, napose darom za postradale u potresu, posvjedoče svoju vjerničku budnost. Pozvavši ih da u našoj Hrvatskoj domovini bdiju s Isusom Kristom na vratima vječnosti, na sve prisutne i njihov adventski hod prema Božiću zazvao je Božji blagoslov.