Ponedjeljak drugog tjedna po Božiću

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Ponedjeljak

Svagdan u božićnom vremenu

Čitanja: 1 Iv 3, 7-10; Ps 97, 1. 7-10. 9; Iv 1, 35-42


Evanđelje dana (Iv 1, 35-42)

„Našli smo Mesiju.“

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« — što znači: »Učitelju — gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: »Našli smo Mesiju!« što znači »Krist — Pomazanik.« Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« — što znači »Petar — Stijena.«


Razmišljanje

Riječi: Evo Jaganjca Božjega, za učenike Ivana Krstitelja znak su da je Isus iščekivani Mesija Izabranog naroda — Božji Pomazanik i istovremeno Sluga Jahvin — Patnik kojega je nekoliko stoljeća ranije nagovijestio pro-rok Izaija. Ivan Krstitelj je svojim učenicima govorio da iza njega dolazi jači od njega, kojemu on nije dostojan odriješiti remenja na obući. Jaganjac Božji je Onaj koji ispunjava Božju Riječ, Očevu volju — biva joj poslušan do smrti, smrti na križu (usp. Fil 2, 8). Spoznaja o tome tko je Isus vodi do toga da učenici polaze za Isusom, a On odgovara pozi-vajući ih u zajedništvo sa Sobom. Jedan od prvih učenika, Andrija, poziva u zajedništvo s Isusom i svoga brata — Petra. Danas često nedostaje ljudi koji bi se potpuno posvetili Kristu i pošli za Njim. Oduševljeni i uvjereni Andrija potiče Petra da otkri-je Krista i da pođe za Njim. Svećenici, Bogu posvećene osobe ili aktivni laici svojom molitvom, svakodnevnim otkrivanjem Krista, svjedočanstvom života mogu potaknuti mladež da sudjeluje u njihovoj vjeri i životu.

No, uvijek treba imati na umu da je Bog Onaj koji poziva. Treba biti obazriv, ne smije se vršiti pritisak i mora se poštovati čovjekova sloboda. Također je važno kroz molitvu pripremiti svoje srce. Svatko od nas može biti oruđe milosnog poziva. Gospodine, molimo Te milost da se tako molimo, da tako živimo Evanđelje i tako govorimo o Tebi da mnoge privučemo k Tebi. K. K.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)


Poticajna misao

Ne treba očajavati što se čovjek ne može sastati, jer se ni planina s planinom ne sastaje, pa ipak stoje jedna pokraj druge.

(Ivan Aralica, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)