Biskup o 25. obljetnici progona banjalučkih Hrvata blagoslovio novu crkvu u Smrtiću

Požeški biskup Antun Škvorčević, 20. rujna u Smrtiću, filijali Župe Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima predvodio je euharistijsko slavlje i blagoslovio novoizgrađenu crkvu sv. Antuna Padovanskog.

Na početku homilije biskup se zanimao jesu li sudionici slavlja dobro, ustvrdivši da odgovor ovisi o polazištu s kojeg prosuđuju svoje stanje. Ako krenu od izvanjskih okolnosti: progona prije 25 godina koje ih je duboko ponizilo, ugroze koronavirusom, materijalnog siromaštva odgovor će biti da su loše. Ali, kazao je, ako pođu od činjenici da je Bog s njima te da je u njegovim rukama njihova konačna sudbina, ne mogu drugačije odgovoriti nego kako to običavaju reći djeca u našim katoličkim školama, da su „super“, iznad svih svojih nemoći, zloće, promašaja i svakog besmisla. Istaknuo je kako nas Izaija prorok potiče u današnjem prvom čitanju da stoga tražimo Boga, da mu se vratimo  jer je on pun smilovanja i velikodušan u praštanju, čiji su puti iznad naših puteva i čije su misli iznad naših misli: jednom riječju, koji je potpuno drugačiji i veći od nas ljudi. Kazao je kako nas sv. Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Filipljanima uvjerava da toga potpuno drugačijeg Boga, možemo susresti u konkretnoj osobi Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjega, koji je trpio s nama naša trpljenja, i umirao s nama naša umiranja, s nama u svemu jednak, osim u grijehu, da nam Bog po njemu bude blizu svojim spasenjem, i da mi s njime budemo pobjednici nad našim nemoćima i umiranjima. Bog se u Isusu Kristu spustio u našu prolaznost i umiranje, da bismo se mi u svetom krštenju i u drugim sakramentima po Isusu Kristu uzdignuli u neprolaznost Božjeg života u onostranosti, zaključio je biskup.

Kazao je kako nas Isus u evanđeoskom ulomku poučava da se ta naša uzdignutost u njemu do neba naziva »kraljevstvo nebesko«, »kraljevstvo Božje« te nas potiče da pred tom činjenicom ne ostanemo ravnodušni, nego se cijelim svojim bićem opredijelimo za Božje, a ne za prolazna ljudska kraljevstva, vladavine i sustave. U prispodobi o radnicima u vinogradu, gdje onaj koji se trudio cijeli dan i onaj koji je došao na posao zadnjega sata primaju jednaku plaću, Isus nas poziva na rad u izgradnji Božjeg kraljevstva, i očekuje od nas da se pri tom ne ravnamo po ljudskoj pravednosti, nego po Božjoj. Biskup je naglasio kako se Božja pravednost ne ostvaruje po načelu uzajamnosti – koliko si radio, toliko ćeš biti plaćen; koliko si sagriješio, toliko ćeš biti kažnjen – nego po pravednosti ljubavi. Bog, naime, ne polazi od onoga što smo mi vlastitim radom i sposobnostima zavrijedili, nego od toga da smo njegova stvorenja te nas želi obdariti svojom ljubavlju, onim što je najviše i najbolje. On nam u Isusu Kristu nije uzvratio ono i onoliko koliko smo svojim grijesima zaslužili, nego je za nas umro još dok smo bili grješnici, kako veli sv. Pavao, obdarivši nas svojim milosrđem i praštanjem. Sve što ljubav ostvaruje, dar je! Na temelju toga, biskup je pozvao sudionike slavlja neka se u svom kršćanskom životu i odnosu prema bližnjima izdignu iznad načela uzajamnosti, te po Kristovu primjeru odluče živjeti  darovanost za druge. Dar pak nikad nije nešto što smo zaradili ili zaslužili, on je uvijek besplatan, a najveći dar koji smo primili jest život, konačno život vječni podsjetio je biskup. Zaključio je da ćemo jedino po darovanosti jednih za druge u braku i u obitelji i općenito u društvenom životu stići do smisla, jer se tako sjedinjujemo s posvemašnjom darovanošću Sina na križu, Božjoj mjeri po kojoj je on pobijedio i samu smrt, kako nas uvjerava Božja riječ u današnjem evanđelju.

Kad nastojimo razmišljati u koordinatama Božje riječi, susrećemo se s Božjom istinom, koja nas oslobađa od naše osobne i zajedničke sebičnosti, i iz našeg životarenja uzdiže u pravi život, naglasio je biskup. Zgrada crkve koju danas blagoslivljamo služi da se u njoj okupljamo slušati Božju riječ, njegovu istinu o nama, primati u svetoj pričesti plod Isusove darovanosti na križu za nas te na taj način postajati dionici one punine života koju nam je Bog omogućio u Sinu svome Isusu Kristu, kako bi svatko od nas ovdje u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, ili drugdje gdje se zateknemo, bio darovanost za druge, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka danas s obnovljenim oduševljenjem Bogu kažu da je on njihova istina. Naglasio je kako se Crkva Isusova najpotpunije ostvaruje kad u noj nastojimo živjeti zajedništvo, polazeći od Božje riječi i živeći od onoga što na oltaru slavimo. Zamolio je sv. Antuna da svojim zagovorom pomogne da tako bude u Smrtiću, u gornjobogićevačkoj župi, u našoj Požeškoj biskupiji, u našoj domovini Hrvatskoj i u cijelom svijetu.