Četvrtak trećeg vazmenog tjedna

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«

Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.

Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 6,44-51)

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:

⁴⁴ »Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵ Pisano je u prorocima: ‘Svi će biti učenici Božji.’ Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni « ⁴⁶ Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.⁴⁷ Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. ⁴⁸ Ja sam kruh života. ⁴⁹ Očevi vaši jedoše u pustinji mȁnu i pomriješe. ⁵⁰ Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre nikada. ⁵¹ Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta.«


Poticaj na razmišljanje

Prethodne Isusove objave o vlastitom božanskom podrijetlu – »Ja sam kruh života« (r. 35) i »siđoh s neba« (r. 38) – naišle su na neslaganje i prosvjed mnoštva, koje mrmlja i zauzima neprijateljski stav. Odveć je teško prevladati zapreku Kristova ljudskog porijekla i priznati ga Bogom (r. 42). Isus stoga izbjegava beskorisnu raspravu sa Židovima te im pomaže da razmisle o tvrdoći njihova srca, proglašavajući potrebne uvjete da se povjeruje u njega.

Prvi uvjet je biti privučeni od Oca (r. 44), dar i očitovanje Božje ljubavi prema čovječanstvu. Drugi uvjet je poučljivost Bogu (r. 45a). Ljudi moraju postati svjesni Božjeg djela spasenja s obzirom na svijet. Treći uvjet je slušanje Oca (r. 45b). Nalazimo se pred nutarnjim osluškivanjem Oca i Isusova života koje cvjeta u vjernikovoj poslušnosti riječi Oca i Sina.

Slušati Isusa znači biti poučeni od samog Oca. Isusovim dolaskom spasenje je otvoreno svima, ali pod bitnim uvjetom da ljudi dopuste da ih on privuče, slušajući pomno i s poučljivošću riječ života.

Ovdje evanđelist točno određuje odnos između vjere i vječnog života, načelo koje sažima svako pravilo za pristup k Isusu. Samo se čovjek koji živi u zajedništvu s Isusom ostvaruje i otvara trajnom i sretnom životu. Samo »tko jede« od Isusova kruha, ne umire. Isus pak, kruh života, podarit će besmrtnost onome tko se njime hrani, koji u vjeri pounutrašnjuje njegovu riječ i iz nje crpi život.


Molitva

Molim te, Gospodine, da imam više pouzdanja u tvoje evanđelje. Sjećam se da sam previše puta bio utišavan ili ismijavan ili prisiljen zašutjeti, kad sam govorio o tebi kao odgovoru na probleme našeg vremena: možda je to razlog da sam postao previše oprezan, da sam se gotovo povukao i ne usuđujem se otvoreno govoriti o tebi, osim ondje gdje mislim da ću biti prihvaćen. Dakako, to sam potkrijepio odličnim izgovorima: potrebno je ‘poštivati’ razdoblja sazrijevanja drugih i njihov izbor, ne treba biti ‘fanatici’, ne treba ‘forsirati’ stvari i vremena: dȁ, činjenica je da sve manje govorim o tebi. Kolike sam prigode propustio prosvijetliti nemirna srca, kolike situacije su mi promakle u kojima sam mogao navijestiti tvoju riječ!

Možda si me ti, Gospodine, vodio od krajnje sigurnosti do uznemirujuće nesigurnosti, da bi me doveo do ovog trenutka u kojem se osjećam poniznim služiteljem Riječi, svjestan da nisam ja koji određujem obraćenja, nego da si ti gospodar žetve, a da ja poput đakona Filipa trebam biti spreman uvoditi ljude u razumijevanje tvojih putova.

Hvala ti, Gospodine, što si mi pokazao taj put.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»O Gospodine, daj mi srce evangelizatora!«.