Nedjelja Božje riječi u požeškoj Katedrali

Na Treću nedjelju kroz godinu – Nedjelju Božje riječi, 24. siječnja, biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali, na kojem su uz svećenike djelatne u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije Avilske, sudjelovali i članovi zajednice župnih lektorâ, koji su u ulaznoj procesiji zajedno sa svim drugim službenicima pristupili k oltaru. Pozdravljajući okupljene, biskup je kazao kako se danas s vjernicima diljem svijeta zaustavljamo pred činjenicom da je Bog govorio i pred dramatičnim pitanjem: ostajemo li ravnodušni i hladnokrvni na njegovu riječ ili nas sama činjenica Božjeg govora potresa u dubinama našeg bića, budeći u nama želju da je čujemo i razumijemo te se po njoj ponašamo. Pozivajući sudionike slavlja da zahvale Bogu za dar njegove riječi, biskup ih je podsjetio da u Crkvi postoje njezini služitelji, ponajprije zaređeni službenici: biskupi, svećenici i đakoni – a potom i lektori. Stoga je poseban pozdrav uputio nazočnim lektorima, te im je zahvalio za vršenje dragocjene službe u crkvi, za trud da budu vjerni navjestitelji Božje riječi u liturgijskim slavljima, koju najprije usvajaju u svojim srcima, a tada je naviještaju drugima. U slavlju je posebno značenje posvećeno naviještaju Božje riječi: najprije je otpjevano geslo „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka, prvo čitanja  zaključeno je pjevanim poklikom »Riječ Gospodnja«, drugo čitanje opjevao je đakon Robert Medved, a evanđelje đakon Marko Gerendaj.

U homiliji biskup je podsjetio na stradanja od potresa prošlog proljeća u Zagrebu a koncem prosinca u Petrinji, Glini, Sisku i okolici, istaknuvši kako obnova oštećenih ili razorenih objekata ide sporo i zbog toga što je potrebno najprije izraditi arhitektonsku dokumentaciju koja jamči da će zgrade biti dobro obnovljene i protupotresno čvrste. Kazao je kako bi bilo neobično da za dobru izgradnju i obnovu kuća treba dobra dokumentacija a da za čovjekovu izgradnju nije potreban nikakav projekt. Ustvrdio je da je Božja Riječ, Sveto pismo Božji projekt o čovjeku i stoga nezaobilazan u svakom nastojanju oko vlastite izgradnje. Pojasnio je kako nam je Bog svoju riječ podario ne samo kroz zapis u Svetom pismu, nego ponajprije kao živu osobu, utjelovljenog Sina svoga Gospodina našeg Isusa Krista. U njemu  Božji projekt o nama ljudima nije samo zacrtan, nego i ostvaren, ustvrdio je biskup. Sveto pismo valja uzimati u ruke i čitati ga, ne samo da bismo uživali u njegovim književnim ljepotama, već da bismo otkrivali što je to Bog naumio s nama, u Isusu Kristu ostvario i nastojali po njem živjeti.

Naviještena Božja riječ u današnjoj svetoj misi uključuje nas u navedeni dinamizam, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako prvo čitanje započinje lapidarnom tvrdnjom da je Božja riječ došla proroku Joni, tražeći od njega da pođe u Ninivu i stanovnike toga velikog grada pozove na obraćenje, jer je Bog milosrdno biće i stalo mu je do spasenja – ne samo Židova – nego svakog čovjeka. Prorok je poslan Ninivljane upozoriti kako postoji Božji projekt s njihovim gradom i njegovim stanovnica, te da su pozvani živjeti u skladu s njime, ukoliko ne žele propasti. Božja riječ koju je Jona navijestio bila je učinkovita. Njezina nutarnja uvjerljivost koju joj daje Bog, puna je njegovog smisla o nama ljudima, pokrenula je Ninivljane te su na riječ Joninu povjerovali Bogu i obratili se, postali dionici njegova milosrđa i ljubavi. Biskup je pozvao sudionike slavlja da trajno mole kako bi riječ Božja koju Crkva naviješta, doprla do srdaca i duša onih kojima je upućena, te ih svojom nutarnjom snagom uvjeri kako je za njih najsmislenije da prihvate Božji plan o njima, obrate se i žive u skladu s njime.

Potom je biskup kazao kako i Gospodin naš Isus u  današnjem evanđelju vrši službu naviještanja Božje riječi te upućuje poziv na obraćenje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte Evanđelju!« Istaknuo je činjenicu da je Isus započeo propovijedati evanđelje nakon što je Bog očitovao snagu svoje riječi u Ivanu Krstitelja, koji ni po cijenu mučeništva nije moćnicima svoga doba, kralju Herodu i njegovoj nezakonitoj ženi, dopustio da ušutkuju Božju riječ koja im nije bila po volji. Protumačio je da je kraljevstvo Božje stvarnost za koju smo stvoreni, da po Bogu nismo namijenjeni tek za nešto sitno i malo, u konačnici za gubitništvo, nego za puninu života koju je Bog za nas smislio i po svojoj milosrdnoj ljubavi u Isusu Kristu učinio mogućom. Dodao je da obraćenje znači poslušati Božji glas u našem srcu koji nas uvjerava da nismo stvoreni za ono što  nas ostavlja nezadovoljnima, nego za onu puninu koju nam je Bog dodijelio i ostvario u Sinu svome Isusu Kristu. Pozvao je sudionike slavlja da danas, u Nedjelju Božje riječ zahvale Bogu što nam se u njemu objavio kao ljubav i milosrđe, što ima povjerenja u nas jednostavne ljude, kao što je Isus imao za neuke i  jednostavne ribare, braću Petra i Andriju, Ivana i Jakova, i druge apostole, povjerivši im zadaću da budu navjestitelji Božje riječ svim ljudima na zemlji. Završavajući homiliju biskup je nazočnim lektorima posvijestio koliko je dragocjena njihova služba naviještanja Božje riječi u liturgijskim slavljima. Protumačio im je da oni proglašavaju događaje spasenja, ostvarene u Isusu Kristu, koje slavimo i čiji dionici postajemo u svetoj misi. Napose im je zahvalio što  Božju riječ koju naviještaju svojim ustima, prihvaćaju svojim srcem i potvrđuju njezinu učinkovitost svojim životom, te im je poželio da i nadalje budu blagoslovljeni u tom nastojanju.

Nakon homilije Mladen Štivin, župnik katedralne Župe Sv. Terezije Avilske predstavio je biskupu Antunu članove zbora župnih lektorâ, prikazao mu ukratko njihovo djelovanje, a biskup je potom posebnom molitvom zazvao na njihovo služenje Božju pomoć. Poslije popričesne molitve sudionici slavlja zajedno su izmolili molitvu Nedjelje Božje Riječi.  Biskup je na kraju potaknuo lektore da ustraju u svom tjednom okupljanju na razmišljanje Božje Riječi na način lectio divina, te budu predvoditelji župne biblijske skupine kako bi   po njima Župa Sv. Terezije Avilske i požeška Katedrala snažnije duhovno disala.