Blagoslov samostana i nove kapele sestara milosrdnica u Daruvaru

Prigodom 155. obljetnice djelovanja sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Daruvaru požeški biskup Antun Škvorčević, 6. svibnja 2021. predvodio je u Daruvaru slavlje blagoslova nove kapele i samostana. Koncelebrirali su svećenici Pakračkog dekanata na čelu s dekanom Jozom Zorićem, a među uzvanicima bio je i daruvarski gradonačelnik Damir Lneniček.

Na početku slavlja biskupa Antuna, nazočne svećenike i druge uzvanike pozdravila je provincijalna glavarica sestara milosrdnica iz Zagreba Elizabeta Peršić. Ustvrdivši da je Božja milost što 155. obljetnicu djelovanja sestara milosrdnica u Daruvaru mogu okruniti otvaranjem ovog samostana i internata za djevojke, naglasila je da se kroz to vrijeme pokazala sva širina djelovanja sestara u odgoju i obrazovanju djece i mladih ovog područja. Spomenula je kako su kroz razdoblje komunizma sestre zajedno s narodom podnosile teške žrtve, uzdržavajući se radom svojih ruku i obrađivanjem polja. Kazala je da su sestre Milosrdnice na inicijativu biskupa Antuna, da preispitaju što mogu učiniti za ovo područje zapadne Slavonije, odgovor pronašle u svojoj prošlosti, te izgradnjom ovog samostana i internata odlučile nastaviti svoje odgojno-obrazovno djelovanje. Projekt koji je izradila Dragica Knežević, zajedno sa svojim sinovima Mladenom i Mirkom, u građevine su ga pretočili radnici tvrtke „Prajo beton“ iz Lukača pod nadzorom Ivanke i Damira Krejčir, a u ostvarenju ovog djela pomoć je pružio i spomenuti gradonačelnik Daruvara. U ime sestara zahvalila je njima, i svim neznanim suradnicima i dobročiniteljima koji su doprinijeli da ovo zdanje uzraste Bogu na slavu. Nazočnim sudionicima slavlja obećala je da će sestre milosrdnice moliti za njih.

Pozdravljajući provincijalnu poglavaricu i sve sestre koje su ovom prigodom došle u Daruvar iz različitih krajeva, napose sestre Tomislavu i Lujzu koje su nositeljice prisutnosti, pobožnosti i radinosti  sestra milosrdnica  u Daruvaru tijekom brojnih godina, biskup Antun je rekao da je 155. obljetnica djelovanja sestara milosrdnica u ovom gradu razlog da najprije zahvalimo Bogu, ali i da u ovo sveto slavlje uključimo sve sestre koje su ovdje djelovale tijekom tog vremena, s molitvom da ono što su posijale i dalje raste. Izrazivši radost što je našim ljudskim rukama i naumom izgrađen ovaj samostan i kapela, kazao je da sada to naše djelo blagoslovom želimo povjeriti Bogu, da ono služi njegovu naumu i da bude uspješno. Zahvalio je svima onima koji su dali doprinos ostvarenju tog djela, na čelu s gradonačelnikom Lneničekom i njegovim suradnicima, te je Boga zamolio da prati svojom ljubavlju sve ono što će se u budućnosti ostvarivati u ovom samostanu. Kazao je da ćemo blagosloviti vodu kojom ćemo poškropiti sebe i zidove ove kapele i samostana, i na taj se način podsjetiti na krštenje u kojem nas je Isus Krist prigrlio kao svoje, te ušao u naše osobne i zajedničke sudbine.

U homiliji biskup je kazao kako političari tijekom kampanje za predstojeće lokalne izbore pripovijedaju što su prethodno ostvarili i što će ubuduće nastojati ostvariti, i da je činjenica da mi ljudi općenito volimo tumačiti jedni drugima o onome što smo uspjeli u životu napraviti. Spomenuo je da se u taj misaoni okvir uklapa i naš govor o onome što su sve sestre milosrdnice ostvarile ovdje u Daruvaru tijekom 155 godina. Sigurno je da dobro činimo kad tome tako pristupamo, no činimo li dovoljno, upitao je biskup. Ustvrdio je da nam naviještena Božja riječ daje odgovor na to pitanje.

