Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 10,22-30)
²² Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. ²³ Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. ²⁴ Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« ²⁵ Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene. ²⁶ Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. ²⁷ Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. ²⁸ Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. ²⁹ Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. ³⁰ Ja i Otac jedno smo.
Poticaj na razmišljanje
Riječ je o Blagdanu posvećenja Hrama koji se zimi slavi u Jeruzalemu. Isus šeta po Salomonovu trijemu, s istočne strane Hrama koja gleda na dolinu potoka Cedrona. Pristupaju mu neki i postavljaju pitanje o njegovu identitetu Mesije (r. 24), pitanje koje je na prvi pogled iskreno, a zapravo je zamka i provokacija. Isus odgovara u dva susljedna navrata: najprije o svom mesijanizmu (r 25-31) a potom o svom božanstvu (r. 32-39).
Nalazimo se pred Isusovom velikom raspravom sa svojim neprijateljima. On prethodno nije propustio na različite načine iznijeti na vidjelo vlastite vjerodajnice Sina Božjega i Očeva poslanika, osobito svojim izvanrednim djelima. Trebali su shvatiti njegovo mesijanstvo i povjerovati njegovu poslanju, no svaki njegov pokušaj je ostao uzaludan (r. 25s). Pravi razlog zašto mnogi ne prihvaćaju njegovo svjedočanstvo leži u činjenici da oni ne pripadaju njegovu stadu. Naprotiv, tko sluša, dokazuje da pripada novom Božjem narodu (r. 27s.). Ivan stavlja u Isusova usta tri tvrdnje koje ističu identitet ovaca i njihove značajke u odnosu prema Isusu: »slušaju njegov glas«; »idu za njim« i »neće propasti nikada«.
Vjernici koji hode u istini i u svjetlosti, morat će trpjeti, ali život zajedništva s Kristom, pobjednikom nad smrću, daje im sigurnost u pobjedu. I njihov život je također zajedništvo s Ocem, čija ih moćna ruka podupire, darujući im svoga Sina. Potpuna i konačna sigurnost koju Isus i Otac jamče vjernicima temelji se na njihovu dubokom jedinstvu i zajedništvu: »Ja i Otac jedno smo.« (r. 30).
Molitva
Prosvijetli, Gospodine, moje srce koje sporo shvaća, otvori mi pamet za razumijevanje tvojih riječi. One su velike, ali pokatkad me uznemiruju. I meni u nekom trenutku dođe napast da ti kažem: ‘Slušat ću te drugi put.’ Usred složenosti našeg društva, usred iznošenja tolikih mišljenja, pa i religioznih, pred najezdom tolikih božanstva, starih i novih, pred nesigurnošću koja me ponekad obuzima, mogu razumjeti uznemirenost pa čak i sumnjičavost mnoge moje braće. Oni su »ovce koje lutaju bez pastira«, jer tvoja riječ dȁ, može pokatkad odjeknuti u njihovim ušima, ali biva zaglušena brojnim drugim glasovima, mnogim drugim mišljenjima i mnogim drugim učiteljima života ili smrti.
Molim te, Gospodine, za mene koji pristupam tvojoj riječi: potvrdi je u mom srcu očitošću koju joj samo tvoj Duh može dati. Molim te i za moju nesigurnu, izgubljenu i zbunjenu braću: govori njihovu srcu, očituj im se ne kao jedan od tolikih učitelja, već kao jedini Učitelj, jer ti si »jedno s Ocem«.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Gospodine, utisni svoju riječ u moje srce!«
