Ponedjeljak četvrtog vazmenog tjedna

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).

Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.

Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 10,11-18)

U ono vrijeme reče Isus: 

¹¹ »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. ² Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: ¹³ najamnik je i nije mu do ovaca. ¹⁴ Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, ¹⁵ kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. ¹⁶ Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. ¹⁷ Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. ¹⁸ Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«


Poticaj na razmišljanje

Isus se predstavlja kao dobri pastir, no danas ima malo onih koji žele biti ‘ovce’, i k tome još poslušne ovce. A još manje žele pripadati nekom stadu. Danas postoji urođena alergija na pripadnost nekoj skupini koje vode drugi. Je li možda osjećaj osobnog dostojanstva, svijest o osobnim pravima, demokratska kultura ono što nas u dobroj mjeri sprječava da prihvatimo ovu sliku – dȁ pastirsku, ali i paternalističku? K tome, smatra se da je ta slika zatamnjena sjećanjima i pripovijestima o zloporabama od strane pastira koji su ‘strigli’ stado umjesto da su ga mudro i dobrohotno hranili na pašnjacima, i od strane političkih vođa koji su svojim zadivljujućim i tragičnim govorima zavaravali mase.

Pa ipak, Isus se predstavlja kao pastir vječnih pašnjaka, koji poznaje staze koje nitko drugi ne poznaje, koji veoma učinkovito pokazuje da je on drugačiji pastir koji ne ostaje samo na riječima, već ‘polaže svoj život’ kako bi opravdao svoj zahtjev da bude moj istinski i dobri vođa prema konačnom cilju. On ne traži od mene da se odreknem svog dostojanstva. Traži samo da se pouzdajem u njega, da mu se povjerim, kako bih stigao na cilj. On je toliko udaljen od bilo kakvog vladanja, toliko je posvećen svojoj službi vođe, da daruje vlastiti život za ovce. Za mene, na poseban i učinkovit način od ovog trenutka, u mjeri u kojoj želim da me on vodi prema vječnom životu.


Molitva

I ja se, Gospodine, često nalazim među onima koji ne žele da ih ti vodiš. Tada pak dopuštam ovom svijetu da me vodi. Želeći pobjeći iz tvog stada, ostajem u krdu koje luta bez cilja i bez nade. Ili, ne vodeći brigu o onome što će biti sutra, želim živjeti svoje dane u skladu s vlastitim prohtjevima, koji me odvode na pogrešne staze. Vidim da sam strašno uvjetovan onime što ljudi oko mene misle, i da mi je teško izići iz krda onih koji bezbrižno žive svoj život.

Molim te, Gospodine, da me prosvijetliš kako bih shvatio da si ti svjetlost, da si ti vođa i da si ti put. Prosvijetli me i da shvatim da ući u tvoje stado ne znači odreći se misliti svojom glavom, već svoju pamet usmjeriti na staze života, staze koje samo ti poznaješ, jer si sišao s neba da nam pokažeš put koji vodi u nebo. Osobito u vedrim danima, kad me zrake svjetlosti ovoga svijeta privlače svojim blještavilom, prosvijetli me da se moje srce ne izgubi, nego da osjeti kako si ti slatki pastir i pouzdani vođa.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam« (Ps, 23, 1).