Polazeći od evanđeoskog ulomka, u kojem se Isus na Posljednjoj večeri oprašta sa svojim učenicima, biskup je naglasio kako Gospodin pritom nije nabrajao ono što je on napravio ili će napraviti, nego je prozborio o onome što čini njegov nebeski Otac. Važno je što mi činimo jedni za druge, ali je najvažnije ono što je Bog u svojoj ljubavi nekoć učinio i još uvijek čini za nas, »Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi«. Sin Božji Isus Krist svjedok je da Otac ljubi oduvijek i zauvijek. On je prihvatio Očevu volju da svojom žrtvom na križu objavi koliko je Bog ljubav, i da on u svojoj ljubavi prema nama ne ostaje na pola puta, nego ide do kraja, ustvrdio je biskup. Napomenuvši da nas križ Isusov trajno podsjeća tko je Bog, što je on  učinio za nas, i što je on u svojoj ljubavi kadar još učiniti, biskup je izrazio radost što je ova nova kapela posvećena Isusovu križu, jer će pogled na njega sestrama milosrdnicama i svima koji se u nju budu svraćali, dozivati u pamet da u životu nije najvažnije što mi činimo, nego ono što je Bog u svojoj ljubavi za nas već učinio, sada čini i što će još učiniti. Ustvrdio je da je sv. Vinko Paulski oduševljen takvim Bogom omogućio mu da ga ispuni svojom ljubavlju te potom nastojao iz te snage ljubavi služiti potrebnima. Poželio je da sve ono što će se u ovoj kapeli događati bude snažno i duboko, napose u slavlju svete mise u kojem Isus obnavlja žrtvu svoje ljubavi na križu, da bi po svetoj pričesti u našu prolaznost i smrtnost unio moć svoje uskrsne pobjede. Pozvao je sestre milosrdnice da poput sv. Vinka i one budu promicateljice te moćne Božje ljubavi.

Biskup se potom osvrnuo na naviješteni ulomak iz Djela apostolskih, u kojem apostol Pavao, koji je od nemoćnog progonitelja prvih kršćana postao gorljivi navjestitelj Isusova evanđelja, i Pavlov vjerni suradnik Barnaba, koji je u njegovu obraćenju prepoznao moćnu i milosrdnu Božju ljubav, drugim apostolima u Jeruzalemu izlažu svoje svjedočanstvo o silnim djelima što ih je Bog po njihovu propovijedanju učinio među poganima, koji su prigrlili Isusovo evanđelje. Bog u svojoj ljubavi prihvaća svakog čovjeka, kojoj god rasi, narodu ili klasi on pripadao, i pred njim nije važno je li tko Židov ili Grk, jer svi su ljudi njegova ljubljena stvorenja, ustvrdio je biskup. To što je Bog po svjedočanstvu Pavla i Barnabe učinio među poganima, potpomognuto svjedočanstvom Petrovim o obraćenju Kornelija i silasku Duha Svetoga na pogane, pomoglo je Jakovu  i drugim apostolima razriješiti prijeporno pitanje i doći do jednodušne odluke da nije potrebno da pogani koji su postali kršćani budu obrezani i obdržavaju Mojsijev zakon. Biskup je upozorio na važnost da poput apostola na temelju onoga što je Bog ostvario na ljudima znademo prepoznati Božji naum, polazeći od toga donositi odluke i djelovati. Izrazio je uvjerenje da je zamišljeni projekt u Daruvaru u skladu s Božjim naumom, promišljen polazeći od njegova dosadašnjeg djela, te  da će se u ovim materijalnim zdanjima služiti duhu stanovnika ovoga grada. Tragati za onim što je Bog već prije nas ostvario, što Bog želi ostvariti sada kroz nas i nakon nas, to je djelovanje u skladu s evanđeoskom mudrošću, ustvrdio je biskup. Poželio je sudionicima slavlja da ih na zagovor sv. Vinka Paulskog Isusov križ ispunja božanskim energijama, da uvijek budu na Isusovu putu i u službi njegova djela.

Na koncu slavlja provincijalna glavarica u znak zahvalnosti biskupu Antunu poklonila je misno odijelo. Zahvalivši za dar, biskup je čestitao provincijalnoj glavarici i svima onima koji vole sv. Vinka i u Požeškoj biskupiji, za djelo koje je ostvareno. Riječima psalma »Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji; ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi« zamolio je Boga da svojim pomoću bdije nad građevinama koje smo u ovom slavlju blagoslovili. Zahvalio je svećenicima što su svojim sudjelovanjem na slavlju posvjedočili najprije koliko žele da Bog bude prisutan u gradu Daruvaru i u ovom dijelu naše Domovine, i da podupiru sestre milosrdnice u njihovu djelovanju na ovim prostorima, te je na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.