Ponedjeljak petog vazmenog tjedna

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).

Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.

Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 14,21-26)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

²¹ »Tko ima moje zapovjedi i čuva ih , taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

²² Kaže mu Juda, ne Iškariotski: »Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?«

²³ Odgovori mu Isus: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. ²⁴ Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. ²⁵ To sam vam govorio dok sam boravio s vama. ²⁶ Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivat vam u pamet sve što vam ja rekoh.«


Poticaj na razmišljanje

U središtu zanimanja ovog ulomka je Isusovo objavljivanje samog sebe, potaknuto pitanjem apostola Jude Jakovljeva. Učitelj je, prethodno, navijestio učenicima da će im se očitovati, ali na duhovni način. Međutim, oni nisu razumjeli te riječi, jer su mislili da će to biti slavno i mesijansko očitovanje pred svima. Apostolovo pitanje (r. 22) bilo je Isusu prigoda da ponovno progovori o Božjoj prisutnosti u životu vjernika (r. 23). Samo onaj tko ljubi u stanju je čuvati Isusovu riječ i prihvatiti njegovo duhovno i nutarnje očitovanje. Onoga pak koji čuva tu riječ (= zapovijedi), on i Otac će ljubiti. Tko bude Isusu iskazao ljubav, u svojoj će nutrini zadobiti njegovu prisutnost: on će se nastaniti u njegovu srcu zajedno s Ocem i s Duhom. To očitovanje Gospodina bit će duhovno. Ono se poistovjećuje s Kristovom prisutnošću u duši onoga koji živi u skladu s njegovom riječju. Ta Isusova nutarnja prisutnost predstavlja ‘ostvarenu eshatologiju’ između Boga i ljudi. Prebivanje Trojstva u vjerniku uvjetovano je ne toliko od Boga, nego od nas samih: ljubiti Isusa i čuvati mu Riječ. Naprotiv, tko ne ljubi i ne vrši zapovijedi ne može biti dionik tog Božjeg života (r. 24).

U ovoj točki razgovora Isus, s pogledom unatrag na čitavo svoje poslanje objavitelja, govori o razlikovanju između svog naučavanja i onoga što će Duh naučavati (r. 25s): vrijeme Krista donosi istinu, jer Isus je »istina« (Iv 14,6); vrijeme Duha rasvjetljuje tu istinu i čini da ona prodre u  srce vjernikâ, jer »Duh je istina« (1 Iv 5,6).


Molitva

Blagoslivljam te i zahvaljujem ti, o moj Gospodine, što danas otvaraš moje oči za sve ono što želiš učiniti u meni i sa mnom. Kako to da ja uglavnom živim kao da si ti daleko? Kako to da te tražim izvan sebe? Kako to da zaboravljam da si sa mnom, da si u meni?

O Gospodine, oprosti moju zaslijepljenost i moju rastresenost. Oprosti moju slabu ljubav koja priječi da te tražim ondje gdje ti želiš da te pronađem. Oprosti mi što ponekad ispunjam svoje srce osobama ili stvarima koje ne ostavljaju mjesta za tebe. Oprosti za sve trenutke kad se žalim na tebe jer si me navodno ostavio samog da hodim putevima svijeta.

I ti se, Gospodine, također javi. Dozovi me, kako ti to znaš, u nutrinu, u tvoju prisutnost u meni! Pomozi mi da odagnam ono što zauzima mjesto koje si ti sebi odredio u najintimnijem dijelu mog bića. Očisti mi srce da mogu vidjeti kako si ti u mom životu prisutan, djelatan ohrabrujući, neophodan! Osnaži, Gospodine, moje srce da te mogu vidjeti i osjetiti kao onoga s kojim mogu zapodjenuti razgovor ljubavi i živjeti povijest ljubavi, koja je određena da nikad ne prestane.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti«  (Iv, 14,23).