Vazmena subota

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom  »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«

Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.

Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Marku (Mk  16, 9-15)

⁹ Isus, uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. ¹⁰ Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. ¹¹ A oni čuvši da je živ, i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.

¹² Nakon toga ukaza se u drugom obličju dvojici od njih na putu, dok su išli u selo. ¹³ I oni odu i dojave ostalima. Ni njima ne povjerovaše.

¹⁴  Napokon se ukaza Jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca, što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsloga od mrtvih. ¹⁵ I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju.«


Poticaj na razmišljanje

Ovaj tekst je još u apostolsko doba netko drugi dodao Markovu evanđelju kao njegov zaključak. On sadrži: ukazanje Mariji Magdaleni, koja je događaj uskrsnuća otišla dojaviti učenicima koji joj nisu povjerovali (r. 9-11); ukazanje Gospodina u liku putnika dvojici učenika koji su se vraćali u svoje selo Emaus (r. 12s), i konačno, dolazak Uskrsloga među Jedanaestoricu dok su bili za stolom, to jest okupljeni na euharistijskom slavlju, koje Isus prekorava zbog njihove nevjere i njihova odbijanja povjerovati svjedočanstvu nekih učenika (r. 14s).

Jedino će Isusova izravna nazočnost osloboditi apostole njihove okorjelosti srca i preobraziti ih u istinske vjernike. Tim naglašavanjem nevjere učenikâ, koje je tipično u čitavom Markovu evanđelju, evanđelist je želio istaknuti da uskrsnuće nije plod lakovjerne mašte ili kolektivne sugestije Nazarećaninovih sljedbenika, već Očev dar onome koji postade poslušan do smrti za spasenje čitavog čovječanstva.

Na koncu Uskrsli šalje učenike u svijet, da nastave njegovo poslanje i zajedno s Gospodinom vrše djelo evangelizacije: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju.« (r. 15).


Molitva

Prosvijetli mi, Gospodine, pamet i srce da uvidim koliko se zapravo više pokoravam ljudima nego tebi, koliko sam zagađen mentalitetom ovoga svijeta, da sam žrtva tolikih zavođenja i očaran pjevom tolikih sirena. Ponekad primjećujem, gotovo iznenada, da zapravo mislim i sudim na svjetski a ne na tvoj način. Otkrivam da se klanjam lagodnim, laganim, lažnim i sveprisutnim idolima.

Prosvijetli dubine mog bića, najskrovitije slojeve moje osobnosti, osjećaje kojih sam manje svjestan, kako bih imao hrabrosti kritički razmotriti način na koji se suočavam s mentalitetom vremena u kojem živim. Učini, Gospodine, da tvoja riječ siđe u dubine moje duše i mog srca, da molim poput tebe i da ti budem poslušan, kako se nikada – nesvjesno, iz straha ili zbog slabosti – ne bih više pokoravao ljudima nego tebi ili bio protiv tebe.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Bolje se Gospodinu uteći nego se uzdat’ u čovjeka.« (Ps 118, 8).