Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 24, 13-35)
Onog istog dana – prvog u sedmici – ¹³ dvojica Isusovih učenika putovala u selo, koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. ¹⁴ Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. ¹⁵ I dok su tako razgovarali i raspravljali približi im se Isus i pođe s njima ¹⁶ Ali prepoznati ga, bijaše uskraćeno njihovim očima.
¹⁷ On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se, snuždeni, zaustaviše, ¹⁸ te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu, te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
¹⁹ A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: ²⁰ kako ga glavari svećenički i vijećnici naši predadoše da bude osuđen na smrt te ga razapeše. ²¹ A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali povrh svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. ²² A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ²³ ali ne našavši njegova tijela, dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji kazaše da je on živ. ²⁴ Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
²⁵ A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što su god proroci navijestili! ²⁶ Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« ²⁷ Počevši tada od Mojsija i svih proroka protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
²⁸ Uto se približe selu kamo iđahu, a on kao da htjede dalje. ²⁹ No oni navaljivahu: »Ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku! « I uđe da ostane s njima.
³⁰ Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi te im davaše. ³¹ Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
³² Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
³³ U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše sakupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. ³⁴ Oni im rekoše: »Doista, uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« ³⁵ Nato oni pripovjede ono s puta, i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Poticaj na razmišljanje
Događaj ukazanja uskrslog Isusa dvojici učenika na putu u Emaus prikazuje hod vjere kršćanskog života utemeljenog na dvostrukom temelju Božje riječi i euharistije. Iskustvo koje su doživjeli s Gospodinom opisano je u dva susljedna trenutka: a) udaljavanje učenika od Jeruzalema, to jest od zajednice, od vjere u Isusa, da se vrate u njihov stari svijet (r. 13-29); b) povratak u Jeruzalem u radosti i ponovno pronađenoj vjeri u zajednici učenikâ (r. 30-35). U prvom trenutku izgubljenosti i lutanja Isus se, u liku jednog putnika, približava razočaranim i žalosnim učenicima, i u razgovoru s njima, podsjećanjem na Pisma, pomaže im čitati Božji naum i ponovno pronaći izgubljenu nadu: »Počevši tada od Mojsija i svih proroka protumači im što u svim Pismima ima o njemu.« (r. 27). Kad im je srce već bilo ražareno, željeli su tog putnika zadržati sa sobom za stolom, a kad je razlomio kruh, prepoznali su Gospodina: »Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.« (r. 31).
Lukina kateheza je veoma jasna: kad je neka zajednica sklona slušanju Božje riječi, koja se nalazi u Pismima, i kad euharistiju stavlja u središte vlastitog života, ona postupno dolazi do vjere i doživljava iskustvo uskrslog Gospodina. Riječ i euharistija tvore jedan veliki stol s kojeg se Crkva hrani na svom putovanju u kuću Očevu. U onome što su doživjeli s Isusom učenici na putu u Emaus su razumjeli da je Uskrsli ondje gdje se nalaze braća sabrana oko Šimuna Petra.
Molitva
Daj mi, Gospodine, zauzeti pravi stav pred tvojim djelovanjem u svijetu. Oduzmi od mene lakovjernost i traženje »znakova i čudesa«, kao da bi ti morao dokazati da postojiš. Oduzmi od mene zatvoreno srce koje ne želi priznati da ti možeš intervenirati, također i na izvanredni način, kada i kako ti želiš. Udijeli mi duha razlučivanja da znadem prepoznati kad si ti prisutan, a kad su naprotiv prisutni fanatizam i praznovjerje. Iznad svega udijeli mi jednostavnu vjeru onoga koji se ne pouzdaje u čudesa, ali također i gorljivu vjeru onoga koji ih se usuđuje od tebe iskati, a da se ne naljuti na tebe ako ih ne učiniš. Daj mi i da shvatim kako se za kraljevstvo Božje ne smijem pouzdavati samo u ljudska sredstva, nego da ću biti učinkovit u mjeri u kojoj ću se držati podalje od zlata i srebra. Jer najveće čudo su osobe koje se toliko pouzdaju u tebe da žive u siromaštvu i poniznosti. Ti obično takvima daješ da zadobiju čudesa na utjehu i radost tvog naroda.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Srebra i zlata nema u mene, ali u ime Isusa, hodaj« (usp. Dj 3,6).
