ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).

Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.

Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 10,1-10)

U ono vrijeme: Reče Isus:

¹ »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. ² A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. ³ Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. ⁴ A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵ Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« ⁶ Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

⁷ Stoga im Isus ponovno reče: «Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. ⁸ Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. ⁹ Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. ¹⁰ Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«


Poticaj na razmišljanje

Deseto poglavlje Ivanova evanđelja, u čijem je središtu lik dobrog pastira, za njegovo dublje razumijevanje treba čitati u njemu vlastitom kontekstu. Naime, u devetom poglavlju Isus se ozdravljenjem slijepca od rođenja objavio kao »svjetlost svijeta« i čineći takvo čudo iznio je na vidjelo duhovnu zaslijepljenost židovskih glavara (r. 9, 40s.). Etiopski Henok – apokrifni tekst iz onog vremena – opisuje čitavu povijest Izraela do dolaska Mesije na način da se djelovanjem Božjih predstavnika, pastira svog naroda, koji dolaze jedan za drugim, razdoblja u kojima su ovce slijepe izmjenjuju s razdobljima u kojima ovce mogu vidjeti. To znači da Isus, nakon što je pokazao da ima moć povratiti vid, može za sebe reći da je očekivani Mesija, jedini pastir koji ovce vodi k spasenju.

Cijeli odlomak je sastavljen od raznorodnih predaja, izvorno oblikovan isječcima koji su međusobno povezani samo mnemotehnički. To objašnjava određenu nejasnoću slikâ kao i poteškoću da se govori dovedu u neki usklađeni logični slijed. U ovoj prvoj perikopi Isus se neizravno poistovjećuje s pastirom ovaca koji u ovčinjak (grč. aulé) ulazi na vrata. Budući da izraz aulé označava i dvorište hrama gdje se okuplja Božji narod, on mu dakle s pravom preuzima vodstvo, ovlašću koju ima od Boga, za razliku od »kradljivaca i razbojnika«. Poput pastira u Palestini koji su izvikivali posebni uzvik da ih vlastito stado prepozna, on poznaje svoje ovce i one prepoznaju njegov glas. Dobri pastir izvodi stado van – Mesija vodi narod u spasonosni izlazak – »i ovce idu za njim«, s nepogrešivim osjećajem (r. 4s.).

Budući da ga slušatelji ne razumiju, Isus poseže za novom slikom (r. 6-10): on je »vrata ovcama«, onako kao što je on Put, to jest »jedini posrednik između Boga i ljudi« (1 Tim 2,5). Tko prođe njegovim posredovanjem, naći će spasenje, sigurnost i »pašu«, to jest puninu života. Poslanje pastira je upravo staviti se u službu ovcama, suprotno od onih koji si prigrabljuju vlast nad narodom koju im Bog nije dao (r. 9s.) i koja zbog toga postaje sebično iskorištavanje, podvrgavanje i nasilje.


Molitva

Isuse, pastiru i pašo svojih vjernika, sigurni vođo i stazo života, ti koji sve poznaješ po imenu i svakog nas dana pozivaš jednog po jednog, osposobi nas da ti prepoznamo glas, da osjetimo toplinu tvoje prisutnosti koja nas okružuje, i onda kad je put uzak i neprohodan, a noć duga i mračna.

Idući za tobom krotki i bez straha, doći ćemo na zelene pašnjake, na tvoje svježe izvore, gdje ćeš nas napojiti i dati nam odmora.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam« (Ps, 23,1).